Pređi na sadržaj

Vladin Nemanjić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srbija u vreme Stefana Nemanje i Stefana Prvovenčanog.

Vladin Nemanjić (lat. Bladinus; rođen pre 1194. godine - umro posle 1208. godine) je bio sin Vukana Nemanjića, pripadnik srpske srednjovekovne vladarske dinastije[1].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vladin je bio sin Vukana Nemanjića, odnosno unuk osnivača dinastije, Stefana Nemanje. Imao je trojicu braće: Đorđa, Dimitrija, Stefana. O Dimitriju i Stefanu znamo nešto više podataka na osnovu zadužbina koje su ostavili za sobom: manastira Davidovica i Morača. Đorđe je bio naslednik svoga oca koji je figurirao kao vladar Zete u prvoj polovini 13. veka[1].

Jedini istorijski izvor koji pominje Vladina Nemanjića je pismo njegovog brata Đorđa mletačkom duždu Pjetru Zjaniju od 3. jula 1208. godine kada mu se zetski vladar zakleo na vernost. Dimitrije i Stefan se ne spominju u ovom pismu, ali se pored Đorđa i Vladina u njemu spominju i Stanko i Petrislav. Kako se Vladin pominje u pismu, tada je svakako bio punoletan, što znači da je rođen pre 1194. godine. U pismu se pored Đorđa i Vladina pominju još dve ličnosti, Stanko i Petrislav, a navode se kao consoprinus kralja Đorđa. Ovaj termin može označavati decu majčine sestre, ali se češće koristi za označavanje dece od braće ili sestara. Tako Stanko i Petrislav mogu biti i sinovi Vladina Nemanjića[1].

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Uroš I Vukanović
 
 
 
 
 
 
 
8. Zavida
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Ana Diogenesa
 
 
 
 
 
 
 
4. Stefan Nemanja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Vukan Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Anastasija Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Vladin Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ječmenica 2018, str. 51

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ječmenica, Dejan, Nemanjići drugog reda, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd (2018)