Pređi na sadržaj

Vitanovac (Kraljevo)

Koordinate: 43° 43′ 21″ S; 20° 47′ 35″ I / 43.7225° S; 20.793° I / 43.7225; 20.793
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vitanovac
Fudbalski teren u Vitanovcu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRaški
GradKraljevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1524
Geografske karakteristike
Koordinate43° 43′ 21″ S; 20° 47′ 35″ I / 43.7225° S; 20.793° I / 43.7225; 20.793
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina217 m
Vitanovac na karti Srbije
Vitanovac
Vitanovac
Vitanovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj36206
Pozivni broj036
Registarska oznakaKV

Vitanovac je naseljeno mesto grada Kraljeva u Raškom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1524 stanovnika. Do 1965. ovo naselje je bilo sedište Opštine Vitanovac koju su činila naseljena mesta: Čukojevac, Drlupa, Gledić, Godačica, Leševo, Milakovac, Milavčići, Pečenog, Petropolje, Ravanica, Sibnica, Stubal, Šumarice, Vitanovac, Vitkovac i Zakuta. Posle ukidanja samostalne opštine, teritorija bivše opštine u celini ulazi u sastav opštine Kraljevo.

Selo je 3. novembra 2010. rano ujutro pogodio zemljotres.[1]

Ovde se nalazi OŠ „Milunka Savić“ Vitanovac.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Vitanovac živi 1330 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,7 godina (40,3 kod muškaraca i 43,0 kod žena). U naselju ima 514 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,21.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.777
1953. 1.748
1961. 1.765
1971. 1.872
1981. 1.881
1991. 1.829 1.734
2002. 1.649 1.836
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
1.614 97,87%
Crnogorci
  
9 0,54%
Rumuni
  
2 0,12%
Rusi
  
1 0,06%
Jugosloveni
  
1 0,06%
nepoznato
  
18 1,09%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vitanovačka banja[uredi | uredi izvor]

Vitanovačka banja locirana je u Vitanovcu, u prostranoj aluvijalnoj ravni Slatine, desno od toka reke Gruže. To je krajnja jugoistočna podgorina Kotlenika (V. vrh 748 m), iznad koje se diže njegov greben Kamidžor.

Geološki sastav[uredi | uredi izvor]

Teren na kome je locirana banja izgrađen je od andezita, dacito-andezitskih tufova, tercijarnih i kvartarnih tvorevina.

Po J.S. Tomiću (1928) niz kupastih brda, koja se skoro pravom linijom pružaju od ušća Gruže u Zapadnu Moravu do prevoja Bumbarevog brda, predstavljao bi poprište jedne vulkanske akcije na Kotleniku. Magmatiti su predstavljeni andezitima i dacitima. Na sektoru Vitanovca su brda Kamidžor i Čemernica, izgrađeni od andezita. Ova stena zastupljena je i u potoku Mujincu. Daciti bogati kvarcom, u ataru Vitanovca, javljaju se u potočnim dolinama Berinca i Mujinca i u potesu Šumarice. Predstavljeni su jednostavnim masama, koje su delom pokrivene brečasto-konglomeratičnim materijalom, kroz koji mestimično izbijaju u obliku žica. Vulkanske tvorevine imaju veliku moćnost, a u njima su potoci, vrlo često, duboko usekli svoja korita. Formiranje ovog vulkanogenog kompleksa vršeno je u nekoliko faza, počev od gornjeg oligocena, a završno sa mlađim neogenom.

Jezerski sedimenti predstavljeni su glinovitim peskovima, ređe peskovitim glinama, gvožđevitim peskovima i šljunkovima. Navedeni sedimenti, karakteristični za terene koji su bili pod slatkim vodama, taloženi su, sa malim prekidima, od prvog mediterana do srednjeg pleistocena. I kod aluvijalnih nanosa, slično kao kod terasnih sedimenata, uočava se, u vertikalnim profilima, da se u dnu nalaze šljunkovi preko kojih leže supeskovi i sugline.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prvo smo čuli jeziv huk, a onda je udarilo („Blic“, 4. novembar 2010)
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  5. ^ Kostić, Mihajlo (1972). „Vitanovačka banja”. Zbornik radova Geografskog instituta „Jovan Cvijić”, knj. 24. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]