Vitorio Orlando
Vitorio Orlando | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 19. maj 1860. |
Mesto rođenja | Palermo, Kraljevstvo Dve Sicilije |
Datum smrti | 1. decembar 1952.92 god.) ( |
Mesto smrti | Rim, Italija |
Politička karijera | |
Politička stranka | Istorijska levica |
Vitorio Emanuele Orlando (ital. Vittorio Emanuele Orlando; Palermo, 19. maj 1860 — Rim, 1. decembar 1952) je bio italijanski diplomata i političar.[1][2]
Rođen je u Palermu 19. maja 1860. godine. Liberal, Orlando je služio na različitim pozicijama u vladama Antonija Salandre i Paola Bozelija. Nakon italijanske vojne katastrofe u mestu Kaporeto 25. oktobra 1919. godine, koja je dovela do pada Boselijeve vlade, Orlando je postao premijer i na toj poziciji je bio do kraja rata. Iako je kao premijer bio vođa italijanske delegacije na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919, Orlandovo slabo znanje engleskog jezika i slaba politička pozicija u Italiji omogućili su ministru spoljnih poslova, Sidniju Soninu, da odigra dominantnu ulogu. Orlando je podneo ostavku 22. juna 1919. godine nakon neuspeha da se mirovnim ugovorom Rijeka pripoji Italiji. Orlando je takođe odigrao malu vojnu ulogu u Prvom svetskom ratu.[3][4]
Vitorio Orlando je preminuo u Rimu 28. aprila 1952. godine u 92. godini života.
-
La riforma elettorale, 1883
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Vittorio Orlando prime minister of Italy”. Britannica. Pristupljeno 1. 2. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Vittorio Emanuele Orlando”. British Museum. Pristupljeno 1. 2. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Orlando, Vittorio Emanuele”. International Encyclopedia. Pristupljeno 1. 2. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Vittorio Emanuele Orlando”. Oxford Reference (online izd.). Oxford University Press. (Subscription or UK public library membership required.)(jezik: engleski)