Pređi na sadržaj

Višecevni lanser raketa M270

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
M270 višecevni lanser raketa (MLRS)
M270 MLRS
TipVišecevni bacač raketa
Mesto poreklaSAD
Upotreba
U upotrebiod 31. marta 1983.
RatoviZalivski rat
Rat u Avganistanu
Rat u Iraku
Građanski rat u Siriji[1]
Rat u Ukrajini
Proizvodnja
DizajnerVought
Dizajniran1977.
ProizvođačLockheed Martin, Diehl BGT Defence, Aérospatiale
Proizvodnja1980–2003
VarijanteM270A1 M270B1
Specifikacije
Težina55,000 lb (24,950 kg)
Dužina22 ft 6 in (6.85 m)
Širina9 ft 9 in (2.97 m)
Visina8 ft 6 in (2.59 m)
Posada3

Brzina paljbeRakete: 12 u < 40 sec Projektili: 2 u 10 sec
Efektivni dometM26: 32 km
M26A1/A2: 45 km
M30/31: 84 km
GMLRS+: 120 km[2][3][4]
Maksimalni dometATACMS: 165 or 300 km (103 or 186 mi)

Glavno
oružje
M269 višecevni lanser raketa
MašinaCummins Diesel
368 kW (493 KS)
Operativni
raspon
400 mi (640 km)
Brzina64,3 km/h (40,0 mph)

M270 višecevni lanser raketa (M270 MLRS) jeste oklopni, samohodni, višecevni bacač raketa; tip raketne artiljerije.

Od kada je prvi M270 isporučen američkoj vojsci 1983. godine, ovaj višecevni bacač raketa je uveden u naoružanje od strane nekoliko zemalja članica NATO-a. Nekih 1300 primeraka sistema M270 dosada je proizvedeno u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi, zajedno sa više od 700.000 raketa. Proizvodnja sistema M70 je okončana 2003. godine, kada je poslednja serija isporučena egipatskoj vojsci.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Ovo oružje može gađati vođenim i nevođenim projektilima na daljini od 42 km. Ispaljivanjem balističke rakete, kao što je ona američke proizvodnje poznate kao Vojni taktički raketni sistemi (ATACAMS), može da pogodi ciljeve od 300 km; bojeva glava u takvim gađanjima dostiže nadmorsku visinu od oko 50 km (164.000 stopa). M270 se može koristiti u gađanju i udari i beži taktikama, tako što brzo ispaljuje rakete, a zatim se pomera kako bi izbegao kontrabatiranje protivničke artiljerije.

Ovaj višecevni bacač raketa je zajednički razvijen od strane Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Država, Zapadne Nemačke, Francuske i Italije. Razvijen je iz starijih sistema za podizanje opšte podrške (GSRS). Sistem oružja M270 MLRS je kolektivno poznat kao M270 MLRS samohodni utovarivač / lanser (SHUL). SHUL se sastoji od tri primarna podsistema: M269 Punjača Lansirnog Modula (PLM), u kojem se nalazi i elektronski sistem za kontrolu vatre, spojen je sa M993 Nosećim Vozilom. M993 je derivat šasije Bredli borbenog vozila.[5][6]

Rakete i ATACMS projektili se nalaze u izmenjivim lansirnim kontejnerma. Svaki kontejner sadrži šest standardnih raketa ili jednu vođenu raketu ATACMS; dva tipa se ne mogu mešati. Punjač lansirnog modula može da drži dva kontejnera u isto vreme, koja se ručno pune koristeći integrisani sistem vitla. Svih dvanaest raketa ili dve ATACMS rakete mogu se ispaliti za manje od jednog minuta. Jedan lanser koji ispaljuje dvanaest raketa može potpuno da pokrije jedan kvadratni kilometar sa kasetnim glavama. Iz tog razloga, MLRS se ponekad naziva "Sistem za uklanjanje mreže" (metričke mape se obično dele na mrežu od 1 km).[7] Ili neformalno među artiljerijskim osobljem kao "prstom Boga", pošto jedan lanser može sanirati celokupan mrežni kvadrat, koji je približno veličine prsta na tipičnoj mapi. Tipični MLRS grupni plotun se sastojao od tri vozila M270 od kojih je svaki pucao sa svih 12 raketa. Sa svakom raketom koja sadrži 644 M77 granate, celi plotun bi u ciljnom području spustio 23.184 granata. Međutim, sa promašajem od 2%, to bi ostavilo oko 400 nedetoniranih bombi raspršenih po tom području, što bi moglo ugroziti prijateljske trupe i civile.[8]

U 2006. godini, ovaj sistem je unapređen tako da gađa vođenim projektilima. Prava faza ispitivanja vođenog jedinstvenog projektila (IKSM31) završena je po ubrzanom rasporedu u martu 2006. godine. Zbog hitne potrebe države, vođeni raketni sistemi su brzo postavljeni i korišćeni u Iraku.[9] Lokid Martin je takođe dobio ugovor za pretvaranje postojećih raketa M30 DPICM GMLRS u jedinstvenu varijantu KSM31.[10]

Jedinstvena raketa M31 GMLRS po prvi put je transformisala M270 u artiljerijski sistem po meti cilja. Zahvaljujući GPS smernicama i jednoj visoko-eksplozivnoj bojevoj glavi od 200 lb (91 kg), M31 može pogađati ciljeve precizno, s manje šanse za kolateralnu štetu, kada bi trebalo da ispaljuje manje raketa, smanjujući logističke zahteve. Jedinstvena bojeva glava takođe je omogućila da se MLRS može koristiti u urbanim sredinama. M31 je imao dvostruki modus osigurača sa tačkom detonacije i opcijom kašnjenja kako bi uništavao meke ciljeve i lako utvrđene bunkere, s tim da je nadograđeni M31A1 opremljen višefunkcijskim osiguračem koji dodjeljuje režim beskonačnog zračenja za upotrebu protiv ljudstva na otvorenom ; režim blizine može se podesiti na 3 ili 10 metara (9,8 ili 32,8 stopa) visine eksplozije (VE). GMLRS ima minimalni opseg dejstva od 15 km i može da pogodi cilj na udaljenosti do 70 km, sa svojom udarnom brzinom od 2,5 maha.[11][12]

Nemački razvojni artiljerijski sistem, koji se zove Artiljerijski topovski modul, koristio je MLRS šasiju na svojim razvojnim vozilima.[13]

U 2012. godini sklopljen je ugovor o poboljšanju oklopa M270 i poboljšanju kontrole vatre prema standardima HIMARS-a.[14] U junu 2015. godine, na modelu M270A1 je sprovedeno testiranje ispaljivanja raketa nakon nadogradnje, u vezi sa projektom Poboljšana oklopa kabine, koja obezbeđuje vozilo pomoću poboljšanog oklopa kabine i prozora.[15]

Istorijat upotrebe[uredi | uredi izvor]

M270 MLRS sprovodi lansiranje raketa.

Kada je prvi put primljen u Vojsku SAD, MLRS je korišćen u kombinovanom bataljonu koji se sastojao od dve baterije tradicionalne artiljerije (haubice) i jedne baterije MLRS SHUL-a (samohodni utovarivač / lanser). Prva operativna organska ili "sve MLRS" jedinica bio je 6. bataljon, 27. terenske artiljerije.[16]

Da bi 6. bataljon, 27. terenske artiljerije ponovo bio aktiviran kao prvi vojni bataljon raketnog sistema (MLRS) 1. oktobra 1984. godine i postao poznat kao "Ponosni raketi". U martu 1990. godine, jedinica je raspoređena u mesto Vjat Sends u čijem dometu su se nalazili projektili, u Novom Meksik-u da bi se sproveli početni operativni test i evaluacija vojnih taktičkih raketnih sistema. Uspeh testa obezbedio je vojsci visokokvalitetnu preciznost i podršku velikog dometa.

Dana 2. septembra 1990, 6. bataljon, 27. terenske artiljerije raspoređena je u Saudijskoj Arabiji u znak podrške Operaciji Pustinjski Štit. Ova jedinica koja je bila podređena XVIII Vazdušnom korpusu artiljerije, odigrala je ključnu ulogu u ranoj odbrani Saudijske Arabije. Pošto je Pustinjski Štit pretvoren u Pustinjsku Oluju, bataljon je bio prva jedinica SAD za artiljeriju koja je gađala u Kuvajt. Tokom rata, 6. bataljon, 27. terenske artiljerije obezbedio je pravovremene i precizne raketne udare i raketnu vatru za američki korpus na terenu, 82. vazduhoplovnu diviziju, 6. francusku oklopnu diviziju, 1. oklopnu, 1. pješadijsku diviziju, 101. vazduhoplovne divizije i 24. pešadijske divizije (mehanizovana).

Baterija 92. terenske artiljerije (MLRS) bila je raspoređena za vreme Zalivskog rata 1990. godine iz Ft. Huda Tekas. Dok je 3 / 27. FA (MLRS) iz Fort Braga raspoređena u znak podrške Operaciji Pustinjski Štit u augustu 1990. godine. A / 21. terenska artiljerija (MLRS) - artiljerija prve konjičke divizije raspoređena u znak podrške Operaciji Pustinjska Oluja u septembru 1990. U decembru 1990, A-40. terenska artiljerija (MLRS) - artiljerija treće oklopne divizije (Hanau), 1 / 27. FA (MLRS) deo 41. terenske artiljerijske brigade (Babenhausen) i 4 / 27. FA (MLRS) (Vertheim) razmešteni su kao podrška operaciji Pustinjski Štit iz njihovih baza u Nemačkoj i 1 / 158. terenska artiljerija iz Nacionalne garde Oklahoma armije raspoređena je u januaru 1991.

MLRS-sistem sa lansirnim vozilom, punjačem raketama i komandnim centrom unutar komandnog vozila M577.

Početkom februara 1991. godine, 4-27 FA pokrenula je najveću MLRS noćnu vatru u istoriji,[17] gađajući sa 312 rakete u jednoj misiji.[18] Od tada se koristi u brojnim vojnim angažmanima, uključujući i invaziju na Iraka 2003. godine. U martu 2007, britansko ministarstvo odbrane je odlučilo da pošalje trupe MLRS radi podrške tekućim operacijama u južnoj provinciji Helmand u Avganistanu; oni će koristiti novo razvijenu vođenu municiju.

U aprilu 2011, prve modernizovane rakete MLRS II i M31 GMLRS su predate nemačkoj vojnoj artiljerijskoj školi u Idar Oberštajnu. Nemačka vojska koristi raketu M31 koja je dometa 90 km.[19]

Verzije[uredi | uredi izvor]

Britanski M270 MLRS 2008. godine u kampu Bastion u Avganistanu

(desno vozilo)

Britanski M270 pucao na Obterburn oblasti za trening 2015. godine.
MARS (MLRS) nemačke vojske
  • M270 je originalna verzija, koja nosi oružje od 12 raketa u dva kontejnera za lansiranje sa po šest komada. Ovaj oklopljeni mobilni bacač koristi izduženu Bradli šasiju i ima visoku sposobnost prohodnosti van puteva.
  • M270 IPDS je bila privremena nadogradnja koja se primenjena na određeni broj lansera kako bi obezbedila mogućnost ispaljivanja raketa dugog dometa vođenih pomoću GPS ATACMS Blok IA, za potrebe jedinica za brzo reagovanje i Blok II raketne jedinice dok nisu isporučene dovoljne količine lansera M270A1.
  • M270A1 je rezultat programa nadogradnje za američku vojsku za 2005. godinu, a kasnije i za nekoliko drugih država. Lanser se pojavljuje identičan sa M270, ali sadrži poboljšani sistem za kontrolu vatre (PSKV) i poboljšani mehanički sistem pokretača (PMSP). Ovo omogućava značajno brže postupke lansiranja i otpuštanje novih vrsta municije, uključujući GPS-vođene rakete.
  • M270B1 je nadogradnja britanske vojske, slična kao i A1, ali takođe uključuje i poboljšani paket oklopa, koji pruža posadi bolju zaštitu od napada.
  • M270C1 je bio predlog za nadogradnju Loked Martina koji uključuje HIMARS Univerzalni sistem kontrile vatre (USKV) umesto PSKV.
  • MARS2 / LRU je evropska nadogradnja M270 koja uključuje Nemačku, Italiju i Francusku. MARS2 je opremljen novim sistemom za kontrolu vatre (ESKV - Evropski sistem za kontrolu vatre) podjednako dizajniran za Vazdušnu odbranu i kosmos. ESKV omogućava ispaljivanje raketa M31, M31A1, M32, AT2 i 110 mm, ali ne i M26, M26A1 i M30, kako bi se osigurala potpuna usklađenost sa Konvencijom o kasetnoj municiji.

MLRS rakete i projektili[uredi | uredi izvor]

"Čelična kiša" -municija tipa M77 DNUKM koju koristi MLRS M26 raketa. 644 M77s po raketi. M77 je razvijen iz M483A1 koji je razvijen za artiljerijske granate.

Sistem M270 može ispaliti rakete i artiljerijske rakete iz MLRS porodice municije, koje se proizvode i koriste na više platformi i u više zemalja. Uključujući ove:

  • M26 (SAD): raketa sa 644 M77 sa dvonamenskom unapređenom konvencionalnom municijom (DNUKM), dometa od 32 km.
    • M26A1 (SAD): raketa proširenog dometa (RPD) sa dometom od 45 km i 518 M85 podmunicije (poboljšana verzija M77 DNUKM podmunicije).
    • M26A2 (SAD): Kao M26A1, ali koristeći M77 podmuniciju. Privremeno upotrebljavano dok M85 municija nije ušla u službu.
    • Bomba kopnenog lansiranja malog prečnika (BKLM): Boing modifikuje bombe sa malim prečnikom raketnog motora koji će biti lansiran sa zemaljskih raketnih sistema kao što je M270 MLRS. Sa demilitarizacijom kasetne municije iz raketa M26, kompanija navodi da bi posebanim načinom adaptacije raketa ponovo mogla da se koristi.
  • M27 (SAD): Potpuno inertna obuka Lansirnih cevi / Kontejnera da bi se omogućio pun ciklus punjenja tokom jednog obuke.
  • M28 (SAD): Raketa za obuku. M26 sa tri teretna kontejnera i tri kontejnera za markiranje dimom umesto bojevog punjenja.
    • M28A1 (SAD): Raketa sa smanjenim dometom (RSSD) sa tankim nosem. Opseg smanjen na 9 km.
  • KSM29 (SAD): Raketa sa senzorom za uništavanje oklopa (RSUO). Nije standardizovan.
  • M30 (SAD): Vođeni MLRS (GMLRS). Precizna vođena raketa se prostire na preko 60 km sa standardnim punjenjem od 404 M85 podmunicije.
  • M31 (SAD): vođeni jedinstveni MLRS. Derivat M30 sa jedinstvenom visoko eksplozivnom bojnom glavom za upotrebu na urbanim i planinskim terenima.[20][21]
    • M31A1 (SAD): Razvijena verzija M31.
  • M32 SMArt (Nemačka): Retrofit rakete M30 od strane Diehl Difens-a sa komada 4 SMArt protivtenkovske podmunicije i novim letačkim softverom. Demonstrirano, ali nikad nije naručeno. M32 nije bio zvanična oznaka
  • AT2 MLRS raketa (Nemačka): SCATMIN raketa izvedena iz M26 sa 28 anti-tankovskih mina AT2 i dometa od 38 km.
  • 110 mm raketa (Nemačka): eksplozivna bojeva glava 110 mm raketa iz faznog sistema LARS2 koji je ponovo upotrebljen za potrebe obuke. Zahteva komplet za obuku, koji uključuje specifični 6 cevni lanser.
  • M39 (MGM-140) (SAD): Vojni taktički raketni sistem (ATACMS). Veliki vođeni projektil koji koristi lanser M270, sa raznim bojnim glavama.

Glavni članak: MGM-140 ATACMS

  • KSM135 (SAD): Raketa sa binarnom hemijskom bojnom glavom (VKS (nervni agens)). Nije standardizovan.

Obrnuti inženjering[uredi | uredi izvor]

Turska je da bi dobila snabdevanje M26 bez konsenzusa iz SAD i zbog toga što SAD nisu želele da dele tehnologije započela je izradu inverzne inženjerske rakete M26 u okviru projekta SAGE 227 kako bi imale svoje snabdevanje raketama.[22] Tokom tokom razvoja SAGE-227 projekta A / B / C / D rakete srednjeg dometa sa kompozitnim artiljerijskim gorivom i SAGE-227 F eksperimentalne vođene raket koje su tada bile razvijene.

  •  Turska PARS SAGE-227 F (Turska): eksperimentalno vođeni MLRS (GMLRS) razvijen od strane TUBITAK-SAGE da zameni rakete M26.

Izraelske rakete[uredi | uredi izvor]

Izrael je razvio sopstvene rakete za upotrebu u "Menatetzu", nadograđenom verzijom M270 MLRS. Rakete razvijaja i proizvodi IMI Sistems.

  •  Izrael raketa kordinirane trajaktorije(TCS / RAMAM) (Izrael): Trajektorija tokom leta korigovana za poboljšanu tačnost.
  •  Izrael Romač (Izrael): GPS-vođena raketa sa opsegom od 35 km, bojne glave 20 kg (44 lb) i odstupanjem pogotka manjim od 10 metara.[23]
  •  Izrael Ra'am Eithan ("Jaki grom") (Izrael): poboljšana verzija TCS / RAMAM-a (trajektorija tokom leta korigovana za poboljšanu tačnost) sa znatno smanjenim procentom greške kod pogotka.

Odabrane specifikacije rakete

  • Kalibar: 227 mm (8,9 in)
  • Dužina: 3,94 m (12,93 stopa)
  • Motor: raketa na čvrsto gorivo
Naziv Težina Domet (maks) Vođenje Bojeva glava
M26 306 kg (675 lb) 32 km 644 M77 DPICM submunitions
M26A1/A2 296 kg (653 lb) over 45 km M26A1: 518 M85 DPICM submunitions
M26A2: 518 M77 DPICM submunitions
M30/M31 84 km[24] GPS/INS M30: 404 M85 DPICM submunitions
M31: 90 kg (200 lb) unitary HE
AT2 SCATMIN 254 kg (560 lb) 39 km AT2 mine
PARS SAGE-227 F over 300 kg/160 kg 70 km

Alternativni program bojeve glave[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2012, Lokid Martin je dobio ugovor od 79,4 miliona dolara za razvoj GMLRS-a koji uključuje alternativnu bojnu glavu dizajniranu u Aliant Tečsistems-u, koja bi zamijenila DNUKM kasetme bojeve glave. Verzija AV je dizajnirana kao zamena sa malo izmena potrebnih za postojeće rakete. Program razvoja inženjerstva i proizvodnje (EMD) trebalo je da traje 36 meseci, a očekuje se da će GMLRS alternativne bojeve glave stupiti u upotrebu krajem 2016. godine.[25] AV bojna glava je velika avio fragmentirajuća bojeva glava koja eksplodira na visini 30 stopa (9,1 m) preko ciljnog područja kako bi rasteretila prodorne projektile. Znatna šteta može biti prouzrokovana zbog velike površine koju pokriva, ostavljajući za sobom samo čvrste metalne projektile i inertne raketne fragmente.[26] iz 90 kg (200 lb) teške bojeve glave koja sadrži približno 182.000 predformiranih volframovih fragmenata.[27]

Dana 22. maja 2013. godine, test Lokid Martin i ATK su izveli test gađanje GMLRS raketom sa novom kasetnom bojevom glavom razvijenom u okviru programa Alternativnih bojeve glave (AVO), čiji je cilj bio da proizvede zamenu za DNUKM bombe u M30 vođenim raketama. Ispaljen je od strane M142 HIMARS-a i putovao je 35 km pre detonacije. AVO bojeve glave će imati jednaki ili veći uticaj na materijalne i pešadijske ciljeve, ne ostavljajući neeksplodirane ubojne mamice.[28]

Dana 23. oktobra 2013. godine Lokid je sproveo treći i poslednji inženjerski razvojni test GMLRS alternativne bojne glave. Tri rakete su koje su ispaljene na udaljenosti od 17 km uništile su svoje ciljeve. Program Alternativne bojeve glave je zatim došao u fazu testiranja proizvodnih uslova.[29] Peti i poslednji test uslova za proizvodnju (TUP) za AV GMLRS je sproveden u aprilu 2014. godine, ispaljivanjem četiri rakete HIMARS-a na metu udaljenu 65 km.[30]

Dana 28. jula 2014. godine, Lokid je uspešno završio sva razvojna testiranja / operativna testiranja (RT / OT) za AV GMLRS. To su bili su prvi testovi sprovedeni sa vojnicima koji su upravljali sistemom za kontrolu vatre, ispaljujući rakete srednje i dalekometnije od HIMARS-a. Inicijalni operativni test i evaluacije (IOT & E) trebalo je da bude provesti na jesen 2014.[31]

Kompanija Lokid je 15. septembra 2015. godine sklopila ugovor za proizvodnju jedinične rakete GMLRS Lot 10, koja uključuje prvu narudžbu za proizvodnju AV.[32]

M993 - specifikacije[uredi | uredi izvor]

Izraelska verzija M270 koje se koristi u Izraelskoj vojsci.
  • Usvojen u naoružanje: 1982 (vojska SAD)[33]
  • Prvi put je primenjen u akciji: 1991 
  • Posada: 3
  • Težina napunjen : 24,756 kg
  • Dužina: 6.86 metara
  • Širina : 2.97 metara
  • Visina : 2.57 metara
  • Maksimalna brzina na putu : 64 km na sat
  • Operacioni domet : 480 km
  • Prosečna cena : 2,3 miliona dolara

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Mapa sa operaterima M270 u plavoj i bivšim operaterima u crvenoj boji

Trenutni korisnici[uredi | uredi izvor]


Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

  •  Danska: Kraljevska Danska Vojska (nije više u službi; prodato Finskoj Vojsci) (12)
  •  Holandija: Kraljevska vojska Holandije (nije u upotrebi od 2004; prodato Finskoj Vojsci)
  •  Norveška: Norveška kraljevska vojska (12) (nikada nije ušao u zvaničnu upotrebu; u skladištu)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „VIDEO: Syrian Army fires massive missiles towards jihadist heartland not far from Idlib”. 24. 11. 2017. Arhivirano iz originala 29. 5. 2018. g. Pristupljeno 29. 5. 2018. 
  2. ^ Ausa - Atacms Gmlrs - Youtube
  3. ^ Lockheed Martin receives MLRS follow-on order - Shephardmedia.com, 20 July 2012
  4. ^ Additional GMLRS rockets ordered by US Army from Lockheed - Army-Technology.com, 4. 2. 2013.
  5. ^ Pike, John. „M270 Multiple Launch Rocket System - MLRS”. Globalsecurity.org. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  6. ^ „M270 Multiple Launch Rocket System - MLRS”. Fas.org. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  7. ^ Ben Rooney, "Tank-busting helicopters ready for action" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. maj 2008), Daily Telegraph, April 21, 1999.
  8. ^ After Cluster Bombs: Raining Nails, Wired, 30 May 2008
  9. ^ "Guided MLRS Unitary Rocket Successfully Tested" Arhivirano 2006-11-15 na sajtu Wayback Machine, Microwave Journal, Vol. 49, No. 3 (March 2006), str. 39
  10. ^ „Lockheed Gets $16.6M to Convert MLRS Rockets, Asked to Speed Up GMLRS Production (updated)”. Defense Industry Daily. 2. 8. 2006. Arhivirano iz originala 24. 3. 2007. g. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  11. ^ M31 GMLRS Unitary - Globalsecurity.org
  12. ^ Precision Fires Rocket & Missile Systems Arhivirano 2015-06-27 na sajtu Wayback Machine - MSL.Army.mil
  13. ^ „Defense & Security Intelligence & Analysis: IHS Jane's | IHS”. Janes.com. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  14. ^ „USA Moves to Update Its M270 Rocket Launchers”. Defenseindustrydaily.com. 1. 7. 2012. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  15. ^ Improved Multiple Launch Rocket System tested at White Sands Missile Range - Army.mil, 31 July 2015.
  16. ^ „History for 6th Battalion, 27th Field Artillery (1960s to Present)”. Military.com. Arhivirano iz originala 5. 9. 2013. g. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  17. ^ „C-1/27th FA MLRS”. YouTube. 26. 11. 2009. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  18. ^ Pike, John. „4th Battalion, 27th Field Artillery Regiment” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 8. 10. 2017. 
  19. ^ „Rollout MARS II und GMLRS Unitary” (na jeziku: nemački). Bwb.org. 26. 7. 2012. Arhivirano iz originala 17. 3. 2012. g. Pristupljeno 6. 8. 2012. 
  20. ^ „Guided MLRS Unitary Rocket · Lockheed Martin”. www.lockheedmartin.com. Arhivirano iz originala 11. 8. 2014. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  21. ^ „Finland - Guided Multiple Launch Rocket System (GMLRS) M31A1 Unitary and GMLRS M30A1 Alternative Warhead Rockets in Pods - The Official Home of the Defense Security Cooperation Agency”. www.dsca.mil. 
  22. ^ „Royal Artillery”. PediaPress — preko Google Books. 
  23. ^ Israel's new guided missiles system Romah will soon be operational - Armyrecognition.com, 15 January 2016
  24. ^ (jezik: francuski) Fabrice Fayet, Détachement de Liaison, Observation et Coordination Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. jun 2016). str. 15, Joint Centre of concepts, doctrines and experiments, French army, 8 June 2015
  25. ^ GMLRS to Get a New Warhead - Defense-Update.com, 24 April 2012.
  26. ^ Army tests safer warhead Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. septembar 2014) - Armytechnology.Armylive.DoDlive.mil, 2 September 2014.
  27. ^ Guided Multiple Launch Rocket System (GMLRS) Alternative Warhead (GMLRS-AW) M30A1 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. septembar 2017) - Office of the Director, Operational Test & Evaluation. 2015.
  28. ^ „US Army searches for cluster munitions alternatives”. Dmilt.com. Arhivirano iz originala 2. 2. 2014. g. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  29. ^ Alternative GMLRS Warhead Completes Third Successful Fight Test - Deagel.com, 23 October 2013.
  30. ^ Lockheed Martin GMLRS Alternative Warhead Logs Successful Flight-Test Series, Shifts To Next Testing Phase - Lockheed news release, 16 April 2014.
  31. ^ Lockheed Martin Completes Successful Operational Flight Tests of GMLRS Alternative Warhead - Deagel.com, 28 July 2014.
  32. ^ Lockheed Martin GMLRS Alternative Warhead Gets First Order - Marketwatch.com, 15 September 2015.
  33. ^ John Pike. „M270 Multiple Launch Rocket System - MLRS”. Globalsecurity.org. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  34. ^ „MLRS® M270 Series Launchers” (PDF). Lockheed Martin. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 7. 2015. g. Pristupljeno 2. 6. 2015. 
  35. ^ „Deutschland will angeblich Mehrfachraketenwerfer in die Ukraine liefern” [Germany reportedly wants to supply multiple rocket launchers to Ukraine] (na jeziku: nemački). Der Spiegel. jun 2022 — preko i.postimg.cc. 
  36. ^ „Velikobritaniя vsled za Štatami obъяvila o postavkah reaktivnыh sistem v Ukrainu”. 
  37. ^ „Minister of Defence of Ukraine”. Twitter (na jeziku: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]