Pređi na sadržaj

Gaj Foks

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gaj Foks
Datum rođenja(1570-04-13)13. april 1570.
Mesto rođenjaJorkEngleska Engleska
Datum smrti31. januar 1606.(1606-01-31) (35 god.)
Mesto smrtiLondonEngleska Engleska
Supružniknema vrednosti
RoditeljiEdward Fawkes
Edith Jackson (Blake)

Gaj Foks (engl. Guy Fawkes /ˈɡ ˈfɔːks/; 13. april 1570 – 31. januar 1606),[lower-alpha 1] poznat i kao Gido Foks, ime koje je dobio dok se borio za Španiju, je bio član grupe provincijskih engleskih katolika koji je isplanirao Barutnu zaveru 1605.

Foks je rođen u Jorku, gde se i školovao. Njegov otac je umro kada je Foks imao osam godina. Nakon smrti oca, njegova majka se udala za katolika. Foks je prešao u katolicizam i otišao na kontinent, gde se borio u Osamdesetogodišnjem ratu na strani katoličke Španije. Otputovao je u Španiju da traži podršku za katoličku pobunu u Engleskoj, ali nije imao uspeha. Kasnije je upoznao Tomasa Vintoura, sa kojim se vratio u Englesku.

Vintour ga je upoznao sa Robertom Katsbijem, koji je planirao atentat na kralja Džejmsa I i povratak katoličkog vladara na presto. Zaverenici su postavili barut ispod Doma lordova i trebalo je da ga Foks zapali. Međutim, anonimno pismo je upozorilo vlasti o atentatu, tako da su vlasti pretražile Vestminstersku palatu 5. novembra i pronašli su Foksa kako čuva barut. Tokom narednih nekoliko dana, bio je ispitivan i mučen, a na kraju je priznao. Neposredno pre pogubljenja 31. januara, Foks je pao sa skele na kojoj je trebalo da bude obešen i slomio je vrat.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Photo
Crkva u kojoj je Gaj Foks kršten

Gaj Foks je rođen 1570. godine u Stongejtu u Jorku. On je bio drugi od četvoro dece Edvarda Foksa i njegove žene Edit.[a] Njegovi roditelji su bili pričesnici crkve Engleske.[3] Gajev rođak, Ričard Kauling, postao je isusovski sveštenik.[4] Gaj nije bilo uobičajeno ime u Engleskoj, ali je možda bilo popularno u Jorku zbog lokalnog plemića, ser Gaj Fejrfaksa. Moguće je da je Foks dobio ime po njemu.[5]

Tačan datum Foksovog rođenja nije poznat, ali je kršten u crkvi Svetog Mihela le Belfreja 16. aprila. Pošto je bilo tradicionalno da prođu tri dana između rođenja i krštenja, Foks je verovatno rođen 13. aprila.[4] Godine 1568., Edit je rodila ćerku zvanu Ana, ali je dete umrlo sa sedam nedelja. Rodila je još dve kćeri nakon Gaja: Anu (1572), i Elizabetu (1575).[5][6]

Kada je Gaj imao osam godina, 1579. godine, njegov otac je umro. Njegova majka se nekoliko godina posle toga preudala za katolika Dionisa Bejnbriga (ili Denisa Bainbriga). Veruje se da je Foks zbog njega postao katolik.[7][8]

Vojna karijera[uredi | uredi izvor]

U oktobru 1591. je prodao imanje u Kliftonu koje je nasledio od oca.[b] Otputovao je na Evropski kontinent da učestvuje u Osamdesetogodišnjem ratu na strani Katoličke Španije, protiv Nizozemske republike. Borio se od 1595. do 1598. godine. Iako Engleska nije u tom periodu vodila kopnene borbe protiv Španije, države jesu bile u ratu, a Španska armada se desila pre samo pet godina. Foks se pridružio ser Vilijamu Stenliju, engleskom katoliku i iskusnom komandantu u pedesetim godinama, koji je okupio vojsku za rat u Irskoj. Elizabeta I je imala dobro mišljenje o Stenlju, ali nakon njegove predaje u Deventeru 1587. godine, on i njegova vojska su počeli da ratuju za Španiju. Foks je za vreme rata postao mlađi oficir, a 1603. je predložen za kapetaniju.[2] Te iste godine je otputovao u Španiju da traži pomoć za katoličku pobunu u Engleskoj. 

Barutna zavera[uredi | uredi izvor]

A monochrome engraving of eight men, in 17th-century dress. All have beards, and appear to be engaged in discussion
Zaverenici, Foks je treći sa desne strane

Foks je 1604. godine pristupio grupi radikalnih engleskih katolika koji su planirali da ubiju protestantskog kralja Džejmsa i da na presto umesto njega dovedu princezu Elizabetu.[9][10] Jedan Foksov prijatelj ga je opisao kao čoveka "lojalnog prijateljima" i "veštog ratnika", i zbog ovoga je verovatno imao poštovanje ostalih zaverenika.[2] Autorka Antonia Freser opisuje Foksa kao "visokog i snažnog muškarca, sa gustom crvenkasto-braon kosom i sa žbunastom crvenkasto-braon bradom", i dodaje da je Foks bio "čovek od akcije ... sposoban i za intelektualne i za fizičke napore."[11]

Prvi sastanak zaverenika je održan 20. maja 1604. godine u jednoj gostionici u Londonu.[v] Jedan od zaverenika je predložio da ubiju kralja i njegovu vlast tako što će dići u vazduh "kuću parlamenta barutom". Jedan od zaverenika koji se nije slagao sa planom, Vintour, je poslat na Evropski kontinent da traži pomoć. Vintour se sreo sa špijunom u egzilu, Hju Ovenom,[13] i ser Vilijamom Stenlijom, koji su rekli mu rekli da neće dobiti pomoć od Španije. Mada ga je Oven upoznao sa Foksom, koji je dugo bio van Engleske i zato nije bio poznat tamo. Vintour je ispričao Foksu za plan i Foks je pristao da im pomogne.[2] Njih dvojica su se vratila u Englesku u aprilu 1604. godine.[14]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fawkes's mother's maiden name is alternatively given as Edith Blake,[1] or Edith Jackson.[2]
  2. ^ Although the Oxford Dictionary of National Biography claims 1592, multiple alternative sources give 1591 as the date. Peter Beal, A Dictionary of English Manuscript Terminology, 1450 to 2000, includes a signed indenture of the sale of the estate dated 14 October 1591. (pp. 198–199)
  3. ^ Also present were fellow conspirators John Wright, Thomas Percy, and Thomas Wintour (with whom he was already acquainted).[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Guy Fawkes, The Gunpowder Plot Society, Arhivirano iz originala 18. 03. 2010. g., Pristupljeno 19. 5. 2010 
  2. ^ a b v g Nicholls, Mark (2004), „Fawkes, Guy (bap. 1570, d. 1606)”, Oxford Dictionary of National Biography (online izd.), Oxford University Press, doi:10.1093/ref:odnb/9230, Pristupljeno 6. 5. 2010 
  3. ^ "Fawkes, Guy" in The Dictionary of National Biography, Leslie Stephen, ed., Oxford University Press, London (1921–1922).
  4. ^ a b Fraser 2005, str. 84
  5. ^ a b Sharpe 2005, str. 48
  6. ^ Fraser 2005.
  7. ^ Sharpe 2005, str. 49
  8. ^ Sharpe 2005.
  9. ^ Northcote Parkinson 1976, str. 46.
  10. ^ Fraser 2005, str. 140–142.
  11. ^ Fraser 2005, str. 84.
  12. ^ Fraser 2005, str. 117–119
  13. ^ Fraser 2005, str. 87.
  14. ^ Fraser 2005, str. 117–119.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]