Georgij Lavov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Georgij Lavov
Georgij Lavov 1918. godine
Datum rođenja(1861-11-30)30. novembar 1861.
Mesto rođenjaDrezdenKraljevstvo Saksonija
Datum smrti7. mart 1925.(1925-03-07) (63 god.)
Mesto smrtiParizFrancuska
RoditeljiJevgenij Lavov
Politička karijera
Politička
stranka
Partija ustavnih demokrata

Georgij Jevgenijevič Lavov (rus. Гео́ргий Евге́ньевич Львов; Drezden, 30. novembar 1861Pariz, 7. mart 1925) bio je ruski knez, političar i prvi premijer Rusije nakon Februarske revolucije od 15. marta do 21. jula 1917.

Njegova porodica je ogranak dinastije Rjurikoviča i tokom vekova zauzimala je mesto kneževa Jaroslava. Georgij Lavov se rodio 1861. godine u Drezdenu. Tokom prvih godina života zajedno s roditeljima se vratio u domovinu i naselio u mestašcu Popovka pored Tule. Kao i ostale osobe iz svog ranga, pohađao je i uspešno završio fakultet. Tokom Ruske revolucije iz 1905. godine Lavov se učlanio u Konstitutivnu demokratsku partiju na čijoj listi će sledeće godine biti izabran u Državnu dumu. Ukidanjem parlamenta Lavov je izabran u zemstvo, za šta se još uvek održavaju izbori. Zahvaljujući svojim političkim sposobnostima 1914. godine postao je predsjedavajući opšte ruske unije zemstva što će iskoristiti za organizovanje pomoći ranjenima tokom Prvog svetskog rata što mu još podiglo politički rejting.

Premijer[uredi | uredi izvor]

Posle Februarske revolucije zahvaljujući svom dotadašnjem položaju knez Lavov je postao premijer Privremene vlade države u ratu s Nemačkom. Uz taj položaj on je dodao i mesto ministra unutrašnjih poslova s ciljem smirivanja stanja u državi. Prvi njegov zadatak tada postaje šta učiniti s carem koji se nalazio na frontu i još uvek imao pod zapovedništvom vojsku. Na sastanku on podržava abdikaciju Nikolaja II u korist brata Mihaila II čime bi se stvorila ustavna monarhija. Tek na pretnju ministra vojske Aleksandra Kerenskog da će napraviti novu revoluciju, ako se tako nešto izvede, Mihailo je abdicirao 16. marta 1917. godine.

Iako je do Februarske revolucije došlo zbog opšte narodne želje da se okonča rat, niti Lavov niti Kerenski to ne žele nego čak pripremaju novu veliku ofanzivu za leto 1917. godine. Kada je ona propala početkom jula, narod Petrograda s podrškom komunista se ponovno pobunio. Našavši se između Kerenskog s jedne i naroda s druge strane Lavov je bio prisiljen da podnese ostavku.

Kasniji život[uredi | uredi izvor]

Ostatak vremena tokom te revolucionarne 1917. godine Georgij Lavov je proveo u povučenom životu izvan politike. Do drastične promjene se ipak nije trebalo dugo čekati pošto po dolasku na vlast Lenjina on kao s druge strane i carska porodica je uhapšen. Nakon uspešnog bega iz zatvora otišao je u Pariz. Tamo će između 1918. i 1920. godine obavljati poslove za kontrarevolucionarne snage, nakon čijeg poraza se povukao u penziju. Tokom poslednjih godina života pisao je svoju autobiografiju.

Literatura[uredi | uredi izvor]