Pređi na sadržaj

Goran Bare

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Goran Bare
Lični podaci
Druga imenaHali Gali Halid
Datum rođenja( 1965-08-16)16. avgust 1965.(58 god.)
Mesto rođenjaVinkovci, SR Hrvatska, SFRJ
Zanimanjemuzičar
Porodica
Deca1[1]
Muzički rad
Aktivni period1980—danas
Žanrrok
Ostalo
Povezani članciMajke

Goran Bare (rođen 16. avgusta 1965) hrvatski je muzičar, poznat kao osnivač i vodeći vokal vinkovačke rok grupe Majke.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Goran Bare rođen je 16. avgusta 1965. godine u Vinkovcima kao sin školske čistačice i pružnog radnika.[3] Odrastao je u siromaštvu, a od malih nogu znao je da će postati muzičar. Svoju prvu muzičku grupu „Duo debili” osnovao je sa 14 godina sa svojim prijateljem Marinom Pokrovcem, a prvi koncert održao je u vinkovačkom Domu omladine gde je prisustvovalo oko 1000 ljudi. Tadašnji bubnjar Vanja Tjulum i anarhista reče Goranu-izazivajmo nerede bilo kad i bilo gdje.[4]

Majke[uredi | uredi izvor]

Sa najboljim prijateljima Marinom Pokrovcem, Nedjeljkom Ivkovićem Kilmisterom, Željkom Mikulićem Korozijom i Goranom Dujmićem 1984. godine osniva grupu Majke. U tom periodu počinje da koristi heroin. Nastupe grupe na neko vreme prekinula je tragična smrt Marina Pokrovca. Svoj prvi album Razum i bezumlje objavili su 1990. godine, koji je proglašen albumom godine. U tom periodu Bare objavljuje samostalni EP „Vo-zdra” pod pseudonimom Hali Gali Halid, a album je bila mešavina garažnog roka, psihodelije i narodne muzike. Njegove pesme našle su se u filmu Srđana Dragojevića Mi nismo anđeli, što mu je donelo veliku popularnost. Nakon objavljivanja ovog EP-a, Bare se prvi put pokušao izlečiti od zavisnosti.[5]

Bare stvara novu grupu Majke sa Željkom Mikulićem Korozijom, te 1993. godine snimaju svoj drugi album Razdor. Svoj treći album Milost snimaju 1994. godine, zatim Vrijeme je da se krene 1994. godine, Život uživo 1997. godine i Put do srca sunca 1998. godine. Nakon što se 1999. oslobodio zavisnosti od heroina, raspušta Majke i počinje samostalnu karijeru sa pratećom grupom Plaćenici. Nakon nekoliko godina pauze, zajedno sa Nedjeljkom Ivkovićem, Zoranom Čalićem, Krunom Domaćinovićem i Alenom Tibljašem počinje da svira širom Hrvatske, a 2008. godine objavljuju album Unplugged. Svoj najuspešniji album Teške boje objavljuju 2011. godine, a album postaje najbolji rok album u Hrvatskoj. Nominovani su za nagradu Porin 2012. godine u 11 kategorija, a osvojili su šest nagrada.[6] Album Nuspojave objavljuju 2018. godine.[7]

Bare i plaćenici[uredi | uredi izvor]

Snimanje samostalnog albuma Izgubljen i nađen započinje 2000. godine, a 2001. godine album je nagrađen Porinom za rok album godine. Nakon toga je imao turneju sa pratećom grupom Plaćenici do kraja 2002. godine, a zatim snima svoj drugi samostalni album 7.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Sa dugogodišnjom devojkom Mirjanom 1993. godine stupa u brak. Dobio je sina Mirana 1994. godine, a u isto vreme Goran počinje lečenje od zavisnosti po drugi put. Supruga Mirjana, koja je i sama bila zavisna od heroina, umire od predoziranja 2. decembra 1995. godine. Svoju drugu suprugu Tamaru upoznaje 1997. godine, a razveli su se 2009. godine.[8]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Majke[uredi | uredi izvor]

  • Razum i bezumlje (Search & Enjoy, 1990)
  • Razdor (Kroacija rekords, 1993)
  • Milost (Heroina, 1994)
  • Vrijeme je da se krene (Jabukaton, Fiju Briju Rekords, 1996)
  • Život uživo (Jabukaton, 1997)
  • Put do srca sunca (Jabukaton, 1998)
  • Teške boje (Kroacija rekords, 2011)
  • U tvornici 9.3.2007. (Kroacija rekords, 2013)
  • Nuspojave (Koracija rekords, 2018)

Bare i plaćenici[uredi | uredi izvor]

  • Izgubljen i nađen (Kroacija rekords, 2001)
  • 7 (Kroacija rekords, 2003)

Solo[uredi | uredi izvor]

  • Srce (Kroacija rekords, 2006)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Goran Bare: 'Imam sina koji završava fakultet, a više je on imao problema sa mnom nego ja s njim'. tportal.hr. Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  2. ^ „Vsak dan prvi - 24ur.com”. www.24ur.com. Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  3. ^ „Zavidim ljudima koji vjeruju u Boga”. www.vecernji.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  4. ^ „Bare: Išao sam u vrtić prljav i bos te nisam slavio rođendane”. www.24sata.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  5. ^ „Hit "Hajde da se drogiramo" iz filma "Mi nismo anđeli" nosi priču mračniju nego što možete da zamislite”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  6. ^ „19. Porin – Goran Bare i Majke pobjednici u najviše kategorija | MIXER.HR”. mixer.hr. Arhivirano iz originala 28. 04. 2019. g. Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  7. ^ „GORAN BARE U VELIKOJ ISPOVIJESTI ZA JUTARNJI 'Na Porinu srednji prst nisam pokazao Graši, nego Ibrici Jusiću, a otkrit ću vam i zašto!' - Jutarnji List”. www.jutarnji.hr. Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  8. ^ D.K. „Goran Bare se razvodi i kreće u borbu za sina”. Tabloid.hr (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 28. 04. 2019. g. Pristupljeno 28. 04. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]