Gena Dimitrova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gena Dimitrova
Gena Dimitrova
Datum rođenja(1941-05-06)6. maj 1941.
Mesto rođenjaBegležKraljevina Bugarska
Datum smrti11. jun 2005.(2005-06-11) (64 god.)
Mesto smrtiMilanoItalija
Veb-sajtwww.ghenadimitrova.com

Gena Dimitrova, bugarski sopran, poznata po svom jakom i zvonkom glasu, jedna od najvećih dramskih soprana XX veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gena Dimitrova je rođena u selu Beglež u Bugarskoj 1941. godine. Pevanjem je počela da se bavi u školskom horu. Zahvaljujući svom talentu i neobično jakom glasu, upisala se na sofijski Konzervatorijum u klasu Hrista Brmbarova, gde je studirala u periodu od 1959. do 1964. godine. Prvobitno je bila klasifikovana kao mecosopran, ali već na drugoj godini studija je svrstavaju u dramske soprane.

Na operskoj sceni je debitovala 27. decembra 1967. kao Abigaela u VerdijevomNabuku” u Bugarskoj narodnoj operi, nakon što je nekoliko soprana odustalo. Dimitorva je naučila ulogu za nedelju dana i pobrala oduševljenje kritike i publike. Do današnjih dana je ostala jedna od najboljih Abigaela i snimak ove opere u kojem pored nje pevaju i Pjero Kapučili, Plasido Domingo i Evgenij Nesterenko se smatra najkvalitetnijim izvođenjem na snimku koje postoji.

1970. dobija stipendiju koja joj omogućava da ode na usavršavanje u Italiju, u školu milanske La Skale gde uči kod Renata Pastorina (Renato Pastorino), Enca Ferarija (Enzo Ferrari) i Renate Karosio (Renata Carosio).

Tokom sezone 1971/1972. peva ulogu Leonore u „Moći SudbineĐ. Verdija. 1972. osvaja nagradu na takmičenju u Trevizu sa ulogom Amelije iz „Bala pod maskama” istog kompozitora, što joj otvara vrata opere u Parmi, gde peva u istoj operi sa Hoseom Karerasom i Pjerom Kapučilijem, a sledeće godine i u La Skali sa Plasidom Domingom.

Njen repertoar je rastao i pevala je sve uloge snova (i noćnih mora) svakog soprana: Aidu (Aida), Leonoru (Trubadur), Tosku (Toska), Turandot (Turandot), Elvira (Ernani), Santuca (Kavalerija rustikana), Manon (Manon Lesko), Mini (Devojka sa Zapada), Ledi Magbet (Makget), Dezdemona (Otelo).

1980. godine, Gena Dimitrova nastupa prvi put u Veronskoj Areni sa Pavarotijem u PonikijelijevojĐokondi” što je postavlja među najveće posleratne soprane, jer je nadmašila u toj ulozi i samu Mariju Kalas koja je na istom mestu debitovala u istoj operi 1947. Na sceni Arene je nastupila još mnogo puta; u „Nabuku” kao Abigaela 1981, „Magbetu” kao Ledi Magbet 1982, „Turandot” u naslovnoj ulozi 1983, u svakoj postavki Pučinijevih opera u to vreme, zatim u „Kavaleriji rustikani” kao Santuca i „Aidi” u naslovnoj ulozi 1993, a „Aidi” se vratila i 1996, ali kao Amneris.

Na Festivalu u Salcburgu je nastupila dve godine uzastopno (1984. i 1985) u „Magbetu”, a u bečkoj Državnoj operi je bila redovni gost, kao i u Hjustonu, Napulju i Frankfurtu, a 1987. je pridobila i parisku publiku sjajnom interpretacijomNorme”.

Slušajući Genu Dimitrovu, makar i na snimku, uočljivo je da je imala glas zadivljujuće snage, ali sa tehnikom koja joj je omogućavala da ga učini lakim, mekim, punim ekspresivne boje i neke skrivene snage. Njena Abigaela („Nabuko”) je primer kako takva uloga treba biti pevana; glas pun arogancije i rigidnosti, ali pun skrivene blagosti i duševnog bola koji ispliva samo ponekad, precizno određeno kada. Raspon njenog glasa je bio velik, te je mogla (i uspevala) pevati i uloge soprana i mecosoprana, te se iskazala i kao Aida i kao Amneris („Aida”), kao Elizabeta i kao Eboli („Don Karlos”). Uspevala je da peva širok raspon repertoara, od nežnog i lakog soprana u VerdijevimRazbojnicima”, do uloga na suprotnom kraju sopranskog faha, Đokonde, Santuce, Toske i ultradramske Turandot.

Gena Dimitrova je preminula u bolnici u Milanu (Italija) 11. juna 2005. od posledica raka. Ubrzo nakon njene smrti, Vlada Bugarske je izjavila da će osnovati fond nazvan njenim imenom za stipendiranje nadarenih mladih pevača Bugarske.

Ostvarene uloge[uredi | uredi izvor]

Kompozitor Delo Uloga
Đuzepe Verdi Ernani Elvira
Bal pod maskama Amelija
Nabuko Abigaela
Aida Aida
Amneris1
Don Karlos Elizabeta
Eboli1
Trubadur Leonora
Moć sudbine Leonora
Magbet Ledi Magbet
Lombardijci u Prvom krstaškom pohodu Grizelda
Atila Odabela
Simone Bokanegra Marija Bokanegra
Oberto, grof od San Bonifacija Abigaela
Razbojnici Amalija
Rekvijem sopran
mecosopran
Đakomo Pučini Toska Toska
Devojka sa Zapada Mini
Manon Lesko Manon
Turandot Turandot
Vinčenco Belini Norma Norma
Amilkare Ponikijeli Đokonda Đokonda
Pjetro Maskanji Kavalerija rustikana Santuca
Ektor Berlioz Smrt Kleopatre Kleopatra
Umberto Đordano Andre Šenije Madalena de Koinji
Modest Petrovič Musorgski Hovanščina Ema
Volfgang Amadeus Mocart Čarobna frula Prva dama Kraljice Noći
Žorž Bize Karmen Mersedes
Petar Iljič Čajkovski Pikova dama Maša
Aleksandar Borodin Knez Igor Jaroslavna
Alfredo Katalani Lorelaj Lorelaj

1 – uloga pisana za mecosoprana

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]