Vilhelm fon Leb

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilhelm fon Leb
Vilhelm fon Leb
Lični podaci
Datum rođenja(1876-09-05)5. septembar 1876.
Mesto rođenjaLandsberg am Leh, Bavarska
Datum smrti29. april 1956.(1956-04-29) (79 god.)
Mesto smrtiFisen, Zapadna Nemačka
Vojna karijera
Služba1895—1938.
1939—1942.
Vojska Nemačko carstvo
 Vajmarska republika
 Nacistička Nemačka
ČinGeneral-feldmaršal
Učešće u ratovimaBokserski ustanak
Prvi svetski rat
Drugi svetski rat

Vilhelm fon Leb (nem. Wilhelm von Leeb; 5. septembar 1876. — 29. april 1956) je bio feldmaršal Vermahta tokom Drugog svetskog rata. Njegov mlađi brat Emil Leb je bio general artiljerije tokom Drugog svetskog rata.[traži se izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Landsberg am Lehu u Gornjoj Bavarskoj kao Vilhelm Leb, pridružio se nemačkoj vosjci 1895. Posle unapređenja u poručnika aritiljerije, Leb je služio u Kini tokom Bokserskog ustanka. Kasnije je pohađao bavarsku Ratnu akademiju u Minhenu (1907—1909) i služio je u nemačkom generalštabu (1909—1911). Unapređen je u kapetana i služio je kao zapovednik baterije u 10-om artiljeriskom puku u Erlangenu (1912—1913) .[traži se izvor]

Prvi svetski rat i kasnije[uredi | uredi izvor]

Na početku Prvog svetskog rat fon Leb je bio u generalštabu I bavarskog korpusa zatim je služio u 11. bavarskoj pešadijskoj diviziji. Posle unapređenja u čin majora, u leto 1916. prebačen je na Istočni front. Sledeće godine postao je član osoblja princa Ruperta Bavarskog. 29. maja 1916. odlikovan je Viteškim Krstom vojnog reda Maks Džozef za vojne uspehe 1915. 21. juna 1916. postao je plemić i time dobio naziv vitez u svom imenu (nem. Ritter).[traži se izvor]

Posle rata ostao je u Rajhsveru (nemačka vojska) bio je komandant sedme vojne oblasti (nem. Wehrkreis VII) koja je pokrivala Bavarsku. 1923. učestvovao je u gušenju Pivničkog puča.[1]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Hitler nije imao simpatija prema Lebu prvenstveno zbog njegovih ant-nacističkih stavova i verskih uverenja pa ga je penzionisao 1938. Jula iste godine je reaktiviran i imenovan za komandanta dvanaeste armije koja je učestvovala u okupaciji Čehoslovačke. Nakon toga je ponovo penzionisan.[traži se izvor]

U leto 1939. ponovo je vraćen u službu i imenovan je za komandanta grupe armija C. Pre bitke za Francusku bio je jedini nemački general koji se protivio napadu na Francusku preko neutralnih zemalja Beneluksa iz moralnih razloga. On je zapisao „Čitav svet će se okrenuti protiv Nemačke koja po drugi put za 25 godina napada neutralnu Belgiju! Nemačka vlada je samo nekoliko nedelja ranije obećala da njihova neutralnost neće biti narušena.“[2] Tokom bitke za Francusku trupe pod njegovom komandom su probile Mažino liniju. Za svoju ulogu u pobedi fon Leb je unapređen u feldmaršala i dodeljen mu je orden Viteškog krsta gvozdenog krsta u julu 1940.[traži se izvor]

Nakon toga postao je komandant grupe armija Sever i dobio je odgovornost za severni sektor operacije Barbarosa odnosno invazije na Sovjetski Savez. Fon Lebov zadatak je bio da uništi sovjetske jedinice na Baltiku i zauzme sve sovjetske mornaričke baze na Baltičkom moru. Kada je invazija počela 22. juna 1941. njegova armijska grupa ostvarila je veliki uspeh i do kraja septembra ušla je 900 km u Sovjetski Savez i opkolila Lenjingrad, ali nije uspela da ga zauzme.[traži se izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]