Pređi na sadržaj

Gijom de Lopital

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gijom de Lopital
francuski matematičar
Lični podaci
Datum rođenja1661.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti2. februar 1704.(1704-02-02) (42/43 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska

Gijom Fransoa Antoan, Markiz de Lopital (fr. Guillaume François Antoine, Marquis de l'Hôpital; Pariz, 1661Pariz, 2. februar 1704) je bio francuski matematičar. Izučavao je infinitezimalnu analizu i objavio knjigu o diferencijalnom računu. Najpoznatiji je po Lopitalovom pravilu koje se primenjuje u matematici.[1]

Rođen je u Parizu, Francuska. Prvobitno je planirao vojničku karijeru, ali loš vid je prouzrokovao da pređe na matematiku. Rešio je brahistohronski problem, nezavisno od ostalih savremenika matematičara, kao što je Isak Njutn. Umro je u Parizu.[2]

Takođe je autor prve knjige o diferencijalnom kalkulusu, l'Analyse des Infiniment Petits pour l'Intelligence des Lignes Courbes. Objavljen 1696. godine, tekst je sadržao predavanja njegovog učitelja, Johana Bernulija, u kojima je Bernuli diskutovao o neodređenom obliku 0/0. Metod koji rešava takve neodređene oblike uzastopnim diferencijacijama nosi Lopitalovo ime.

Godine 1694, Lopital je sklopio dogovor sa Johanom Bernulijem. Dogovor je bio da Lopital plati Bernuliju 300 franaka godišnje kako bi mu Bernuli pričao o svojim otkrićima, što je Lopital opisao u svojoj knjizi. Godine 1704, nakon Lopitalove smrti, Bernuli je otkrio dogovor javnosti, tvrdeći da su mnogi rezultati u Lopitalovoj knjizi tu zbog njega. Godine 1922, otkriveni su tekstovi koji podupiru Bernulijeve tvrdnje. Raširena priča o tome kako je Lopital pokušao da se sebi pripiše otkriće Lopitalovog pravila nije tačna: objavio je svoju knjigu anonimno, obznanio Bernulijevu pomoć u uvodu i nikad nije tvrdio da je zaslužan za to pravilo.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Guillaume de l'Hôpital - Biography”. Maths History (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-20. 
  2. ^ „Mets Viewer”. atena.beic.it. Pristupljeno 20. 1. 2019. 
  3. ^ Truesdell, C. (mart 1958). „The New Bernoulli Edition”. Isis. 49.