Vladimir Smirnov
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
vladimir smirnov | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||
Nadimak | Volovođa, Vlada Rus | |||||||
Datum rođenja | 21. jun 1899. | |||||||
Mesto rođenja | Taškent, Ruska Imperija | |||||||
Datum smrti | 6. decembar 1985.86 god.) ( | |||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | |||||||
Profesija | inženjer, vojno lice | |||||||
Delovanje | ||||||||
Član KPJ od | 1942. | |||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 – 1960. | |||||||
Čin | general-potpukovnik | |||||||
U toku NOB | član Vrhovnog štaba NOV i POJ | |||||||
Odlikovanja |
|
Vladimir Smirnov — Volođa, Vlada Rus (Taškent, 21. jun 1899 — Beograd, 6. decembar 1985) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, inženjer i general-potpukovnik JNA.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 21. juna 1899. godine u Taškentu (tada u sastavu Ruske Imperije, a danas glavni grad Uzbekistana). U Taškentu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studije je započeo u Petrogradu, ali je posle Oktobarske revolucije, 1921. godine, njegova porodica izbegla iz Sovjetske Rusije i došla u Beograd.
Vladimir je 1923. godine u Beogradu završio Tehnički fakultet i u godinama do početka Drugog svetskog rata, kao inženjer je radio na izgradnji železničkih pruga i na izgradnji trezora Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u Užicu.
Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od 1942. godine. Marta 1942. godine je uključen u sastav Vrhovnog štaba NOP i DVJ i posavljen za načelnika Tehničkog odeljenja. Obavljajući ovu funkciju, zajedno sa svojim pomoćnicima, ing. Živadinom Đorđevićem Živom (1909—1990) iz Kragujevca, ing. Dragoslavom Jovanovićem iz Čačka i ing. Desom Jovanović iz Trstenika, kao i svojim „inžinjercima“ (borci Treće (pionirske) čete Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba, koja je kasnije prerasla u Pionirski bataljon Vrhovnog štaba) obavljao je mnoge složene zadatke, od kojih se ističu:
- osposobljavanje za rad partizanske fabrike oružja u oslobođenom Užicu septembra 1941. godine,
- rušenje mosta na reci Tari, nedaleko od sela Đurđevića Tare, 15. maja 1942. godine,
- rušenje četiri mosta na Neretvi i jednog na Rami, kao i izgradnja pešačkog mosta pored srušenog mosta kod Jablanice, krajem februara i početkom marta 1943. godine tokom Četvrte neprijateljske ofanzive (Bitka na Neretvi),
- obnova i uređenje zgrade Doma kulture u Jajcu, u kojoj je 29. novembra 1943. godine održano Drugo zasedanje AVNOJ-a,
- izgradnja barake i skloništa, u kojem je boravio Josip Broz Tito, tokom svog boravka u Jajcu, od avgusta 1943. do janauara 1944. godine,
- izgradnja barake u pećini u Drvaru, u kojoj je boravio Vrhovni štab NOV i POJ, tokom boravka u Drvaru (u ovoj baraci nalazio se Josip Broz Tito tokom nemačkog desanta na Drvar),
- izgradnja barake u pećini u selu Bastasi, kod Drvaru, u kojoj je boravio Josip Broz Tito
- uređenje i izgradnja mini centrale za osvetljenje Fabrike celuloze u Drvaru, u kojoj je održan Drugi kongres USAOJ-a, maja 1944. godine.
Posle oslobođenja Jugoslavije, nastavio je profesionalnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) i nalazio se na dužnostima:
- komandanta Inžinjerije Jugoslovenske armije
- načelnika Građevinske uprave Jugoslovenske armije
- glavnog inženjera Uprave za vojno i građevinarstvo
- zamenika načelnika Građevinske uprave JNA
Penzionisan je 1960. godine u činu general-potpukovnika JNA.
Godine 1972. u Beogradu je objavio knjigu „Inženjerske ratne priče“, dok je 1967. u koautorstvu sa Petrom Kleutom, Ivanom Mirkovićem i Danicom Jakšić izdao „Ruskosrpskohrvatski vojni rečnik“.
Umro je 6. decembra 1985. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden zasluga za narod prvog reda i Orden bratstva i jedinstva prvog reda.
Zanimljivo[uredi | uredi izvor]
Vladimir Smirnov poslužio je scenaristima filma „Bitka na Neretvi“ — Stevanu i Veljku Bulajiću, kao inspiracija za lik minera Vlade, koga je u filmu glumio poznati američki glumac, ruskog porekla — Jul Briner.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jugoslovenski savremenici — Ko je ko u Jugoslaviji. Hronometar, Beograd 1970. godina.
- Vojna enciklopedija (knjiga osma). Beograd 1974. godina.
- Miroslav Mladenović Tito od ustanka do pobede 1941—1945. Beograd 2006. godina.