Pređi na sadržaj

Gornji Makreš

Koordinate: 42° 34′ 03″ S; 21° 26′ 46″ I / 42.5675° S; 21.44611° I / 42.5675; 21.44611
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gornji Makreš
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaGnjilane
Geografske karakteristike
Koordinate42° 34′ 03″ S; 21° 26′ 46″ I / 42.5675° S; 21.44611° I / 42.5675; 21.44611
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina740 m
Gornji Makreš na karti Srbije
Gornji Makreš
Gornji Makreš
Gornji Makreš na karti Srbije
Ostali podaci
Registarska oznakaGL

Gornji Makreš (alb. Makresh i Epërm) je naselje u opštini Gnjilane, Kosovo i Metohija, Republika Srbija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na mestu Selište nalaze se ruševine zidova od kamena i cigle. Tu su seljani našli i jedan zemljani đup sa napreminom od 15 šinika. Kao trag nekog starog naselja postoji i Grobljište, neko staro groblje. 1432. godine pominje se da su na Makrešu Turci razbili novobrdsku vojsku, samo nije jasno da li je tada Makreš bilo selo ili topografski naziv. Selo je obnovljeno još pre prvog prodiranja Albanaca u Krivu Reku, pre kraja XVII veka.

Ovde postoji Crkva Svetog Nikole.[1]

Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]

Podaci iz 1931. godine)[2]

Srpski rodovi:

  • Potočani ili Đorići (12 kuća, Sv. Arhanđeo), osnivači sadašnjeg sela. Doseljeni su iz Korče u današnjoj Albaniji još dok nije bilo Albanaca u Krivoj Reci, pred kraja XVII veka. Izbegli zbog krvne osvete. Za njive su morali krčiti šume.
  • Baba-Janjići (8 kuća, Sv. Nikola); doseljeni iz prizrenskog kraja posle Đorinaca, ta je njihova kuća bila druga kuća u selu. I ovi su iz prizrenskog kraja izbegli od krvne osvete.
  • Broćančani (4 kuće, Sv. Nikola); preseljeni oko 1810. godine kao sluge iz Trnićevca.
  • Kolarci (4 kuće, Sv. Petka). Predak im doseljen oko 1820. godine od istoimenog roda u Kosovskoj Kamenici. Starina im je u Robovcu kod Kosovske Kamenice.
  • Mešinčani (3 kuće, Sv. Nikola); preseljeni oko 1880. godine za sluge iz Mešine, od roda Zimparaca , pošto ih je aga proterao sa čifluka. Starina im je u selu Marevce.
  • Kitići (2 kuće, Sv. Jovan Krstitelj); preseljeni kao sluge iz Klobukara oko 1885. godine.
  • Kuretištani (2 kuće, Sv. Nikola); doseljeni 1913. godine iz Koretišta na kupljeno imanje.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija[3]
Godina Stanovnika

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Crkvu Svetog Nikole su i Albanci poštovali, pa su zatvorili put do nje (Telegraf, 1. oktobar 2020)
  2. ^ Podaci: „Naselja“ knj.6 (dr. A. Urošević: Novobrdska Kriva Reka
  3. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.