Pređi na sadržaj

Vladimir Bukilić Pop Mićo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
vladimir bukilić
Vladimir Bukilić Pop Mićo
Lični podaci
Datum rođenja1919.
Mesto rođenjaVelika Braina kod Medveđe, Kraljevstvo SHS
Datum smrti28. mart 1944.(1944-03-28) (24/25 god.)
Mesto smrtiBeli Kamen, kod Prokuplja, Nedićeva Srbija
Profesijabogoslov
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od9. oktobra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Vladimir Bukilić — Pop Mićo (Velika Braina, kod Medveđe, 1919Beli Kamen, kod Prokuplja 28. mart 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1919. u Velikoj Braini, kod Medveđe. Osnovnu školu Vladimir je završio u Tularu, a četiri razreda gimnazije u Prištini. Po završetku gimnazije otišao je da uči bogosloviju u Prizrenu. Posle treće godine bogoslovije počinje aktivno da radi u skojevskoj organizaciji, organizuje štrajk u školi, zbog čega ga progone iz bogoslovije. Izvesno vreme posle toga on je kod kuće, ali uspeva kasnije da nastavi školovanje i završi bogosloviju. Posle toga živi prilično teško, ali se ne zapošljava kao sveštenik. Sve više se posvećuje revolucionarnom političkom radu. Postaje jedan od četvorice članova KPJ u prvoj partiskoj ćeliji u svome mestu u septembru 1940.

U NOB je stupio u avgustu 1941. U odredu na planini Kukavici postao je sanitetski referent. U jesen iste godine odlazi sa grupom boraca sa Kukavice u Jablanicu sa zadatkom da tamo formira Jablanički odred. Svoj zadatak u Jablanici Pop Mićo je izvršio uspešno. Kasnije, u borbama za oslobođenje Lebana i Prokuplja isticao se hrabrošću i disciplinom tako da je ubrzo postao vrlo popularan i poznat borac. Partizansko ime Pop Mićo dobio je po ličnosti iz NjegoševogGorskog vijenca“.

U martu 1942. godine četnici, nedićevci, Nemci i Bugari počeli su veliku ofanzivu protiv partizana na terenu Puste Reke. Nadmoćnost neprijatelja bila je velika. Partizanske snage morale su da pređu u defanzivu. Situacija je bila vrlo teška. Odredi su bili svedeni na manje čete. Samo su najhrabriji i najsavesniji ostali dosledni idejama za koje su se borili. Među tim borcima bio je i Pop Mićo.

Krajem iste godine počinje oživljavanje odreda i nova aktivnost partizana. Borbe se vode na Obraždi, na Bunatovcu, Belom Kamenu, Kamenoj Čuki i drugim mestima. Za vreme borbi na Bunatovcu, februara 1943. godine, Pop Mićo je bio ranjen, ali nije napustio borbu.

Sledeća, 1943. godina ispunjena je stalnim marševima i borbama na Leci, Gajtanu, Radanu i drugim mestima. U svim tim borbama Pop Mićo učestvuje. Kada je osnovana Prva južnomoravska brigada Pop Mićo je u njoj postavljen za političkog komesara Trećeg omladinskog bataljona. Imao je tada 24 godine. Bio je još omladinac sa dečačkim licem, ali sa tragovima napornog života. Bio je veoma poznat kao dobar govornik i kao veoma sposoban rukovodilac, čiji su saveti uvek pažljivo slušani na sastancima štabova i rukovodstava. Posebnu popularnost stekao je svojom brigom za ranjene drugove. Njih nikada nije hteo da ostavlja same.

U proleće 1944. godine, četnici zajedno sa Nemcima i Bugarima su preduzeli veliku ofanzivu protiv partizana na sektoru Puste reke i Jablanice. Druga južnomoravska brigada imala je u tim borbama dva teška gubitka — izgubila je, jednog za drugim, dva komandanta. Za komandanta je posle pogibije narodnog heroja Strahinje Erakovića došao Pop Mićo. Poginuo je 28. marta, u jurišu na Nemce, na planini Pasjači. Tu noć je (prema običaju) „Pop Mićo-Tulare“ bio znak raspoznavanja.

Ukazom Predsedništva AVNOJ-a posthumno je 6. jula 1945. odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda.[1] Ukazom predsednika FNRJ Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. proglašen je za narodnog heroja.[2]

Osnovna škola u naselju Tulare, opština Medveđa, nosi njegovo ime.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Službeni list DFJ 90/45” (PDF). slvesnik.com.mk. 20. 11. 1945. str. 974. 
  2. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 126.
  3. ^ „Osnovna škola “Vladimir Bukulić. Edukacija. Pristupljeno 18. 1. 2024. 

Literatura[uredi | uredi izvor]