Pređi na sadržaj

Gornje Međurovo

Koordinate: 43° 16′ 23″ S; 21° 50′ 29″ I / 43.273° S; 21.8415° I / 43.273; 21.8415
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gornje Međurovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPalilula (Niš)
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1011
Geografske karakteristike
Koordinate43° 16′ 23″ S; 21° 50′ 29″ I / 43.273° S; 21.8415° I / 43.273; 21.8415
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina192 m
Gornje Međurovo na karti Srbije
Gornje Međurovo
Gornje Međurovo
Gornje Međurovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Gornje Međurovo je naseljeno mesto u gradskoj opštini Palilula na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se na aluvijalnoj terasi Južne Morave na oko 6 km jugozapadno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 1021 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1016 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Gornje Međurovo je staro, već u srednjem veku zaseljeno selo, jer ga je turski popis iz 1498. godine zatekao sa 60 kuća, 17 neoženjenih, 1 muslimanom, 3 udovičke kuće, 1 rajinskom vodenicom i sa dažbinskim obavezama od 5.638 akči. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 56 kuća, 6 udovička domaćinstva, 22 samačka domaćinstva, 1 muslimana.[1] Tokom narednih vekova selo je, kao i ostala sela u okolini Niša, često stradalo, a u ratu 1690. godine za neko vreme i potpuno opustelo. Pred oslobođenje od Turaka, kada je imalo 32 kuće, bilo je gospodarluk Ahmet-bega iz Niša. Godine 1878. selo je imalo 32 domaćinstva i 274 stanovnika, a 1930. godine 82 domaćinstva i 699 stanovnika.

Stare naturalne karakteristike selo je počelo da gubi tokom perioda Srbije, da bi u periodu međuratne Jugoslavije u selu preovladala tržišna privreda sa prigradskom ratarsko-povrtarskom orijentacijom. U periodu 1955-1980. godine u selu su se odigrale značajne promene u pogledu ekonomsko-socijalne prestrukturalizacije stanovništva. Godine 1971. u selu je bilo 37 poljoprivrednih, 98 mešovitih i 98 nepoljoprivrednih domaćinstava. Tokom osme decenije 20. veka selo je dobilo karakteristike prigradskog mešovitog naselja.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do Gornjeg Međurova se može doći linijama 35 PAS Niš - Bubanj - Gornje Međurovo - Bubanj Selo - Ledena Stena - PAS Niš i linijom 35 PAS Niš - Ledena Stena - Bubanj Selo - Gornje Međurovo - Bubanj - PAS Niš.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gornje Međurovo živi 838 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,5 godina (43,2 kod muškaraca i 43,8 kod žena). U naselju ima 316 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,20.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 922
1953. 1.020
1961. 1.084
1971. 1.033
1981. 1.082
1991. 1.016 1.015
2002. 1.021 1.040
2011. 1.011
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
998 97,74%
Romi
  
16 1,56%
Crnogorci
  
2 0,19%
Makedonci
  
2 0,19%
Hrvati
  
1 0,09%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 16. 07. 2010. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 95.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]