Pređi na sadržaj

Гладиола

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gladiola
Gladiolus italicus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Potporodica:
Pleme:
Rod:
Gladiolus

Tipska vrsta
Gladiolus communis
L.
Vrste

Oko 260

Sinonimi[1]
  • Antholyza L.
  • Liliogladiolus Trew
  • Cunonia Mill., nom. illeg.
  • Hebea R.Hedw.
  • Anisanthus Sweet
  • Sphaerospora Sweet, nom. inval.
  • Bertera Steud.
  • Petamenes Salisb. ex J.W.Loudon
  • Acidanthera Hochst.
  • Ballosporum Salisb.
  • Homoglossum Salisb.
  • Hyptissa Salisb.
  • Ophiolyza Salisb.
  • Ranisia Salisb.
  • Symphydolon Salisb.
  • Solenanthus Steud. ex Klatt
  • Keitia Regel
  • Oenostachys Bullock
  • Anomalesia N.E.Br.
  • Kentrosiphon N.E.Br.
  • Petamenes Salisb. ex N.E.Br., nom. illeg.
  • Dortania A.Chev.
× Gladanthera J.M.Wright
× Homoglad Ingram

Gladiola (lat.Gladiolus hybridum) je zeljasta biljka iz porodice irisa[2] nastala ukrštanjem četiri do pet različitih vrsta. Ime je dobila od latinske riječi gladius što znači mač, zbog njenih sabljastih listova i cvijeta. Potiče sa južnih dijelova Afrike i prostora oko Sredozemlja. Rod gladiola obuhvata više od 250 divljih vrsta. Prirodno su rasprostranjene u Evropi, Africi i Aziji.[2]

Gladiola

Izgled[uredi | uredi izvor]

Gladiole imaju stabiljku koja može narasti u visinu i do 1,5 metara i sabljaste listove duge oko pola metra. Njihovi cvijetovi mogu biti različite boje i ovaj cvijet je vrlo popularan kao dekorativni cvijet i za bukete. Zanimljivog izgleda i lijepih boja koriste se i u dekorisanju enterijera i eksterijera. Imaju veoma krupne cvijetove, koji su organizovani u klasove i nemaju miris. Najčešće cvijetaju u bijeloj, ružičastoj, žutoj, crvenoj i ljubičastoj boji, kao i u svim nijansama tih boja. Listovi su joj kruti i dugački, na licu su tamnozeleni, a na naličju svijetlozeleni.

Uzgoj[uredi | uredi izvor]

Gladiole vole sunce, te je potrebno držati je na osunčanim mjestima. Visoke vrste gladiola se zbog kiše i vjetra moraju vezati, da se ne bi slomile. Stabljika im je lomljiva, tako da treba obratiti pažnju da uvijek ima neku vrstu oslonca. Najbolje uspijevaju na blago pjeskovitom tlu sa humusom koje se nalazi na suncu. Ako se sadi u saksiju, potrebno je na dno staviti šljunka, te dodati baštenski obogaćenu zemlju, fino prekriti biljku zemljom, pritisnuti i zaliti. Držati je na svijetlom mjestu i čuvati od promaje. Održavanje u vrtu ili bašti se ne razlikuje previše od uzgajanja u saksijama. Cvijetovi gladiole će se uvijek otvarati od osnove ka vrhu cvijetne stabiljke i obavezno se režu ujutro ili naveče po lijepom vremenu. Režu se kada se rascvijetaju svi cvijetovi do vrha. Njima nije potrebna posebna njega. Cvijetanje zavisi od vremenskih uslova i traje maksimalno dvije sedmice. Na jednoj stabiljci može imati i 26 pojedinačnih cvijetova.

Roze gladiole

Sađenje[uredi | uredi izvor]

Gladiole se razmnožavaju sitnim lukovicama ili sjemenjem koje ostane na mjestu gdje je prije bio cvijet. Pri sađenju lukovicama, potrebno je da se sade u proljeće. Što je veća lukovica, to će biti veći i cvijet. Kod visokih gladiola preporučuje se dublje sađenje da bi biljka imala što bolji oslonac i da bi bila stabilnija. Najbolje je saditi oko 10 do 15 centimetara dubine. Kod nižih vrsta može i pliće. Razmak između lukovica treba biti oko 8 centimetara, a kad su u pitanju veće vrste 10 do 15 centimetara. U jesen se lukovice vade iz zemlje oko 40 dana posle punog cvijetanja, čiste i suve. Najbolje ih je čuvati u kutijama, na suvom prohladnom i prozračnom mjestu do sledećeg sađenja na proljeće. Preko ljeta i za vrijeme velikih vrućina, potrebno ih je redovno zalivati i obezbjediti im određeni nivo vlage. Preporučuje se da se za vrijeme cvijetanja gladiolama doda malo tečnog đubriva. Kada se gladiole sade u plastenicima, potrebno je da se sade 100 lukovica po metru kvadratnom. Cvijetanje počinje 100 do 120 dana posle sadnje, a neophodno je da temperatura bude otprilike 15 °C i otprilike zalivati svakih pet dana. Kada se cvijetni klas formira, povećati temperaturu na 18 °C.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Rod Gladiolus sadrži oko 300 vrsta, WCSP katalog je imao preko 276 vrsta 1988. godine,[3] Ažurirano: februar 2017., je bilo poznato 300 vrsta.[4]

Postoji 260 Gladiolus vrsta koje su endemne u južnoj Americi,[5] i 76 u tropskoj Africi. Oko 10 vrsta potiču iz Evroazije.[6]

Rod Gladiolus se deli u više sekcija. Većina vrsta je, međutim, samo uslovno klasifikovana.

Poznati hibridi su:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gladiolus. Royal Botanic Gardens, Kew: World Checklist of Selected Plant Families. Pristupljeno 10. 4. 2014. 
  2. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 113. ISBN 86-331-2112-3. 
  3. ^ A. Mujib (Editor) Somatic Embryogenesis in Ornamentals and Its Applications na sajtu Gugl knjige
  4. ^ „Search for Gladiolus. World Checklist of Selected Plant Families. Royal Botanic Gardens, Kew. Pristupljeno 2. 2. 2017. 
  5. ^ Trevor R. Hodkinson and John A.N. Parnell (Editors) Reconstructing the Tree of Life: Taxonomy and Systematics of Species Rich Taxa na sajtu Gugl knjige
  6. ^ Rina Kamenetsky and Hiroshi Okubo (Editors) Geophytes: From Basic Science to Sustainable Production 5B-ucdbgA3wC na sajtu Gugl knjige
  7. ^ „H Gladiolus acuminatus F.Bolus”. Arhivirano iz originala 27. 10. 2020. g. Pristupljeno 29. 03. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Veb sajt "Saznajlako"
  • Veb sajt "Artnit"
  • G R Delpierre and N M du Plessis (1974) - The winter-growing Gladioli of Southern Africa. 120 colour photographs and descriptions; (Tafelberg-Uitgewers Beperk)
  • Peter Goldblatt (1996)- A monograph of the genus Gladiolus in tropical Africa (83 species) (Timber Press)
  • Peter Goldblatt, J.C. Manning (1998)- Gladiolus in southern Africa : Systematics, Biology, and Evolution, including 144 watercolor paintings; (Fernwood Press, Cape Town)
  • Taxonomy of Gladiolus in GBIF Biodiversity Data Portal