Genitalno sakaćenje žena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Genitalno sakaćenje žena je naziv za sve procedure koje uključuju delimično ili potpuno uklanjanje eksternih ženskih genitalija ili bilo kakvo sakaćenje ženskih polnih organa iz tradicionalnih, verskih ili drugih razloga.

Ritualno obrezivanje žena je problem u mnogim delovima sveta, a posledice takvog čina su doživotne. Iako je zakonom zabranjeno, ta tradicija se u nekim državama i dalje nastavlja.

Ovaj čin se izvodi pomoću britvice i boce etanola, devojčici se stavi povez na oči dok je neko drži pritisnutu na podu, na komadu plastike. Nakon što je tri puta razrežu na ranu izliju alkohol.

Obrezivanje se inače izvodi na mlađim devojčicama, jer se smatra da će se na taj način sprečiti promiskuitet i održati čast porodice.

Postoje tri vrste obrezivanja: potpuno ili delimično uklanjanje klitorisa, potpuno ili delimično uklanjanje klitorisa i malih stidnih usana i poslednje, sužavanje vaginalnog otvora. Treća vrsta je i najekstremnija, klitoris i stidne usne se odrežu bilo kojim oštrim predmetom - staklom, nožem, makazama ili britvicom. Krajevi usana se tad zašiju jedno za drugo, te kroz minijaturnu rupicu žene uriniraju, a posle i krvare tokom menstruacije. Zbog svega toga, devojčice i žene često pate od bolova i infekcija.

Zakonom zabranjeno, ali je tradicija..[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta sakaćenja žena je zabranjena u modernom svetu, pa i u mnogim delovima Afrike, međutim praksa se nastavlja iz straha porodice da će ih prognati, ako svoje kćerke ne izlože ovom svečanom ritualu.

Poreklo rituala[uredi | uredi izvor]

Česta je zabluda da islamska vera traži sakaćenje ženskih genitalija, međutim ovaj ritual je stariji i od islama, hrišćanstva i judaizma, te seže u doba egipatskih faraona sa idejom da se kontroliše ženska seksualnost. U afričkim državama se taj ritual sprovodi gotovo fanatično dosledno. Verovali su da ukoliko obrežu ćerku, ona će odrasti u dobru ženu koja neće osramotiti porodicu. U suprotnom, biće promiskuitetna i nikada neće biti zadovoljena sa samo jednim muškarcem.

Istanbulska konvencija[uredi | uredi izvor]

Borba protiv ženskog obrezivanja[uredi | uredi izvor]

Neobrezane žene su "nečiste"[uredi | uredi izvor]

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (WHO) preko 150 miliona žena je podvrgnuto genitalnom sakaćenju, koje se primenjuje najvećim delom u Africi, Bliskom istoku i u nekim delovima Azije. Mnogim žrtvama nije bilo više od 4 godine kad su podvrgnute ovom činu. Iako je u mnogim zemljama zabranjeno, nastavlja da se primenjuje i danas. Objašnjenje je da se žene u pogođenim delovima sveta smatraju "nečistima" i ne smatraju se punopravnim članovima sveta odraslih.

Klinika u Berlinu koji se brine o žrtvama obrezivanja[uredi | uredi izvor]

Klinika je jedinstvena zbog svog koncepta sveobuhvatnog tretmana. Pored hirurga, koji se brinu da rekonstruišu obrezane delove, o pacijentkinjama se brinu i psiholozi, koji su fokusirani na psihološko zaceljenje žrtava. Sam hirurški zahvat spada u najsloženije u području plastične i rekonstruktivne hirurgije. Ovaj specifičan zahvat je razvio lekar Dan mon O'Dey[mrtva veza] nigerijsko-nemačkog porekla, koji je uveren da operacija vraća ženama deo normalnosti u život, iako je nemoguće potpuno izbrisati iskustvo tradicionalnog sakaćenja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]