Galileo (navigacioni sistem)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Galileo-Logo

Galileo je globalni satelitski navigacioni i tajming sistem pod civilnom kontrolom (evropske GNSS).[1] Galileo treba da na globalnom nivou daje podatke o poziciji i sličan je američkom GPS sistemu, ruskom GLONASS sistemu i kineskom COMPASS sistemu.

Kao sedište agencije za evropski GNSS izabran je Prag, glavni grad Češke.[2] Do 2014. godine je trajao prenos opreme kao i selidba zaposlenih iz Brisela u Prag.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pismo od Paul Wolfowitz za ministre odbrane zemalja članica Evropske zajednice, kao deo američke kampanje protiv galileo sistema koji bi mogao da ometa američki vojni GSP.

Galileo je prvi zajednički projekat Evropske zajednice (EU) i Evropske svemirske agencije (ESA). Finansiranje razvojnog dela projekta preuzimaju obe organizacije podjednako. 27. maja 2003. godine, zemlje članice ESA su se dogovorile o finansiranju.

Sledeće zemlje van Evropske zajednice učestvuju u projektu:

Sledeće zemlje pregovaraju o saradnji:

 Sjedinjene Američke Države su skeptične prema Galileo projektu uglavnom zbog opasnosti o vojnoj zloupotrebi sistema. Mogućnost o utisku Galilea na Američki NAVSTAR-GPS-sistem je dokazan kao nemoguće.

Tehnička osnova[uredi | uredi izvor]

Upoređivanje orbita različitih NS

Galileo funkcioniše sa 30 satelita(27 plus 3 satelita koja su spremna za rad u slučaju da neki prestane da funkcioniše), koja nadleću zemlju na visini od 23.260 km sa brzinom od 3,6 km/s, i mrežom zemaljskih stanica koje kontrolišu satelite. Uređaji sa prijemnikom za navigacione sisteme, kao što su pametni telefoni, mogu da odrede svoju poziciju sa tačnošću od 4 m.

Galileo je na počektu koncipiran samo za civilne svrhe, ali je od strane Evropskog parlamenta u julu 2008. godine odlučeno da se koristi i za operacije koje su vezane za Evropsku sigurnost i odbrambenu politiku (ESVP).[13]

Postavka satelita[uredi | uredi izvor]

Konstelacija galileo satelita bez rezerve(Kliknite na animaciju)

Planirano je 30 satelita koji bi kružili oko Zemlje na 3 nivoa pod Inklinacijom od 56°. Predviđeno je da po nivou bude 9 satelita plus 1 rezervni satelit. Imali bi razmak od 40° sa maksimalnim odstupanjem od mit 2°, što predstavlja 1000 km. Na visini od 23.222 km iznad površine zemlje potrebno je 14 sati da se napravi jedan krug oko zemlje.[14]

Finansiranje i troškovi[uredi | uredi izvor]

Pitanje finansiranja je rešeno 24. novembra 2007. godine. Finansira se uglavnom iz ušteđevina od EU-agrarnog sektora.[15]

Do 2007. godine investirano je 1,5 milijardi evra. Za završne faze do 2013. godine planirano je 3,4 milijarde evra iz EU-budžeta.[16] Prema proveri EU-komisije iz 2011. godine troškovi će porasti na 5,3 milijarde evra do 2020. godine.

Galileo sateliti[uredi | uredi izvor]

Eu-komisija je 7. januara 2010. godine od nemačke svemirske firme OHB Technology, Bremen, naručila 14 satelita u iznosu od 566 miliona evra.[17]

Proizvođać: EADS Astrium
Početna masa: 640 kg
Peformanse: 1,4 kW
Veličina: 3,02 m × 1,58 m × 1,59 m
Termin lansiranja: 21. oktobar 2011 (IOV 1,2), 12. oktobar 2012 (IOV 3,4)
Nosač: Sojus raketa
Životni vek: Više od 12 godina
Solarni paneli: 14,5 m
  • Galileo 1—22 Satellit
Proizvođač: OHB System AG, Korisna nosivost: Surrey Satellite Technology[20]
Početna masa: 680 kg
Peformansi: 1,5 kW
Veličina: 2,7 m × 1,2 m × 1,1 m
Termin lansiranja: 2014
Nosač: Sojus raketa, Arijana 5
Životni vek: Više od 12 godina
Solarni paneli: 14,8 m

Signal[uredi | uredi izvor]

GIOVE-A, L1-signal, poslat u janurau 2006. godine

Galileo koristi zajedno sa GPS frekvencijski opseg L1 1575,42 MHz i L5 1176,45 MHz. Opseg L2 1227,6 MHz raspoloživ je isključivo GPS-u, za galileo je E6 1278,75 MHz.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Art. 2 Koorporacijski dogovor o globalnom civilnom satelitskom navigacionom sistemu(GNSS)između Evropske zajednice, tj. njenim državama članice i ukrajine sklopljen 1. decembra 2005. godine.
  2. ^ Prag wird Hauptsitz für Satellitennavigationssystem Galileo. Arhivirano 2012-08-01 na sajtu Archive.today In: www.freiepresse.de, 27. Januar 2012,abgerufen am 27. Januar 2012
  3. ^ BBC: China joins EU's satellite network 19. September 2003
  4. ^ europa.eu: GALILEO-Gemeinde weitet sich aus: EU und Indien unterzeichnen Übereinkommen 7. September 2005
  5. ^ europa.eu: EU und Israel besiegeln Vereinbarung zu GALILEO 14. Juli 2004
  6. ^ europa.eu: EU und Marokko besiegeln Vereinbarung zu GALILEO 12. Dezember 2006
  7. ^ FAZ: Die Testphase für Galileo beginnt 28. Dezember 2005
  8. ^ Temex S.A.W.. In: moneyhouse.ch, abgerufen am 10. Oktober 2014.
  9. ^ swissinfo.org: Arhivirano [Date missing] na sajtu swissinfo.org [Error: unknown archive URL]
  10. ^ Heise online: Südkorea beteiligt sich am europäischen Satellitennavigationssystem Galileo 13. Januar 2006
  11. ^ europa.eu: EU und Ukraine unterzeichnen Abkommen über GALILEO 14. Juli 2004
  12. ^ Heise online: Russland bringt sich bei Galileo ins Spiel 18. Mai 2007
  13. ^ Heise online: EU-Parlament segnet militärische Nutzung von Galileo ab — pmz/c't — 10. Juli 2008
  14. ^ „How to build up a constellation of 30 navigation satellites” (na jeziku: englisch). ESA. 2007-07-17. Pristupljeno 2009-11-27. 
  15. ^ Arhivirano [Date missing] na sajtu netzeitung.de [Error: unknown archive URL]
  16. ^ EU: Galileo project in deep 'crisis'. CNN. 8 May 2007
  17. ^ EU-Kommission vergibt Aufträge für Galileo NZZ Online, 7. Januar 2010
  18. ^ Gunter Krebs (2011-12-20). „Galileo-IOV PFM, FM2, FM3, FM4”. Gunter's Space Page (na jeziku: englisch). Pristupljeno 2012-01-31. 
  19. ^ ESA (20. Juli 2011). „Galileo wird überraschend billiger” (PDF; 57 kB) (na jeziku: englisch). ESA. Pristupljeno 15. September 2011.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |date= (pomoć)
  20. ^ Gunter Krebs (2012-02-03). „Galileo-FOC FM1, …, FM22”. Gunter's Space Page (na jeziku: englisch). Pristupljeno 2012-02-04. 

Literatura[uredi | uredi izvor]