Vojlovica
Vojlovica | |
|---|---|
  Evangelistička i kalvinistička crkva Slovačka evangelička crkva u Vojlovici | |
| Administrativni podaci | |
| Grad | Pančevo |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 44° 51′ 33″ S; 20° 39′ 36″ I / 44.85917° S; 20.66007° I |
  Vojlovica Vojlovica na karti Pančeva | |
Vojlovica (mađ. Hertelendyfalva, nem. Wojlowitz) je danas jedan od gradskih delova grada Pančeva i ima status mesne zajednice. Centar Vojlovice je udaljen 3,32 km od centra Pančeva i nalazi se na 44° 50' 46,9" severne geografske širine i 20° 40' 05,95" istočne geografske dužine. Današnja populacija iznosi oko 8.900 stanovnika i to srpske, mađarske i slovačke nacionalnosti.
Poreklo imena[uredi | uredi izvor]
Vojlovica je osnovana 21. jula 1883. godine pod nazivom Hertelendifalva (mađ.: Hertelendyfalva), ime joj je dato po Jožefu Hertelendiju (mađ.: Hertelendy József)[1]. Svoj današnji naziv je dobila 1922. godine, i to po pravoslavnom Manastiru Vojlovica (osnovanom 1404. godine) u čijem šumovitom zaleđu je selo podignuto.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U periodu od 1856. godine do 1869. godine počelo je veliko naseljavanje predela pored Dunava koji se prostirao od Titela preko Pančeva pa do Kovina, tada znanog po imenu Marijina zemlja (mađ.: Máriaföld) i obuhvatao je 154.790 lanaca zemlje koje je trebalo ukrasti od Dunava.
U tu svrhu su osnovali sedam novih naselja. Između Titela i Pančeva je osnovano Opovo (Kenigsdorf − nem.: Königsdorf), Glogonj (Gizelahajm - nem.: Gisellaheim), Belo Blato (Elizenhajm − nem.: Elisenhajm ) i Knićanin (Rudolfsgnad − nem.: Rudolfsgnad). A između Pančeva i Kovina su osnovani Marienfeld/Hertelendifalva, Ivanovo i Đurđevo. Ukupno je naseljeno sa 8.638 doseljenika. Naseljenici su bili nemačke, mađarske, slovačke i bugarske nacionalnosti.[2]
Međutim velike poplave iz 1869, 1870, 1871. i 1876. godine su potpuno uništile postojeća sela pa se stanovništvo preselilo na sigurnija mesta. Stanovnici Marienfelda koji su preživeli sve ove strahote zajedno su sa 200 porodica Sekelja iz Andrašfalve-Bukovina 1883. godine naselili Vojlovičku šumu, koja se nalazila između Pančeva i Starčeva, i osnovali današnju Vojlovicu.[3]
Novoosnovano selo je primilo stanovništvo sastavljeno od tri različite mađarske, slovačke i nemačke nacionalnosti i svakoj je pripala jedna ulica. Ulice su bile široke, ravne i dugačke, zasađene dudovima.
Stanovništvo je u početku preživljavalo leti radom na izgradnji nasipa na Dunavu, a zimi sečom drva a naravno i radom na malom komadu zemlje koju su oteli od Dunava i posle po dogovoru dobili je od države. Prema jednom zapisu iz 1912. godine većina hrane koju je koristilo Pančevo je stizalo iz Vojlovice, tako da je i to bio jedan od izvora prihoda u selu.
24. septembra 1902. je podignuta i reformatska crkva u Vojlovici i prvi sveštenik je bio Tomka Karolj (mađ.: Tomka Károly). U ovoj novoosnovanoj crkvi se čuvaju svi podaci, crkvene knjige, koje su donete iz Andrašfalve 1883. godine.[2]
Prezimena prvih naseljenika, Sekelja, u Vojlovici[uredi | uredi izvor]
Balog (Balog), Balint (Bálint), Biro (Biró), Bisak (Biszák), Buta (Buta), Čeke (Cseke), Ereš (Erős), Farkaš (Farkas), Feher (Fehér), Gece (Gecző), Đerfi (Györfi), Kato (Kato), Katona (Katona), Kantor (Kántor), Kelemen (Kelemen), Kemenj (Kemény), Kerekeš (Kerekes), Kiralj (Király), Kiš (Kiss), Kovač (Kovács), Kuruc (Kuruc), Lečei (Löcsei), Marton (Márton), Mate (Máté), Nađ (Nagy), Nemet (Német), Embeli (Ömböli), Pap (Pap), Puškaš (Puskás), Rac (Rác), Sakač (Szakács), Sekelj (Székely) i Varga (Varga).[2]
Kultura i običaji[uredi | uredi izvor]
- Kulturne zajednice slovaka i mađara (mađ.:Tamási Áron), svake godine održavaju tradicionalne godišnje festivale posvećene žetvi i žetvenim običajima.
- Seoska slava je sveti Mihajlo (mađ.:Szent Mihály Arkangyal), koji pada na 29. septembar, ali se uvek slavi u nedelju do tog praznika.
Nacionalni sastav po popisima[uredi | uredi izvor]
Broj i proporcije etničkog stanovništva sela između 1880. i 1921. godine[4]:
| Nacionalnost / godina | 1880. | 1910. | 1921. |
| Mađari. | 2 (0,55%) | 1.226 (41,99%) | 1.396 (44,53%) |
| Južni Sloveni. | -- | 16 (0,55%) | 26 (0,83%) |
| Nemci. | 67 (18,56%) | 684 (23,42%) | 723 (23,06%) |
| Ostali1 | 292 (80,89%) | 994 (34,04%) | 990 (31,58%) |
| Ukupno | 361 (100,00%) | 2.920 (100,00%) | 3.135 (100,00%) |
Konfesionalni broj stanovništva i proporcije sela između 1880. i 1921. godine:
| Verska pripadnost / god | 1880. | 1910. | 1921. |
| rimokatolici | 2 (0,55%) | 278 (9,52%) | 247 (7,88%) |
| grkokatolici | -- | 2 (0,07%) | 1 (0,03%) |
| istočnogrčka | -- | 15 (0,51%) | 10 (0,32%) |
| evangelisti | 359 (99,45%) | 1.617 (55,39%) | 2.869 (91,51%)2 |
| reformati | -- | 1.004 (34,38%) | -- |
| unitaristi. | -- | 1 (0,03%) | -- |
| izraeliti. | -- | 3 (0,10%) | 8 (0,26%) |
| Ukupno. | 361 (100,00%) | 2.920 (100,00%) | 3.135 (100,00%) |
Beleške:
- 1 Pod „ostali” su uglavnom slovaci.
- 2 jevanđelisti i reformisani zajedno.
Poznati Vojlovčani[uredi | uredi izvor]
- Julija Bisak (mađ. Biszák Júlia), pevačica mađarske narodne muzike
- Katarina Kalmarova (slč. Katarína Kalmárová) umetnica izvorne slovačke narodne pesme[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jožef Hertelendi
- ^ a b v „A bukovinai székelység tegnap és ma st. 110” (PDF). users.atw.hu. Pristupljeno 16. septembar 2023.
- ^ Ágoston, Jankó (1912). Vizszabályozás és árvédelem (na jeziku: mađarski) (Dr. Borovszky Samu: Magyarország vármegyéi és városai – Torontál vármegye izd.). Budapest: Országos Monografia Társaság. str. 55.
- ^ Veliki rat
- ^ Vojlovičanka Katarína Kalmárová, druhá vicemiss folklór 2018 v Donovaloch v Slovenskej republiky (Vojlovičanka Katarina Kalmarova, drugo mesto Mis folklora 2018 uživa izuzetnu popularnost u Slovačkoj) – 013 Info Pančevo
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Deo serije članaka o |
| Istoriji Sekelja |
|---|
 |
| Predanja |
 Kategorija |
