Vladimir Smirnov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
vladimir smirnov
Vladimir Smirnov
Lični podaci
NadimakVolovođa, Vlada Rus
Datum rođenja(1899-06-21)21. jun 1899.
Mesto rođenjaTaškent, Ruska Imperija
Datum smrti6. decembar 1985.(1985-12-06) (86 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijainženjer, vojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411960.
Čingeneral-potpukovnik
U toku NOBčlan Vrhovnog štaba NOV i POJ

Odlikovanja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem
Partizanska spomenica 1941.
Jul Briner u ulozi minera Vlade u filmu „Bitka na Neretvi

Vladimir Smirnov — Volođa, Vlada Rus (Taškent, 21. jun 1899Beograd, 6. decembar 1985) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, inženjer i general-potpukovnik JNA.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Grob Vladimira Smirnova u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Rođen je 21. juna 1899. godine u Taškentu (tada u sastavu Ruske Imperije, a danas glavni grad Uzbekistana). U Taškentu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studije je započeo u Petrogradu, ali je posle Oktobarske revolucije, 1921. godine, njegova porodica izbegla iz Sovjetske Rusije i došla u Beograd.

Vladimir je 1923. godine u Beogradu završio Tehnički fakultet i u godinama do početka Drugog svetskog rata, kao inženjer je radio na izgradnji železničkih pruga i na izgradnji trezora Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u Užicu.

Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od 1942. godine. Marta 1942. godine je uključen u sastav Vrhovnog štaba NOP i DVJ i posavljen za načelnika Tehničkog odeljenja. Obavljajući ovu funkciju, zajedno sa svojim pomoćnicima, ing. Živadinom Đorđevićem Živom (1909—1990) iz Kragujevca, ing. Dragoslavom Jovanovićem iz Čačka i ing. Desom Jovanović iz Trstenika, kao i svojim „inžinjercima“ (borci Treće (pionirske) čete Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba, koja je kasnije prerasla u Pionirski bataljon Vrhovnog štaba) obavljao je mnoge složene zadatke, od kojih se ističu:

Posle oslobođenja Jugoslavije, nastavio je profesionalnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) i nalazio se na dužnostima:

  • komandanta Inžinjerije Jugoslovenske armije
  • načelnika Građevinske uprave Jugoslovenske armije
  • glavnog inženjera Uprave za vojno i građevinarstvo
  • zamenika načelnika Građevinske uprave JNA

Penzionisan je 1960. godine u činu general-potpukovnika JNA.

Godine 1972. u Beogradu je objavio knjigu „Inženjerske ratne priče“, dok je 1967. u koautorstvu sa Petrom Kleutom, Ivanom Mirkovićem i Danicom Jakšić izdao „Ruskosrpskohrvatski vojni rečnik“.

Umro je 6. decembra 1985. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden zasluga za narod prvog reda i Orden bratstva i jedinstva prvog reda.

Zanimljivo[uredi | uredi izvor]

Vladimir Smirnov poslužio je scenaristima filma „Bitka na Neretvi“ — Stevanu i Veljku Bulajiću, kao inspiracija za lik minera Vlade, koga je u filmu glumio poznati američki glumac, ruskog porekla — Jul Briner.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici — Ko je ko u Jugoslaviji. Hronometar, Beograd 1970. godina.
  • Vojna enciklopedija (knjiga osma). Beograd 1974. godina.
  • Miroslav Mladenović Tito od ustanka do pobede 1941—1945. Beograd 2006. godina.