Gerion

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borba Geriona i Herakla
Luvr, Pariz
Gerion i pas Ort
Nacionalna biblioteka, Pariz

Gerion (grč. Geryones, lat. Geryones) je div sa tri tela i tri glave, sin diva Hrisaora i okenaide Kaliroje.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Gerion je živeo na ostrvu Eriteji, koje se nalazilo usred okeana. Na ostrvu je Gerion uzgajao stado predivnih goveda, koje su čuvali div Eurition i dvoglavi pas Ortar, Kerberov brat.[2]

To stado je čeznuo da ima za sebe mikenski kralj Euristej, i naredio je velikom junaku Heraklu da stado po svaku cenu dotera u Mikenu. Heraklo je morao, po zapovesti Zevsa da sluša naređenja i zapovesti mikenskog kralja.

Pogibija Geriona[uredi | uredi izvor]

Na putu do Eriteje, Heraklo je prešao libijsku pustinju i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Heliosa, boga Sunca. Helios ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtevao veliki zlatni pehar koji je potom koristio da bi plovio morem.

Tako je stigao do Eriteje gde se, odmah na obali, prvo suočio s dvoglavim psom Ortarom kog je, posle kraće borbe, ubio svojom toljagom.

Eurition koji je čuvao stado, kada je začuo galamu i komešanje, priskočio je u pomoć Ortaru, ali je i njega Heraklo veoma brzo ubio. Čuvši gužvu i komešanje, Gerion je dotrčao i to naoružan sa tri koplja, tri štita, i tri kacige. Borba Geriona i Herakla je bila žestoka i teška, ali na kraju, Geriona je Heraklo ubio strelom, koju je umočio u otrovnu krv lernejske Hidre.[3]

To je bio deseti Heraklov zadatak.

O Gerionu[uredi | uredi izvor]

Geriona su Grci prikazivali kao diva sa trostrukim telom, što se najbolje može videti na:

  • Heraklo u borbi sa Gerionom“ - Vaza iz 540. godina pre nove ere, Luvr, Pariz
  • Heraklo u borbi sa Gerionom“ - Vaza iz 550. godine pre nove ere, Gradski muzej, Areze
  • Gerion“ - Freska u etrurskoj grobnici, 210. godina pre nove ere, Tarkvanija
  • Gerion“ - mozaik, 200. godina pre nove ere, Muzej Bardo, Tunis

Gerion je predstavljen i u Danteovom Infernu, ali njegov opis se ne poklapa ni sa jednom prethodnom istorijskom zabeležbom. Ovde je predstavljen kao čudovište prevare sa ogromnim zmajolikim krilima i telom i sa šapama medveda ili lava i sa otrovnom žaokom na vrhu repa. Obitavao je u dubinama između sedmog i osmog kruga pakla.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]