Pređi na sadržaj

Gipsani blok

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izrada nenosećeg pregradnog zida od gipsanih blokova

Gipsani blok je kabasti lagani građevinski materijal sastavljen od čvrstog gipsa, za izgradnju i podizanje laganih, vatrootpornih, nenosivih unutrašnjih zidova, pregradnih zidova, šupljih zidova i obloga stubova u zatvorenom prostoru. Gipsani blokovi se sastoje od gipsa, maltera, vode i u nekim slučajevima aditiva poput biljnih ili drvenih vlakana radi veće čvrstoće. Pregradni zidovi, napravljeni od gipsanih blokova, ne zahtevaju podkonstrukciju za montažu i kao vezivno sredstvo se koristi gipsani lepak, a ne standardni malter. Zbog ove fundamentalne razlike, gipsane blokove ne treba mešati sa tanjim gipsanim pločama (takođe poznatim kao zidna ploča ili gips ploča) koje se koriste za oblaganje zidova.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Gipsani blok je napravljen od gipsanog maltera i vode. Proces proizvodnje[1] je automatizovan u proizvodnim pogonima u kojima se proizvodi sirovi gips (CaSO
4
·2H2O
) se melje i suši, zatim zagreva da se ukloni tri četvrtine vezane vode i na taj način transformiše u kalcijum sulfat hemihidrat (CaSO
4
·½H
2
O
), takođe poznat kao gipsani malter, štukatura, kalcinisani gips ili pariski gips. Ovaj proces se takođe naziva kalcinacija. Gips se zatim meša sa vodom, meša i sipa u kalupe da bi se formirali gipsani blokovi standardnih formata, bilo puni, ili sa okruglim ili kvadratnim otvorenim jezgrom da bi se smanjila težina i uštedelo na materijalu. Svaki blok je oblikovan sa jezičkom i žlebom sa svih strana, kako bi se omogućilo brzo i lako sklapanje. Još mokri, gipsani blokovi se vade iz kalupa i stavljaju u komore za sušenje. Osušeni gipsani blokovi se pakuju u proizvodnom pogonu, a zatim transportuju do skladišta ili gradilišta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ecofys; Fraunhofer Institute for Systems and Innovation Research; Öko-Institut (novembar 2009). „Methodology for the free allocation of emission allowances in the EU ETS post 2012. Sector report for the gypsum industry.” (PDF). European Commission. str. 8. Arhivirano iz originala (PDF) 17. 4. 2012. g. Pristupljeno 3. 7. 2012.