Grado
Grado Grado | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Italija |
Regija | Furlanija-Julijska krajina |
Pokrajina | Gorica |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 8.614 |
— gustina | 75,52 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 40′ 40″ S; 13° 23′ 41″ I / 45.677778° S; 13.394722° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 2 m |
Površina | 114,06 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Silvana Olivoto |
Poštanski broj | 34073 |
Pozivni broj | 0431 |
Veb-sajt | |
www.comune.grado.go.it |
Grado (ital. Grado, sloven. Градеж, u mesnom govoru Gravo) grad je u severoistočnoj Italiji. To je poznati gradić okruga Gorica u okviru italijanske pokrajine Furlanija-Julijska krajina.
Grado se smatra najsevernijim gradom na Jadranu. Nekada ribarsko naselje danas je poznato primorsko letovalište.
Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]
Grad Grado nalazi se u severoistočnom delu Italije, 50 km zapadno od Trsta, sedišta pokrajine. Grado se smatra najsevernijim gradom na Jadranu, a pozadini se pruža močvarno područje istočne Padske nizije. Kod Grada se rečica Notisone uliva u more.
Grado je izgrađen u oblati močvare. Zbog isušivanja kroz naselje je prokopano više kanala, pa grad liči na „malu Veneciju“.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kao primorski grad, ovo mesto je počelo da dobija na značaju tokom 5. veka, u vreme varavarskih upada u severnu Italiju, kada je počelo da služi kao pribežište izbeglicama iz ugorženih gradova u zaleđu. Kada su Langobardi zauzeli obližnju Akvileju, tadašnji akvilejski mitropolit Pavlin se 568. godine sklonio u Grado. Od tog vremena, ovo mesto je postalo rezidencija akvilejskih mitropolita, koji su se vremenom prozvali i patrijarsima. Pošto je nasuprot njima naknadno obnovljena i suparnička jurisdikcija u staroj Akvileji, gradeški ogranak Akvilejske patrijaršije je vremenom postao poznat i kao Gradeška patrijaršija, koja je postojala sve do 1451. godine.[1]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema rezultatima popisa stanovništva 2011. u opštini je živelo 8.462 stanovnika.[2]
1931. | 1936. | 1951. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
5.896 | 6.005 | 8.733 | 9.666 | 10.043 | 9.808 | 9.073 | 8.728 | 8.462 |
Grado danas ima oko 8.500 stanovnika, mahom Italijana. Tokom proteklih decenija broj gradskog stanovništva stagnira.
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Crkva sv. Evfemije
-
Gradsko kupalište
-
Vila Bjanki
-
Marina u Gradu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Meyendorff 1989.
- ^ „Statistiche I.Stat”. ISTAT. 28. 12. 2012.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Krahwinkler, Harald (2005). „Patriarch Fortunatus of Grado and the Placitum of Riziano” (PDF). Acta Histriae. 13 (1): 63—78.
- Meyendorff, John (1989). Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. Crestwood, NY: St. Vladimir's Seminary Press.
- Nicovich, John Mark (2009). „The poverty of the Patriarchate of Grado and the Byzantine-Venetian Treaty of 1082”. Mediterranean Historical Review. 24 (1): 1—16.