Pređi na sadržaj

Vinčesterska katedrala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vinčesterska katedrala
Osnovni podaci
MestoVinčester,  Ujedinjeno Kraljevstvo

Vinčesterska katedrala (engl. Winchester Cathedral) je anglikanska katedrala. Nalazi se u Vinčesteru, u grofoviji Hempšir, u Engleskoj. Posvećena je Svetoj Trojici, svetim apostolima Petru i Pavlu i svetom Svitinu. Sjedište je Vinčesterske biskupije, najduža i jedna od najvećih gotičkih katedrala u Evropi.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Period prije normanskog osvajanja[uredi | uredi izvor]

Prva crkva na mjestu današnje katedrale izgrađena je na inicijativu Kenvala, kralja Veseksa 642. godine. Ova crkva je poznata kao Old Minster. U crkvi se nalazilo sedište biskupije i grob svetog Svitina, vinčesterskog biskupa. Godine 901. u blizini Old Minstera je izgrađena nova crkva, Nju Minster, dok je Old Minster postao deo benediktanskog manastira. Tu su se nalazili grobovi kraljeva Veseksa i Engleske.

Period nakon normanskog osvajanja[uredi | uredi izvor]

Statua Vilijama Vokera

Nakon normanskog osvajanja biskup Valkelin je dobio dozvolu da izgradi novu crkvu u romaničkom stilu. Radovi su započeli 1079. godine, a 8. aprila 1093. monasi su se, na svečanosti kojoj je prisustvovala većina biskupa i opata iz cijele Engleske, iz Old Minstera preselili u novoizgrađenu katedralu. Nova katedrala je nastavila da bude jedno od najvažnijih duhovnih središta u Engleskoj i stjecište mnogobrojnih hodočasnika. Dana 11. avgusta 1100. godine u zvoniku ove crkve. koji se kasnije srušio, sahranjen je kralj Vilijam II (sin Vilijama Osvajača), koji je poginuo u obližnjoj šumi tokom lova.

Izgradnja novog zvonika je započela 1108. godine, a završena 1120. Katedrala je tokom narednih vijekova više puta dograđivana i preuređivana, tako su 1394. rekonstruisani brod i transept, te je katedrala poprimila gotičke karakteristike.

Unutrašnjost katedrale

U podrumu katedrale se nalaze tri izvora, čije su vode vjekovima nagrizale temelje katedrale, te se početkom XX vijeka činilo da će se ova građevina srušiti. Trebalo je preduzeti nešto kako bi se katedrala spasila, ali nije bilo tehnologije kojom bi se umetnuo potporni materijal. Godine 1906. ronilac Vilijam Voker ponudio se da pomogne. Radovi su počeli, Vilijam se svakog dana spuštao u potopljeni podrum katedrale noseći na svojim rukama džakove cementa, blokove i grede. Iako su mnogi sumnjali u njegov uspjeh, Vilijam je nakon šest godina rada uspio je da ojača istočne i južne strane u poplavljenom podrumu. Računa se da je tokom šest godina rada na svojim rukama prenio 500 tona građevinskog materijala. Zbog svog podviga odlikovan je ordenom Kraljevskog Viktorijinog reda. Takođe mu je u znak zahvalnosti postavljena statua u kripti katedrale.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]