Pređi na sadržaj

Водољуб

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vodoljub
Butomus umbellatus
cvast vodoljuba
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Butomus

Vrsta:
B. umbellatus
Binomno ime
Butomus umbellatus
Sinonimi[1]
  • Butomus caesalpini Neck.
  • Butomus floridus Gaertn.
  • Butomus scutariensis Rohlena
  • Butomus vulgaris Gueldenst.

Vodoljub (lat. Butomus umbellatus) je monokotiledona zeljasta biljka iz porodice Butomaceae. Poznat je i pod nazivima srčak, divlji zumbulak, vodeni zumbul, štitasti vodoljub.

Izgled i cvetanje[uredi | uredi izvor]

Vodoljub je trajna močvarna biljka, visoka 60-150 cm. Svi listovi su joj prizemni, uspravljeni, linearni, široki do 1 cm i dugi do 1 metra. Oblika su trobridnog, žlebasto udubljenog, a pri dnu obuhvataju stabljiku, koja se uzdiže do 1 metra iznad površine vode. Ružičasti cvetovi na nejedanako dugim drškama razvijaju se u štitastim cvatovima na vrhu stabljike, od maja do avgusta.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Vodoljub raste po jarkovima, barama, plitkim močvarama i po stajaćim i sporo tekućim vodama s muljevitim dnom. Kod nas je veoma raširen.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Mesnati izdanak vodoljuba veoma je bogat skrobom (do 60%) i belančevinama (do 13%).

Upotreba[uredi | uredi izvor]

U nekim delovima Rusije, Moldavije i na Kavkazu ljudi jedu ispečene izdanke ili ih suše i melju u brašno za hleb. Izdanak se može jesti i prokuvan, u obliku kaše ili pirea. Skuplja se u kasnu jesen ili u rano proleće, iako u to vreme ne cveta, pa se teže raspoznaje. Pri prikupljanju izdanaka, u razmacima od 1 do 2 metra, ostavlja se po jedna biljka, radi daljeg razmnožavanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Ljubiša Grlić, Zagreb, 1986.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]