Giljermo Pepe

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Giljermo Pepe
Giljermo Pepe
Lični podaci
Datum rođenja(1783-02-13)13. februar 1783.
Mesto rođenjaSkvilac, Napuljska kraljevina
Datum smrti8. avgust 1855.(1855-08-08) (72 god.)
Mesto smrtiTorino, Pijemont
Vojna karijera
Služba1804-1848
Vojskanapuljska
Činbrigadni general
Učešće u ratovimaFrancuski revolucionarni ratovi (Druga koalicija), Napoleonovi ratovi (Španski rat za nezavisnost), Prvi rat za nezavisnost Italije

Giljermo Pepe (franc. Guglielmo Pepe; 13. februar 1783—8. avgust 1855.) je bio napuljski vojskovođa i patriota. Učesnik je Napoleonovih ratova i Prvog italijanskog rata za nezavisnost.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Skvilacu u Kalabriji. Stupio je u napuljsku vojsku 1799. godine, tokom Francuskih revolucionarnih ratova. Borio se protiv burbonskih trupa koje je predvodio kardinal Rufo. Zarobljen je i isteran u Francusku. Stupio je u Napoleonovu armiju uzimajući učešća u Napoleonovim ratovima. Učestvovao je i u ratovima protiv Napuljske kraljevine, najpre pod Žozefom Bonapartom, a kasnije pod Žoašen Mirom. Komandovao je napuljskom brigadom u Španskom ratu za nezavisnost. Potom se vratio u Italiju (1813) gde je, sa činom generala, pomagao u reorganizaciji napuljske armije. Učestvovao je u bici kod Tolentina 1815. godine.

Nakon Napoleonovog poraza kod Vaterloa, Pepe se povukao iz javnog života u narednih pet godina. Aprila 1820. godine izbija pobuna Pepea u gradiću Nola kod Avelina. Kralj je proglasio vraćanje ustava iz 1812. godine i postavio Pepea za vrhovnog komandanta vojske. Sprovode se reforme slične onima u Španiji. Jula iste godine izbija ustanak u Palermu na Siciliji koja traži samostalnost ostrva. Početkom oktobra u Napulju se sastaje Parlament koji sastavlja novu vladu Matea Galdija. Austrija je na to žestoko reagovala i sazvala kongres Svete alijanse u Tropau (Opava u Češkoj). Januara 1821. godine kongres se prenosi u Ljubljanu kada je pristigao i Ferdinand koji je pobegao iz Napulja. Određeno je da se u Italiju pošalje austrijska vojska. Ona je porazila Pepea kod Gariljana, pa Austrijanci marta 1821. godine ulaze u Napulj.

Pepe je uezo učešća u revoluciji 1848. godine i ratu protiv Austrijskog carstva. Do tada je pokušavao da održi veze sa karbonarima. Objavljivao je brojne knjige i pamflete političkog karaktera. Pepe se 1848. godine vratio u Napulj u kome je proglašen ustav. Komandovao je napuljskom armijom koja se borila sa Pijemontom protiv Austrijanaca. Zauzeo je Bolonju, ali je kralj, zbog izbijanja nemira u Napulju, opozvao njegove trupe iz severne Italije. Pepe se pridružio Maninu u odbrani Venecije. Nakon rata je proteran iz Italije. Vratio se u Torino gde je i umro 1855. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Relazione delle circostanze relative agli avvenimenti politici e militari in Napoli nel 1820 e 1821 [...] (1822)

Memorie (1847)

  • L'Italie politique et ses rapports avec la France et l'Angleterre (1848)
  • Casi d'Italia negli anni 1847, 48 e 49 : continuazione delle memorie del generale Guglielmo Pepe (1851)
  • Čedomir Popov; Građanska Evropa (1770–1914), Zavod za udžbenike (2010)