Pređi na sadržaj

Geo Milev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Geo Milev
Datum rođenja(1895-01-15)15. januar 1895.
Mesto rođenjaRadnevo
Datum smrti15. maj 1925.(1925-05-15) (30 god.)
Mesto smrtiSofija

Georgi Milev Kasabov, poznat pod nazivom Geo Milev, je bugarski pesnik i publicista, glavni predstavnik ekspresionizma u bugarskoj književnosti. Zajedno sa ostalim simpatizerima, levice, ubijen je od strane policije tokom događaja u aprilu 1925. Otac je pisca za decu, Leda Mileva. Danas u Sofiji postoji jedno naselje nazvano po njegovom imenu.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Geo Milev rođen je 15. januara 1895. godine u Radnom Mahlu (sada Radnevo), u porodici nastavnika i novinarke Milia Kasabova. Kasnije se otac preselio u Stare Zagore, gde je 1907. godine osnovao knjizarsku i izdavačku kuću.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Geo Milev je završio srednju školu u Staroj Zagori (1907 - 1911). U to doba, sa dvanaest godina, sastavljao je rukopisne novine i zbirke, ilustrujući sebe, pišući duhovite, patriotske i intimne pesme, prevodeći ruske pesme Aleksandra Puškina, Majkla Lermontova, Nikolaja Nekrasova, Alekseja Koltsova, Afanasija Fetta i drugih.Studira rimsku filologiju na Sofijskom univerzitetu "St. Kliment Ohridski "(1911 - 1912), a zatim nastavlja školovanje u Lajpcigu.Stigao je u Lajpcig, ali su ga događaji prisilili da se uskoro vrati u Bugarsku (1915).

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

U Bugarskoj, Geo Milev štampa u ograničenom broju lirske "leteće" listove, za Stefana Malarma, Rihard Demel, Pol Verlen, Emil Verhan i Fridrh Niče, koji sadže stihove koji su prevedeni od njega. Svaki list je posvećen nekom od mladih pesnika- Nikolaj Liliev, Dimčo Debeljanov, Teodor Trajanov, Ljudmil Stojanov i Nikolaj Rajnov. Geo Milev vodi računa o knjizi svog oca, koji se mobiliše.U zimu 1915. - 1916, zajedno sa Nikolom Ikonomov organizuje u Staroj Zagori pozorišnu trupu, koja igra nekoliko predstava.

Učestvovanje u Prvom svetskom ratu[uredi | uredi izvor]

U martu 1916. Geo Milev je mobilisan i poslat u Školu rezervnih oficira u Knjaževo. Odatle je poslat u 34-ti trojanski puk, kao viši podoficir koji je bio na položaju u Dojranu. Bio je imenovan za komandanta obaveštajne jedinice u gradu. 29. aprila 1917. godine njegov rad je otkriven od strane Engleza i podvrgnut artiljerijskoj vatri. Milev je teško povređen u glavi i gubi desno oko.U februaru 1918. Geo Milev je otišao sa suprugom za Berlin, a ostao je tamo do marta 1919.Nakon povratka u Sofiju, Geo Milev objavio je časopis "Vaga" (1919 - 1922), koji je tribina simbolike i ekspresionizma u Bugarskoj.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Geo Milev umire 15. maja 1925. godine, u Sofiji. Njegovi posmrtni ostaci otkriveni su tokom pedesetih godina prošlog veka u masovnoj grobnici u blizini Sofije (Ilienci). Prepoznaje se po veštačkom oku, postavljenog tokom operacija u Nemačkoj. Ivan Valkov je pred sudom, 1954. godine dokazao da je Geo Milev bio podvrgnut fizičkom nasilju. Kuća u kojoj je Geo Milev živio u Staroj Zagori pretvorena je u muzej. U februaru 2013. porodičnu kuća u Radnevu kupila je opština Radnevo, čija je svrha bila da se ovaj istorijski dom obnovi i otvori kao muzej. Geo Milev je jedan od likova u dokumentarnoj knjizi Nikolaja Hristozova "Na putu nestalih" (1978). 2015. godine u Narodnom pozorištu "Ivan Vazov" postavljena je produkcija "Geo" po romanu Karastojanova, koji je režirao Ivan Dobčev.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]