Golodomor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Umetnički plakat u spomen na žrtve Golodomora 1932/1933, autor: Leonid Denisenko.
Obilježavanje Golodomora na ulicama Kijeva, 2006.

Glad u Ukrajini (ukr. Голод в Україні), poznata kao Golodomor (ukr. Голодомор), masovna je glad, koja se desila u periodu 1932—1933. na cjelokupnoj teritoriji Ukrajinske SSR[a][1] i dovela do višemilionskih ljudskih žrtava.

Vrhovna rada Ukrajine je 2006. proglasila Holodomor aktom genocida nad ukrajinskim narodom.[2] Riječ Holodomor su preuzeli drugi jezici iz ukrajinskog i postala je široko rasprostranjena u medijima i zvaničnim dokumentima.

Deklasifikovani dokumenti ukrajinskih arhiva dostupni su istraživačima od sredine 1990-ih (a u periodu 2007—2008. su pronađene metričke knjige za 1932. i 1993,[3] o čijem „uništavanju” je ranije govoreno[4]) iako se ne pominju svi u većini radova ukrajinskih istoričara (ovo se prije svega odnosi na dokumente o državnoj pomoći stradalima). Slični radovi se vrše u arhivima drugih bivših sovjetskih republika, koje su takođe pretrpjele glad 1932—1933. Istovremeno, svi dokumenti iz istog periodu u ruskim arhivima nisu prošli standardni postupak deklasifikacije.[5]

Ne postoje tačni podaci o broju ljudi koji su stradali od gladi u Ukrajinskoj SSR. Prema ocjenama savremenih demografa iz Nacionalnog instituta za demografske studije (NIDS), vjerovatna razmjera ukupnog mortaliteta za Ukrajinsku SSR 1933. iznosila je 2,2 miliona ljudi.[6] U publikacijama i filmovima sjevernoameričke dijaspore, kao i sa tribina pojedinih ukrajinskih političara, pominjani su brojevi od 7, 8, pa čak i 10 miliona. Demografi iz NIDS-a skreću pažnju na očigledno pretjerivanje u brojevima od 3,5 i 5 miliona.[7] Ipak, određeni broj istoričari ističe političku posvijećenost brojevima od 7 i 10 miliona.[8] Institut za demografiju i društvene studije M. V. Ptuha Nacionalne akademije nauka Ukrajine održao je međunarodnu naučnu konferenciju „Glad u Ukrajini u prvoj polovini 20. vijeka: razlozi i rezultati (1921—1923, 1932—1933, 1946—1947)”, na kojoj su objavljene procjene demografskih gubitaka zbog gladi 1932—1933: broj smrtnih slučajeva u Ukrajini je iznosio 3.917.800 ljudi, u Rusiji 3.264.600 ljudi i u Kazahstanu 1.258.200 ljudi, ukupno na cijeloj teritoriji SSSR 8.731.900 ljudi. Relativni gubici od gladi 1932—1933. bili su najviši u Kazahstanu 22,42%, u Ukrajini 12,92%, u Rusiji 3,17%, a prosjek u SSSR je bio 5,42%.[9]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Tačni podaci o broju umrlih od gladi nisu poznati. Prema najnovijim procjenama, koje je 2015. objavio Institut za istoriju Ukrajine, a podržan od strane brojnih istoričara zapadnih naučnih centara, 3,9 miliona ljudi umrlo je od gladi 1932—1933. u Ukrajinskoj SSR kao rezultat velesmrtnosti (previše stvarnih smrtnih slučajeva u poređenju s izračunatim pokazateljem za normalne uslove), kao i 0,6 miliona ljudi zbog smanjenja broja rođene djece zbog posljedica gladi.[10]

Prema ocjeni datoj u elektronskoj verziji enciklopedije Britanike, u periodu 1932—1933. umrlo je 4—5 miliona Ukrajinaca.[11] Prema procjenama predstavljenim u enciklopediji Brokhaus, od gladi u SSSR umrlo je 4—7 miliona ljudi, a posebno su primjetni visoki gubici u Ukrajini.[12] Prema procjenama francuskih demografa Žaka Valena i Fransa Mesleai z Nacionalnog instituta za demografske studije sa učešćem Sergeja Adamca,[13] Sergeja Pirožkova i Vladimira Školjnikova, ukupna smrtnost od gladi u Ukrajinskoj SSR iznosila je 4,6 miliona ljudi, od čega 0,9 miliona zbog prisilne migracije, 1 milion zbog nerađanja i 2,6 procjene supermortaliteta.[14][8][15]

U optužnici Apelacionog suda Grada Kijeva od 13. januara 2010. u predmetu protiv partijskih i državnih čelnika SSSR i USSR, koja je pokrenuta po osnovu kršenja člana 1. stava 442. krivičnog zakona Ukrajine (genocid), a argumentovana na osnovu nalaza naučno-demografske ekspertize koju je sproveo Institut za demografiju i društvene nauke M. V. Pluha NANU, zbog masovne gladi 1932—1933. tokom koje je u Ukrajini umrlo 3.941.000 ljudi.[16][17][18] Pri tom, na sastanku po pitanju predistražne istrage u ovom slučaju, koji je održana 22. decembra 2009. u administraciji Predsjednika Ukrajine, navedeno je da je tokom istrage identifikovano 1.847.500 žrtava u 13.613 naseljenih mjesta u USSR.[19] Prema računici napravljenoj po zahtjevu Službe bezbjednosti Ukrajine, koja je bila osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv organizatora masovne gladi 1932—1933. u USSR, gubici ukrajinskog naroda usljed nerađanja procijenjeni su na 6.122.000 ljudi.

Vrhunac gladi dogodio se u prvoj polovini 1933. Prema ukrajinskoj istraživačku Stanislavu Kuljčickom, glad 1932. je nastala, naročito, zbog prekomjerne nabavke žita, što je dovelo do opšte gladi u SSSR-u 1932—1933, dok je glad 1933. izazvana oduzimanjem svih zaliha hrane ukrajinskim seljacima.[20]

Istoričari i političari se još uvijek ne slažu sa razlozima koji su doveli do masovne gladi. Pristalice teorije o namjernom „izgladnjivanju do smrti”, tvrde da je masovna glad u USSR u prvoj polovini 1933. bila izazvana svjesnim i promišljenim djelatnostima sovjetskog rukovodstva u cilju suzbijanja nacionalno-oslobodilačkih tešnji ukrajinskog seljaštva i sprečavanja izgradnje nezavisne ukrajinske države.[16] Njihovi protivnici su mišljenja da su ovi događaji bili nepredviđena posljedica industrijalizacije, radikalnih ekonomskih reformi i propasti usjeva krajem 1920-ih i početkom 1930-ih u SSSR-u. Kao glavni argument, pojedini autori koji se drže ovog stanovišta navode informacije o gladi istih godina u zapadnoj Ukrajini i Besarabiji, koje su u međuratnom periodu bile u sastavu Poljske, Rumunije i Čehoslovačke.[21]

Razlozi izazivanja veštačke gladi[uredi | uredi izvor]

Glad je bila rezultat Staljinove politike prisilne kolektivizacije i uopšteno otpora prema ukrajinskom seljaštvu[traži se izvor] koje kao osnovica sovjetske privrede nije želelo da prihvati novu ekonomsku politiku[traži se izvor]. Milioni ljudi je umrlo od gladi[traži se izvor], a najveći gubici su bili upravo u Ukrajini koja je bila najplodnije poljoprivredno područje Sovjetskog Saveza.

Staljin je bio odlučan u svojoj nameri da u korenu saseče i najmanji trag fiktivnog[traži se izvor] ukrajinskog nacionalizma kojeg su predstavljali ukrajinski seljaci. Zapravo, veštačka glad je bila još samo jedan u nizu načina kako napraviti čistku i da se reši nepodobnih ljudi u redovima ukrajinske inteligencije pa čak i u redovima ukrajinskih komunista[traži se izvor]. Glad je slomila seljake u njihovom ustrajnom neprihvatanju novog modela kolektivizacije[potrebno dodatno objašnjenje], a Ukrajina je nakon toga ostavljena u stanju političke, socijalne i psihološke traume.[22]

Sovjetska kolektivizacija u praksi[uredi | uredi izvor]

Politika sveopšte kolektivizacije koju je 1929. uveo Staljin ne bi li tako potpomogao finansiranje industrijalizacije zemlje, imala je katastrofalan učinak za poljoprivredu. Uprkos tome, 1932. Staljin je za 44% podigao obaveznu kvotu ukrajinskog udela u prinosu žita, što je značilo da ga neće biti dovoljno da bi se seljaci prehranili, jer po tadašnjem zakonu, žito iz kolhoza se nije smjelo deliti među seljacima sve dok se nije napunila državna kvota koju je naložila Vlada.

Mrtvi ljudi na ulicama grada Harkova, 1933. Fotografija A. Vinerbergera
Prezentacija događaja za vreme Golodomora u Ukrajini.

Prezentacija događaja za vreme Golodomora u Ukrajini, Staljinova odluka i metode koje je koristio kako bi je izvršio, osudila je milione seljaka na smrt glađu. Rukovodstvo Partije, uz pomoć regularnih snaga i jedinica tajne policije, vodilo je nemilosrdan iscrpljujući rat protiv seljaka koji su odbijali predati žito. Čak je i bezvrijedno zrno žita na silu bilo konfiskovano u seoskim domaćinstvima. Bilo koji muškarac, žena ili dete kojeg su uhvatili kako uzima makar šaku žita s kolektivne farme, mogao je, a najčešće je i bio, na mestu streljan ili preseljen na Daleki istok. One, koji nisu izgledali dovoljno izgladnjeno, sumnjičili su da skrivaju zalihe.

Seljake su zadržavali i sprečavali ih da se domognu grada putem posebnih «unutrašnjih pasoša», koje su im zabranjivale da napuste svoje selo, a kamoli da krenu u grad. U gradovima gladi nije bilo jer je u jeku bila rusifikacija, i mnogi su gradovi na početku tridesetih godina već bili naseljeni ruskim stanovništvom. Upravo zbog ovakvih slučajeva, gde su svi pogođeni prostori Sovjetskog Saveza bili uglavnom naseljeni Ukrajincima, Ukrajinska vlada ovaj čin je proglasila genocidom nad ukrajinskom nacijom.

Razmere zločina[uredi | uredi izvor]

Kada se danas govori o «Golodomor» 1932—1933, misli se na period od aprila 1932. do novembra 1933. godine. Upravo je kroz tih 17 meseci, približno oko 500 dana, u Ukrajini umrlo na milione ljudi. Vrhunac Golodomora je bio u proleće 1933. U Ukrajini je tada od gladi umiralo 17-oro ljudi svakog minuta, 1000 svakog sata, a gotovo 25.000 svakog dana.[23]

Najviše je ljudi umrlo na području tadašnje Kijevske i Harkovske oblasti. Zapravo je glad obuhvatila celu današnju centralnu, južnu, severnu i istočnu Ukrajinu (današnja zapadna Ukrajina (Galicija) je bila pošteđena gladi jer se nije nalazila u Sovjetskoj Ukrajini, već je bila deo Poljske). Glad sličnih razmera bila je prisutna i na Kuban, severnom Kavkazu te područje uz donji tok reke Volge, gde su takođe živeli Ukrajinci. Ukratko, na svim pogođenim prostorima živeli su u većini Ukrajinci kojima je nakon ukidanja kmetstva sredinom 19. veka dodijeljivana besplatna zemlja za obradu.

Stručnjaci navode razne brojke žrtava poginulih veštački izazvanom glađu što je rezultat namerne politizacije celog slučaja ili pak nedostatka istorijskih izvora odnosno dokaza. U javnosti realan broj žrtava se prikazuje u rasponu od 3 pa sve do 10 miliona ljudi. Otvoreni ukrajinski sovjetski arhivi potvrdili su da je na prostoru Sovjetske Ukrajine direktno od gladi stradalo najmanje 4.000.000 ljudi, dok se broj stradalih u ostalim bivšim sovjetskim republikama i dalje vodi kao nezvanični. Ipak u brojku od 4.000.000 žrtava nisu uključene žrtve umrle u posledicama nastalim nakon gladi.[24][25]

Lista sovjetskog stanovništva[uredi | uredi izvor]

Ruski i ukrajinski predsednik pred spomenikom Golodomora, Kijev, 2010.

Pet godina nakon masovnog izgladnjivanja, Sovjetski Savez je 1937. izvršio prvi popis stanovništva sovjetske Ukrajine koji prikazuje izrazito smanjen broj stanovnika. Rezultati tog spiska nisu objavljeni, a dve godine kasnije 1939. ponovo se obavlja popis stanovništva koji, uprkos ponavljanju, predočava da je u Ukrajini broj stanovnika izrazito smanjen.

Na konačan broj stanovnika u Ukrajini 1939. uticali su i novi talasi ruskih doseljenika koji su u sklopu sovjetske politike organizovano naseljavali Ukrajinu u više navrata između 1937. i 1939. godine. Upoređivanjem dva objavljena službena lista sovjetskog stanovništva iz 1926. i 1939. godine, ustanovljeno je da se broj stanovnika u Ukrajini smanjio za 3.084.000, a pad prirodnog prirasta iznosio je -9,9 odsto. U Rusiji i Belorusiji, na primer, dobijeni su bitno drugačiji rezultati, zabeležen je prirast stanovništva od +28,0 i +11,2 odsto. Službeni rezultati popisa 1926. iznosili su: SSSR 147.028.000 stanovnika, od toga: Rusija 77,791, Ukrajina 31,195, Belorusija 4,739. Rezultati popisa iz 1939. iznosili su: SSSR 170,557 stanovnika, od toga: Rusija 99,591, Ukrajina 28,111, Belorusija 5,275.

Prema ovim podacima, ukrajinska populacija tada je smanjena za oko 25 odsto, što je do danas ostavilo posledice na demografsku, etničku i kulturološku sliku naknadno rusificirani istočne Ukrajine.[26]

Političke osude[uredi | uredi izvor]

Američki Kongres je 1988. godine zvanično priznao «Golodomor» 1932/1933. genocidom nad ukrajinskim narodom i time započeo relevantna priznanja najviših međunarodnih institucija i organizacija. Godinu dana kasnije to će učiniti i Međunarodna komisija pravnika. Sveukupno do sada 25 parlamenata i vlada sveta je ocenilo kako je Golodomor bio genocid.[27] Pitanje priznavanja Golodomora kao zločina protiv čovječnosti bila je i jedna od tema 58. zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.[28]

Dana 15. maja 2003. godine, Verhovna Rada Ukrajine (ime ukrajinskog parlamenta) u službenom obraćanju narodu, priznala je Golodomor 1932/1933. genocidom i zločinom protiv čovječnosti, nakon čega su usledila detaljna istraživanja i otvaranje sovjetskih arhiva u Ukrajini koji bi mogli zvanično da posvedoči o srazmeri i konačnim posledicama sistematskog sovjetsko-komunističkog zločina.[29]

Osporavanje genocida[uredi | uredi izvor]

Po drugi puta, Ukrajinska država zvanično je 2006. proglasila Golodomor 1932/1933. genocidom sovjetsko-komunističkog režima nad ukrajinskom nacijom. Tim stajalištima u prvom redu se i dalje odupire službena Moskva koja je duže vreme tvrdila da je masovna glad u sklopu prirodnih nepogoda zahvatila i južnu Sovjetsku Rusiju (posebno Kuban tada naseljen isključivo Ukrajincima) te zapadni Kazahstan. Ukrajinski stručnjaci opovrgavaju tu relativizaciju genocida time što objašnjavaju da su te prostore južne Rusije i zapadnog Kazahstana takođe masovno naselili ukrajinski seljaci u vreme Ruskog carstva nakon što je ukinuto kmetstvo i prilikom čega se dodijeljivala besplatna zemlja za obradu. U Rusiji i Kazahstanu danas i dalje živi preko 5 miliona Ukrajinaca upravo na tim prostorima prethodno pogođenim Golodomor.[30] S druge strane, postoji bojazan vlasti u Moskvi (Rusije kao naslednice Sovjetskog Saveza) da bi Ukrajina mogla zatražiti veliku odštetu za zločine počinjene u vreme Golodomora.[31][32]

Službena Ukrajina je objasnila da su ukrajinski seljaci činili u cijelom Sovjetskom Savezu 80% populacije čime je organizovana glad među ukrajinskim seljacima, u korist industrijalizacije i sloma seljačkog otpora prema Moskvi, predstavljala smišljeni čin kompletno egzodusa Ukrajinaca kao naroda. Ukrajinski stručnjaci navode da su postojala ukupno tri masovna izgladnjivanja odnosno Golodomora, godina: 1921/1922,[33] 1932/1933.[34] i poslednji nakon Drugog svetskog rata godina 1946/1947,[35][36] za koja je direktno odgovorna sovjetsko-komunistička vlast u Moskvi. Vrhovni sud Ukrajine 2009. pročitao je osudu sovjetsko-komunističkog zločina prilikom čega je potvrđeno da se radi o najmanje 4.000.000 žrtava čiji identitet se može potvrditi, ali isključivo na prostoru Sovjetske Ukrajine. Stručnjaci i istoričari tek pretpostavljaju da je ukupan broj izgladnelih Ukrajinaca u celom Sovjetskom Savezu prešao brojku od 8.000.000 žrtava. Deo ukrajinskih istoričara pominje i broj žrtava od 10 miliona ljudi.

Stupanjem Viktora Janukoviča na predsedničku funkciju u Ukrajini početkom 2010. godine, tvrdnje da je reč o genocidu opovrgnute su u dogovoru s predsednikom Rusije Dmitrij Medvjedev.[37] Donesen je zaključak da je tek reč o zločinu i tragediji ukrajinskog naroda na što je ukrajinska stručna javnost neprijatno reagovala i osudila predsednika Viktora Janukoviča za politizaciju celog slučaja.[38][39] Istom prilikom predsednik Dmitrij Medvedev položio je venac žrtvama Golodomora u Ukrajini. Danas je priznanje istog zločina kao genocida i dalje predmet polemike s obzirom da to nisu priznale sve ključne države u svetskom poretku. Osnivač definicije genocida Rafael Lemkin, Golodomor je definisao »klasničnim genocidom«, što je jedan od ključnih povoda među stručnjacima koji se slažu da je reč o genocidu bez obzira kako se prezentuje u javnim političkim istupima.[40][41]

Međunarodno priznanje[uredi | uredi izvor]

Karta zemalja koje su priznale Golodomor genocidom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bez Zapadne Ukrajine, koja je u to vrijeme bila u sastavu Poljske, Černovačke oblast i dijela Odeske oblasti, koja se nalazila u sastavu Rumunije, Zakarpatske oblasti, koja se nalazila u sastavu Čehoslovačke, i takođe Krimske ASSR, koja se nalazila u sastavu Ruske SFSR; tokom ovog perioda Ukrajinska SSR je obuhvatala Moldavsku ASSR.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pro Golodomor 1932-1933 rokіv v Ukraїnі”. zakon.rada.gov.ua (na jeziku: ukrajinski). 28. 11. 2006. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  2. ^ „Verhovnaя Rada priznala golodomor genocidom”. lenta.ru (na jeziku: ruski). 28. 11. 2006. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  3. ^ „Mіžvіdomče zasіdannя “Vnesok arhіvіstіv Ukraїni u vіdrodžennя іstoričnoї pam’яtі (do 75-h rokovin Golodomoru 1932–1933 rokіv v Ukraїnі)”” (na jeziku: ukrajinski) (5-6). Arhіvi Ukraїni. 2008: 5—11. ISSN 0320-9466. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  4. ^ Boriak, Hennadii (2003). „Publіkacія džerel z іstorії Golodomoru 1932 – 1933 rokіv: іstorія, sučasniй stan ta perspektivi” (na jeziku: ukrajinski). „Organi GPU zmušuvali zniщuvati metričnі knigi” 
  5. ^ „DVD-disk "Golod v SSSR, 1930-1934. Dokumentы" na angliйskom яzыke. Arhivы Rossii. Arhivnыe spravočniki”. www.rusarchives.ru (na jeziku: ruski). Arhivы Rossii. Arhivirano iz originala 10. 3. 2009. g. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  6. ^ Meslé & Vallin 2003, str. 30.
  7. ^ Meslé & Vallin 2003, str. 16.
  8. ^ a b „Skіlьki lюdeй zaginulo pіd čas Golodu і čomu ce važlivo”. Ukraїnsьka pravda (na jeziku: ukrajinski). 24. 4. 2008. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  9. ^ Antonovič, Miroslava; Borяk, G. V.; Gladun, Oleksandr; Kulьčicьkiй, Stanіslav Vladislavovič (2013). Golod v Ukraїnі u peršій polovinі HH stolіttя: pričini ta naslіdki (1921-1923, 1932-1933, 1946-1947) : materіali Mіžnarodnoї naukovoї konferencії, Kiїv, 20-21 listopada 2013 rr (na jeziku: ukrajinski). Іnstitut іstorії Ukraїni; Kiїvsьkiй nacіonalьniй unіversitet іmenі Tarasa Ševčenka; Nacіonalьniй unіversitet "Kiєvo-Mogilяnsьka akademія". ISBN 978-966-02-7025-1. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  10. ^ Rudnytskyi, Omelian; Levchuk, Nataliia; Wolowyna, Oleh; Shevchuk, Pavlo; Kovbasiuk (Savchuk), Alla (2. 4. 2015). „Demography of a man-made human catastrophe: The case of massive famine in Ukraine 1932-1933”. Canadian Studies in Population. 42 (1-2): 53—58. doi:10.25336/P6FC7G. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  11. ^ The famine of 1932–33 na sajtu Enciklopedija Britanika
  12. ^ Zwahr, Annette, ur. (2006). Brockhaus Enzyklopädie: in 30 Bänden (na jeziku: nemački) (21 izd.). F.A. Brockhaus. str. 243. ISBN 978-3-7653-4128-1. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  13. ^
  14. ^ Meslé & Vallin 2003.
  15. ^ Vallіn, Я.; Mesle, F.; Adamecь, S.; Pirožkov, S. (2005). „Nova ocіnka vtrat naselennя Ukraїni protяgom kriz 1930-h ta 1940-h rokіv”. Demografія ta socіalьna ekonomіka (na jeziku: ukrajinski): 7—29. ISSN 2072-9480. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  16. ^ a b „Postanova Apelяcійnogo sudu mіsta Kiєva za krimіnalьnoю spravoю, porušenoю za faktom včinennя genocidu v Ukraїnі v 1932-1933 rokah”. old.uinp.gov.ua (na jeziku: ukrajinski). Služba bezpeki Ukraїni. 13. 1. 2010. Arhivirano iz originala 21. 1. 2021. g. Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  17. ^ „Postanovlenie apellяcionnogo suda g. Kieva po ugolovnomu delu po faktu soveršeniя genocida v Ukraine v 1932–1933 gg.”. Prava Lюdini v Ukraїnі (na jeziku: ukrajinski). 22. 2. 2010. Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  18. ^ „Bolьševistskie liderы priznanы vinovnыmi v organizacii genocida v Ukraine”. korrespondent.net (na jeziku: ruski). 13. 1. 2010. Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  19. ^ „V.o. Golovi UІNP Іgor Юhnovsьkiй vzяv učastь u mіžvіdomčій naradі щodo stanu rozslіduvannя krimіnalьnoї spravi za faktom genocidu v Ukraїnі u 1932-1933 rokah”. memory.gov.ua (na jeziku: ukrajinski). 22. 12. 2009. Pristupljeno 23. 4. 2020. [mrtva veza]
  20. ^ Kulьčicьkiй, S. V. (2006). „Golod 1932 r. v zatіnku golodomoru-33”. Ukraїnsьkiй іstoričniй žurnal (na jeziku: ukrajinski) (6): 77—97. Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  21. ^ VЫHIN, Nikolaй (13. 11. 2015). „ČTO NUŽNO ZNATЬ O GOLODOMORE?”. economicsandwe.com (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 15. 8. 2020. g. Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  22. ^ BBC News: Ukraine remembers famine horror., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  23. ^ HOLODOMOR: Extermination by Hunger., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  24. ^ Holodomor Facts and History. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. april 2013), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  25. ^ Holodomor: The Secret Holocaust in Ukraine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. јун 2011), Приступљено 17. 4. 2013.
  26. ^ Genocidni zločin totalitarnog režima u Ukrajini 1932.-33., urednik: Dr. Jevgenij Paščenko, Zagreb 2008. (str. 15).
  27. ^ International Recognition of the Holodomor, Приступљено 17. 4. 2013.
  28. ^ Legal classification of Holodomor 1932-1933 in Ukraine., Приступљено 17. 4. 2013.
  29. ^ Ukraine demands 'genocide' marked., Приступљено 17. 4. 2013.
  30. ^ Why isn’t the world recognizing the Holodomor as an act of genocide? Архивирано на сајту Wayback Machine (24. decembar 2010), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  31. ^ Holodomor victims will not require compensation for suffered. Predicting historian.[mrtva veza], Pristupljeno 17. 4. 2013.
  32. ^ Parliament requested compensation of victims of Holodomor.[mrtva veza], Pristupljeno 17. 4. 2013.
  33. ^ Famine of 1921–3., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  34. ^ Famine-Genocide of 1932–3., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  35. ^ Famine of 1946–7., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  36. ^ Holodomor There Are Three.[mrtva veza], Pristupljeno 17. 4. 2013.
  37. ^ Feedback Ukraine president says Russia not to blame for Stalin-era famine., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  38. ^ Yanukovych reverses Ukraine's position on Holodomor famine., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  39. ^ Russia wants PACE translation of Yanukovych's Holodomor statement corrected, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  40. ^ Lemkin: Holodomor ‘classic’ genocide, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  41. ^ Excerpts from "Soviet Genocide in Ukraine", Pristupljeno 17. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Golodomor na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Голодомор&oldid=27774287”