Gradislav Vojšić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gradislav Vojšić (umro posle 1327.) je bio čelnik srpskog kralja Milutina (1282—1321) i Stefana Dečanskog (1321—1331). Prva je ličnost koja se pojavljuje sa titulom čelnika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gradislav je rođen sredinom 13. veka. U izvorima se po prvi put pominje 1284. godine kada služi Stefana Milutina kao čelnika. U jednom dokumentu pominje se da je kralj Milutin dobio poklon od 400 perpera, a Gradislav Vojšić 26 perpera. Gradislav je prvi poznati srpski čelnik. Nalazio se u krugu ličnosti najbližih vladaru i služio je na dvoru. Pojavljuje se u ulozi sudije ili izvršioca vladarevih odluka. Poverena mu je bezbednost imovine koja pripada crkvi. Posredovao je u sporovima između crkve i plemstva. Funkcija čelnika tada je bila viša od funkcije stavilaca, ali manja od funkcije kaznaca i tepčije. Gradislav se kao čelnik pominje u dokumentima iz 1305/6. godine, kao i iz 1319. godine.

Godine 1321. na srpski presto dolazi Stefan Dečanski koji se uspešno izborio sa svojom braćom Konstantinom i Vladislavom II. Đuraš Ilijić služio je Dečanskog kao čelnik u pregovorima sa Dubrovnikom nakon završetka rata sa Branivojevićima. Sledeće godine se kao čelnik pominje Gradislav Vojšić. Gervasije, iguman Hilandara, je 1327. godine na dvoru Stefana Dečanskog zbog spora između međa vlastelinstva Hilandara i teritorija Dmitra i Borislava, sinova tepčije Hardomila. Hardomilići su tvrdili da je selo Kosorić i manastir Kosorić njihov. Gradislav je poslat da arbitira zajedno sa dvanaest lokalnih starešina koji će presuditi u sporu. Miloš Blagojević je smatrao da je čelnik utvrđivao međe u sporovima u kojima su se crkveni zemljoposedi međili sa svetovnim. Spor je rešen u korist Hilandara.

Gradislav Vojšić se poslednji put pominje u slatopečatnom ediktu Stefana Dečanskog od 6. septembra 1327. godine koga je u Svrčinu napisao logotet Rajko.

Literatura[uredi | uredi izvor]