Pređi na sadržaj

Gvido III Spoleto

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gvido
Pečat Gvida kao kralja Italije
Lični podaci
Puno imeGvido Spoleto
Datum rođenja9. vek
Datum smrti12. decembar 894.
Mesto smrtireka Taro, Italija
Porodica
SupružnikAgeltruda
PotomstvoLambert Spoleto
RoditeljiGvido I od Spoleta
Ita, ćerka Sika od Beneventa
DinastijaGuideschi
car Svetog rimskog carstva, kralj Italije, vojvoda Spoleta
Period891–894.
PrethodnikKarlo Debeli
NaslednikLambert Spoleto

Gvido III Spoleto, takođe poznat i kao Gaj (umro 12. decembra 894.) je bio markgrof Kamerina (880–894), vojvoda Spoleta i Kamerina (883–894), kralj Italije (889–894) i car Svetog rimskog carstva (891–894).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Novac Gvida Spoleta

Gvidov otac bio je Gvido I od Spoleta[1]. Majka mu se zvala Ita. Bila je ćerka Sika od Beneventa. Sa očeve strane poticao je od italijanskog kralja Pipina II, sina Karla Velikog. Godine 842. je vojvodstvo Spoleto, koje je Karlo donirao papama, ponovo pod vlašću Franaka. Njime su upravljali franački markgrofovi. Oni su dolazili iz porodice kojoj je pripadao i Gvido (od početka 9. veka)[1]. Gaj i njegov brat Lambert I od Spoleta priključili su se koaliciji (Svetoj ligi) osnovanoj od strane pape Jovana VIII koja se borila protiv Saracena koji prelaze reku Gariljano[2]. I pored toga, interesi Gvidove porodice često su se kosili sa interesima papstva[3]. Lamberta je 880. godine nasledio grof Kamerina. Dve godine kasnije, Gvido je podržao svoga nećaka, Gvida II od Spoleta, u invaziji na Papsku državu[3]. To ga je dovelo u sukob sa carem Karlom Debelim. Na saboru u Veroni (882) car je oduzeo Gvidu feudalne posede, zajedno sa posedima drugih plemića u Italiji[4]. Gvido stupa u savez sa Saracenima. Car ga je proglasio za veleizdaju i na njega je poslao Berengara Furlandskog. Gvido je 883. godine nasledio svog nećaka te je ujedinio vojvodstva Spoleto i Kamerino. Karlo je primoran da se do kraja 884. godine izmiri sa moćnim plemićem[5].

Nakon svrgavanja Karla Debelog (887), zauvek nestaje ujedinjeno Karolinško carstvo[6]. Odo je krunisan za kralja Francuske 888. godine. Papa Stefan V je usvojio Gvida[7]. Gvido se 888. godine proglasio za kralja Italije na saboru u Paviji. Protiv njega je ustao Berengar Furlandski. Papa Stefan je krunisao Gvida za kralja 889. godine, a za cara 21. februara 891. godine[6]. Gvidov sin Lambert II krunisan je za kralja Italije. Protiv Gvida je 891. godine ustao novi papa, Formoz. Formoz je potražio podršku kod Berengara. Međutim, Gvido ga je primorao da kruniše Laberta za savladara (30. april 892)[8]. Formoz je podržao Arnulfa Karantinskog koji je 893. godine trebalo da napadne Italiju[7]. Umesto toga, Arnulf je poslao svog sina Zventibolda da se pridruži Berengaru u maršu na Trento. Gvido je izgleda podmitio neprijatelje koji ga nisu napali. Sledeće godine im nanosi poraz i zauzima Milano. Berengar je istovremeno proglašen za kralja i Arnulfovog vazala dok se Zventibold vratio u nemačku. Gvido je umro u jesen 894. godine[9]. Iza sebe je ostavio maloletnog sina i suprugu koja je zavladala kao regent.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Lambert
 
 
 
 
 
 
 
8. Guy of Nantes
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Teutberga
 
 
 
 
 
 
 
4. Lambert I of Nantes
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Gvido I od Spoleta
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Karlo Veliki
 
 
 
 
 
 
 
10. Pipin II od Italije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Hildegard
 
 
 
 
 
 
 
5. Adelaide of Italy
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. William of Gellone
 
 
 
 
 
 
 
11. Bertha of Gellone
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Gvido III Spoleto
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Sico of Benevento
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mann III. str. 303.
  2. ^ Mann III. str. 281.
  3. ^ a b Mann III. str. 318.
  4. ^ Mann III. str. 355.
  5. ^ Mann III. str. 356.
  6. ^ a b Mann III. str. 377.
  7. ^ a b Canduci 2010, str. 221
  8. ^ Comyn 1851, str. 82.
  9. ^ Mann IV. str. 51.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • di Carpegna Falconieri, Tommaso (2003). Guido di Spoleto. Dizionario Biografico degli Italiani, LXI. Rome. str. 354—361. 
  • Canduci, Alexander (2010). Triumph & Tragedy: The Rise and Fall of Rome's Immortal Emperors. Pier 9. ISBN 978-1-74196-598-8. 
  • Mann, Horace, K. The Lives of the Popes in the Early Middle Ages, Vol III: The Popes During the Carolingian Empire, 858-891. 1925
  • Mann, Horace, K. The Lives of the Popes in the Early Middle Ages, Vol IV: The Popes in the Days of Feudal Anarchy, 891-999. 1925
  • Comyn, Robert. History of the Western Empire, from its Restoration by Charlemagne to the Accession of Charles V, Vol. I. 1851