Pređi na sadržaj

Вртоглавица (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vrtoglavica
Jugoslovenski poster
Izvorni naslovVertigo
RežijaAlfred Hičkok
ScenarioAlek Kopel
Samjuel A. Tejlor
ProducentAlfred Hičkok
Glavne ulogeDžejms Stjuart
Kim Novak
Barbara Bel Gedes
Tom Helmor
Henri Džouns
MuzikaBernard Herman
Direktor
fotografije
Robert Berks
MontažaDžordž Tomasini
Producentska
kuća
Alfred J. Hitchcock Productions
StudioParamount Pictures
Godina1958.
Trajanje128 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Budžet2,5 miliona dolara
Zarada7,3 miliona dolara[1]
Veb-sajtwww.universalstudiosentertainment.com/vertigo/
IMDb veza

Vrtoglavica (engl. Vertigo) je američki noar psihološki triler iz 1958. godine, režisera i producenta Alfreda Hičkoka. Priča je bazirana na romanu iz 1954. godine, Među mrtvima, koju su napisali Pjer Boalo i Tomas Narcejac. Filmski scenario su napisali Alek Kopel i Samjuel A. Tejlor.

U glavnoj ulozi je Džejms Stjuart kao bivši policijski istražitelj, Džon „Skoti” Ferguson. Skoti je prisiljen da ode u ranu penziju zbog incidenta koji se desio tokom njegove dužnosti, zbog čega je on razvio akrofobiju (krajnji strah od visine) i vrtoglavicu (lažni osećaj kretanja u prostoru). Skotija je unajmio poznanik, Gevin Elster, kao privatnog istražitelja, koji treba da prati njegovu suprugu Medlin (Kim Novak), koja je počela da se ponaša neobično.

Film je sniman u San Francisku i Holivudu. Prvi je film koji je koristio efekat kamere koji iskrivljava perspektivu i stvara dezorijentaciju, prikazujući Skotijevu akrofobiju. Zbog korišćenja u snimanju ovog filma, ovaj efekat je takođe poznat i kao „Efekat Vrtoglavice”.

Film je u vreme izlaska primio pomešane kritike, ali danas se smatra Hičkokovim klasikom i jednim od najvažnijih radova u njegovoj karijeri. Privukao je značajne akademske kritike, a 2012. godine je zamenio Građanina Kejna na mestu najboljeg filma ikad snimljenog u anketi Britanskog filmskog instituta. 1996. godine, film je pretrpeo značajnu restauraciju kako bi ostvario novi format od 70 mm i DTS saundtrek. U više navrata se pojavljivao na anketama Američkog filmskog instituta u izboru najboljeg filma, a u onoj sprovedenoj 2007. godine, našao se na devetom mestu.

1989. godine, film se našao među prvih 25 filmova koje je Kongresna biblioteka izabrala za Nacionalni registar filmova, kao „kulturno, istorijski i estetski značajan”.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!
„Medlin” kod mosta Golden gejt, nakratko pre nego što je skočila u zaliv.

Nakon potere na krovu, tokom koje je jedan policajac pao i poginuo, detektiv iz San Franciska Džon „Skoti” Ferguson se penzioniše zbog straha od visine i vrtoglavice. Skoti pokušava da prebrodi svoj strah, ali njegova prijateljica i bivša verenica, Midž Vud, govori mu da je još jedan teški emocionalni šok možda jedini lek.

Poznanik sa koledža, Gevin Elster, traži od Skotija da prati njegovu suprugu Medlin, tvrdeći da je ona u nekakvoj opasnosti. Skoti nevoljno pristaje i prati Medlin do cvećare, u kojoj ona kupuje buket cveća i odnosi ga na grob Karlote Valdez (1831–1857), a nakon toga odlazi u muzej umetnosti, gde dugo vremena gleda u Karlotin portret. Skoti je onda prati do hotela Mekitrik, ali tokom istrage se čini da ona nije tamo.

Lokalni istoričar objašnjava da je Karlota Valdez izvršila samoubistvo; bila je ljubavnica bogatog oženjenog čoveka i rodila mu je dete; pošto čovek inače nije imao dece, držao je Karlotu i dete sa strane. Gevin otkriva da je Karlota (za koju se plaši da je opsela Medlin) zapravo Medlina prababa, iako Medlin ne zna za to, a takođe se ne seća mesta koje je posetila. Skoti sledi Medlin do mosta Golden gejt, nakon čega se ona baca u zaliv, ali je on spašava.

Sledećeg dana Skoti prati Medlin; njih dvoje se susreću i provode dan zajedno. Oni odlaze do obližnje šume, a nakon toga do obale, gde Medlin trči prema okeanu. Skoti je sustiže i njih dvoje se grle. Medlin mu prepričava svoju noćnu moru, a Skoti identifikuje mesto o kome je pričala kao okolinu oko crkve San Huan Bautista, što je Karlotin rodni dom. On je odvozi tamo i njih dvoje izražavaju svoju ljubav jedno prema drugom. Medlin odjednom otrčava u crkvu i penje se do kule sa zvonikom. Skoti se zbog straha od visine zaustavlja na stepenicama, odakle vidi kako Medlin pada u smrt.

Njena smrt je proglašena samoubistvom. Gevin ne krivi Skotija, ali Skoti je slomljen, postaje klinički depresivan i završava u sanatorijumu, u skoro katatoničnom stanju. Nakon što je izašao, Skoti odlazi do mesta koja je Medlin posećivala, često zamišljajući da je vidi. Jednog dana, on primećuje ženu koja ga podseća na Medlin, uprkos drugačijem izgledu. Skoti je prati i ona se identifikuje kao Džudi Barton iz Salajne u Kanzasu.

Flešbek otkriva da je Džudi bila osoba koju je Skoti poznavao kao „Medlin Elster”; ona se lažno predstavljala za Gevinovu ženu, što je bio deo ubilačkog plana. Džudi piše pismo Skotiju u kome objašnjava svoju umešanost. Gevin je namerno iskoristio prednost Skotijevog straha od visine, znajući da on neće moći da dođe do vrha kule sa zvonom, odakle je gurnuo svoju pravu suprugu što je izgledalo kao „samoubilački skok”. Međutim, Džudi cepa to pismo i nastavlja sa pretvaranjem zbog njene ljubavi prema Skotiju.

Oni počinju da se viđaju, ali Skoti ostaje opsednut sa „Medlin” i moli Džudi da promeni svoju odeći i frizuru kako bi podsećala na Medlin. Nakon što Džudi pristane, nadajući se da će možda konačno naći sreću zajedno, Skoti primećuje da ona nosi ogrlicu koja je prikazana na Karlotinom portretu, shvatajući istinu i da je Džudi bila Elsterova ljubavnica, pre nego što je bila odbačena kao što je bila i Karlota. Skoti insistira da odveze Džudi do crkve.

Tamo, on joj govori da mora da odglumi događaj koji je doveo do njegovog ludila, priznajući da sada razume da su „Medlin” i Džudi ista osoba. Skoti je prisiljava da se popne na kulu sa zvonom i natera je da prizna svoju prevaru. Skoti stiže do vrha, konačno prevladavajući svoj strah od visine. Džudi mu priznaje da joj je Gevin platio da se predstavlja kao „Medlin” i da je Gevin gurnuo svoju suprugu sa vrha zvonika.

Džudi preklinje Skotija da joj oprosti pošto ga ona voli. On je grli, ali senka se uzdiže sa kraja zvonika, plašeći Džudi, koja zakorači nazad i pada sa kule. Skoti, opet ožalošćen, stoji na ivici, dok senka, zapravo časna sestra koja je istraživala tu buku, zvoni misionarskim zvonom.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Džejms Stjuart Džon „Skoti” Ferguson
Kim Novak Medlin Elster
Džudi Barton
Barbara Bel Gedes Mardžori „Midž” Vud
Tom Helmor Gevin Elster
Henri Džouns islednik
Rejmond Bejli Skotijev doktor
Elen Korbi vlasnica hotela Mekitrik
Konstantin Šejn Pop Lejbl

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vertigo (1958)”. Box Office Mojo. Pristupljeno 2. 9. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]