Grb Srbije
Grb Republike Srbije | |
---|---|
Verzije | |
Detalji | |
Nosilac | Srbija |
Autor(i) | Ernst Kral je nacrtao grb 1882. Obnovili: Ljubodrag Grujić i Dragomir Acović 2009. |
Usvojen | 1882. (kraljevina) 2004. (republika) |
Štit | crveni štit na kome je, između dva zlatna krina u podnožju, dvoglavi srebrni orao, zlatno oružan i istih takvih jezika i nogu, sa crvenim štitom na grudima na kome je srebrni krst između četiri ista takva ocila bridovima okrenutih ka vertikalnoj gredi krsta |
Drugi elementi | Štit je krunisan zlatnom krunom i zaogrnut porfirom, koja je takođe krunisana. Detaljan opis možete pročitati u samom članku. |
Grb Srbije je zvanični heraldički simbol i jedan od simbola suvereniteta Republike Srbije. Preporučen je 17. avgusta 2004, zajedno sa drugim državnim znamenjima, a usvojen 19. maja 2009,[1] kada je zamenio dotadašnji amblem nasleđen iz komunističkog perioda. Oba grafička prikaza grba Republike Srbije iz 2004. i 2009. godine predstavljaju zvanični grb Republike Srbije. Grafički prikaz iz 2004. koristi se još uvek u obeležjima Vojske Srbije, ministarstva odbrane Srbije, ličnoj karti Srbije, pasošu Srbije, registarskim oznakama u Srbiji i drugim državnim organima vlasti i dokumentima.[a]
Na njemu su prikazani dvoglavi orao Nemanjića, koji nosi manji crveni štit sa krstom i četiri ognjila, te zlatni ljiljani (krinovi), na velikom crvenom štitu krunisanom kraljevskom krunom i ogrnut u plašt od velike lasice, takođe krunisan istom krunom. Grb je skoro istovetan grbu Kraljevine Srbije i predstavlja čin vraćanja istorijskog grba Srbije.
Opis[uredi | uredi izvor]
Prerađen grb[uredi | uredi izvor]
Preporukom Narodne skupštine Republike Srbije o korišćenju grba, zastave i himne od 17. avgusta 2004. za grb je ponovo usvojeno rešenje austrijskog heraldičara Ernsta Krala iz 1882. godine. Nakon usvajanja Zakona o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije 19. maja 2009, pristupilo se po prvi put u istoriji, izradi Izvornika Velikog i Malog grba, Izvornika zastave i notnog zapisa himne Republike Srbije u cilju usklađivanja izgleda grba sa odredbama Zakona. Izrada je poverena srpskom heraldičaru Ljubodragu Grujiću u saradnji sa predsednikom Srpskog heraldičkog društva „Beli Orao” Dragomirom Acovićem i stručnim članovima komisije. Nakon završenog posla, Vlada je predlog komisije usvojila u potpunosti i donela Uredbu o utvrđivanju izvornika Velikog i Malog grba, Izvornika zastave i notnog zapisa himne Republike Srbije 11. novembra 2010. godine.
Najznačajnije promene na prerađenom grbu jesu:
- ocila su dobila karakteristični oblik ćiriličnog S;
- pera na orlu su jasnija sa manje detalja;
- jezik orla je sada u duhu srpske heraldike;
- zlatne rese na paviljonu su predstavljene pocepane;
- kruna iznad štita ranije je bila presečena na pola, što je simbolički loše za suverenitet države.
I posle nekoliko godina stari grb nije zamenjen novim na tablicama automobila, pasošu, ličnim dokumentima, tablama državnih institucija i drugim mestima.[11]
Opis grba[uredi | uredi izvor]
Grb Republike Srbije, Veliki Grb, srebrni je stilizovani dvoglavi orao na crvenom štitu poluokruglog oblika sa krunom iznad štita. Glave orla su oivičene sa po devet pera i okrenuta ka spoljnim stranama štita. Kljunovi dvoglavog belog orla su zlatne boje i široko razjapljeni. Pera na vratovima orla raspoređena su po četiri reda sa sedam pera. Krila orla su raširena i zajedno sa repom i glavama formiraju krst, a na svakom krilu su četiri reda pera sa sledećim rasporedom: u prvom redu je sedam pera, u drugom redu je devet pera (dva velika i sedam manjih), u trećem redu je sedam pera, u četvrtom redu je sedam pera (četiri velika i tri manja). Noge orla su raširene po dijagonali štita, a ispod svake kandže nalazi se po jedan krinov cvet zlatne boje; noge i kandže orla su zlatne boje. Pera na nogama su bele boje i ima ih sedam. Rep orla je pozicioniran u odnosu na vertikalnu osu štita, u tri reda je raspoređeno po sedam pera; vrhovi svih pera na dvoglavom belom orlu su zaobljeni. Na grudima dvoglavog belog orla nalazi se mali štit polukružnog oblika crvene boje podeljen belim krstom na četiri polja sa po jedim ognjilom u svakom polju. Ognjila su bele boje
okrenuta ka spoljnim stranama štita. Sa krstom predstavlja moto „Vatrom ćemo krst braniti”. Kruna je pozicionirana centralno u odnosu na vertikalnu osu štita i glava orlova. Kruna je zlatne boje, ukrašena sa četrdeset belih bisera, osam plavih safira i dva crvena rubina, a na vrhu krune se nalazi krst.
Blazoni Velikog grba i Malog grba Republike Srbije[12]:
Veliki grb jeste crveni štit na kome je, između dva zlatna krina u podnožju, dvoglavi srebrni orao, zlatno oružan i istih takvih jezika i nogu, sa crvenim štitom na grudima na kome je srebrni krst između četiri ista takva ocila bridovima okrenutih ka vertikalnoj gredi krsta. Štit je krunisan zlatnom krunom i zaogrnut porfirom vezenom zlatom, ukrašenom zlatnim resama, uvezanom zlatnim gajtanom sa istim takvim kićankama, postavljenim hermelinom i krunisanim zlatnom krunom.
Mali grb jeste crveni štit na kome je, između dva zlatna krina u podnožju, dvoglavi srebrni orao, zlatno oružan i istih takvih jezika i nogu, sa crvenim štitom na grudima na kome je srebrni krst između četiri ista takva ocila bridovima okrenutih ka vertikalnoj gredi krsta. Štit je krunisan zlatnom krunom.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Sadašnji grb Republike Srbije se koristi od 17. avgusta 2004, na osnovu Preporuke o korišćenju grba, zastava i himne Republike Srbije koju je usvojila Skupština Srbije i Ustava kojim je ozvaničeno da Srbija kao samostalna država ima grb, zastavu i himnu. Preporučeno je da se koristi grb koji je utvrđen Zakonom o grbu Kraljevine Srbije od 16. juna 1882. godine u dva nivoa, kao Veliki grb i kao Mali grb.
Parlament je tada usvojio samo preporuku jer je još važećim Ustavom, u članu 5, predviđena skoro neizvodljiva procedura za utvrđivanje državnih simbola koja predviđa raspisivanje referenduma i usvajanje rezultata dvotrećinskom parlamentarnom većinom.[13]
U novom Ustavu se navodi da se grb Srbije koristi u dva nivoa, kao Veliki grb i kao Mali grb.
Veliki grb Republike Srbije upotrebljava se na zgradama i u prostorijama: Narodne skupštine, Predsednika Republike, Vlade, Ustavnog i Vrhovnog kasacionog suda, Republičkog javnog tužioca i guvernera Narodne banke Srbije, kao i u njihovim pečatima i štambiljima. Mali grb je planiran za zgrade ostalih državnih organa, pokrajinskih i lokalnih, kao i javnih službi i u njihovim službenim prostorijama.[14] Veliki grb se od 2005. godine nalazi i na novčanicama i kovanom novcu u izdanju Narodne banke Srbije.[15]
Mali grb može da se koristi i prilikom proslava, svečanosti, kulturnih ili sportskih manifestacija koje su značajne za Republiku Srbiju, na javnim ispravama, uniformama, na zvaničnim pozivnicama i čestitkama koje koriste predsednici Vlade i Skupštine i njihovi potpredsednici, ministri, predsednici Ustavnog i Vrhovnog suda Srbije, republički javni tužilac i guverner Narodne banke Srbije. Veliki i mali grb ne smeju da se upotrebljavaju ako su oštećeni.[14]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Rana istorija[uredi | uredi izvor]
U ranoj istoriji simbol sa crvenom podlogom na kojoj stoji časni krst sa četiri slova „S” (na ćirilici ili četiri grčka slova beta) koristi Vizantijska dinastija Paleolog. Srpska tradicija simbol povezuje sa Svetim Savom, prvim srpskim arhiepiskopom, kome pripisuje stvaranje popularnog motoa „Samo sloga Srbina spašava”, čija skraćenica predstavlja četiri slova S. Stvarno poreklo simbola je iz Vizantije, od grčkog slova beta (β) i slogana dinastije Paleolog: „Car Careva caruje carevima” (grč. βασιλεὺς βασιλέων, βασιλεύων βασιλευόντων).
Novija istorija[uredi | uredi izvor]
Sadašnji grb Srbije je istovetan grbu kraljevine koji je počeo da se upotrebljava 1882. godine. Taj grb je uredio Stojan Novaković, koji je po prvi put postavio manji grb sa krstom i ocilima na grudi dvoglavog orla. Dvoglavi orao je od nastanka srpske države u svesti naroda bio simbol Srpskog carstva. To je grb izgubljene, ali idealne srpske države, simbol njene državnosti. Dvoglavi orao je simbol jedinstva Božje vaseljene i zemaljske vlasti, idealan spoj nebeskog i zemaljskog. S druge strane, krst sa ocilima se sporadično sreće u doba punog procvata srpske države u srednjem veku. Tek krajem 16. veka počinje da se pojavljuje u raznim rukopisima, ali samo kao jedan od heraldičkih znakova Srbije.
Grb Kneževine Srbije[uredi | uredi izvor]
Grb Kneževine Srbije iz vremena ponovnog oživljavanja državnosti Srbije čini štit sa četiri ocila uokviren dvema grančicama — maslinovom i hrastovom. Kod ovog grba nema ni krune ni dvoglavog orla.
Državni grb postao je krst sa ocilima za vrijeme kneza Miloša. Grb Kraljevine Srbije predstavlja krst na crvenom polju, sa po jednim ognjilom među krakovima krsta okrenutim prema krstu. Sav grb opasan je zelenim vencem, s desne strane od hrastova a sa leve od maslinova lista.
Grb Kraljevine Srbije[uredi | uredi izvor]
Sa proglasom Kraljevine Srbije promenjen je i srpski državni grb. Grb je nastao prema zamisli srpskog istoričara, filologa i ministra prosvete Stojana Novakovića. Novakovićeva ideja je bila da grb obnovljene srpske kraljevine treba da se zasniva na grbu stare, srednjovekovne Srbije, time uspostavljajući simboličku vezu i kontinuitet između stare i nove kraljevine.[16]
Grb Kraljevine Srbije je dvoglavi beli orao na crvenom štitu s kraljevskom krunom. Vrh obe glave dvoglavoga belog orla stoji kruna kraljevska; ispod svake pandže po jedan krinov cvet. Na prsima mu je grb kneževine Srbije: beli krst na crvenom štitu sa po jednim ognjilom u svakom uglu krsta.
Grb Srbije za vreme nemačke okupacije (1941—1944)[uredi | uredi izvor]
Za vreme nemačke okupacije centralnog dela Srbije tokom tokom Drugog svetskog rata, u upotrebi Nedićeve Vlade narodnog spasa je bio grb čijem se centralnom delu nalazio štit sa iskrivljenim krstom i četiri ocila, postavljen na grudi belog orla sa spuštenim krilima i malom krunom između glava.
Grb Socijalističke Republike Srbije[uredi | uredi izvor]
Nakon završetka Drugog svetskog rata, nova socijalistička vlada je redizajnirala grb, po ugledu na Sovjetski Savez i posleratnu istočnu Evropu. U komunističkoj Jugoslaviji, Socijalistička Republika Srbija je imala grb sa suncem, točkom sa zupčanicima i ocilima bez krsta.
Pšenica je predstavljala seljake, a zupčanik na dnu je predstavljao radnike. Crvena zvezda na vrhu je predstavljala komunizam, sunce sa zracima je predstavljao novo jutro. Hrast je tradicionalno sveto drvo za Srbe, pa otuda hrastovo lišće i žirovi. Godine 1804. i 1941. na crvenoj traci slave Prvi srpski ustanak i početak Narodnooslobodilačke borbe protiv Sila Osovine u Drugom svetskom ratu. Idejno rešenje za grb je dao Đorđe Andrejević Kun[16]
Na grbu se nalazio štit sa tradicionalnim srpskim simbolom, ali pošto je socijalistička vlada bila sekularna, krst, koji je predstavljao hrišćanstvo, je uklonjen. Socijalistički grb je ostao u upotrebi nakon raspada SFRJ i uklanjanja crvene zvezde sa zastave. U Ustavima Srbije grb je definisan različitim opisima.[17][18][19]
Referendum o simbolima Republike Srbije 1992.[uredi | uredi izvor]
Referendum o simbolima Republike Srbije održan je 31. maja 1992. Glasačima su kao predlozi za grb Republike Srbije bili predloženi štit sa četiri ocila i dvoglavi orao sa štitom i četiri ocila[20]. Prvi predlog dobio je 43,25% glasova, dok je druga opcija dobila 39,91%. Međutim, kako je za promenu državnih simbola bila potrebna apsolutna većina glasača, grb je ostao nepromenjen.
Predlog radne grupe za državne simbole[uredi | uredi izvor]
Godine 2004. prilikom promocije predloga novog grba i himne Republike Srbije, članovi Radne grupe za državna znamenja su istakli da svaka država mora da ima svoja autentična znamenja koja na poseban način izražavaju njene osnovne vrednosti, državni kontinuitet i tradiciju i da je Srbija stara evropska zemlja i da stare evropske države imaju svoje stare, časne i prepoznatljive simbole. Na osnovu toga, Radna grupa je predložila stare simbole Kraljevine Srbije iz 1882. godine: grb Kraljevine Srbije i himnu „Bože pravde”.[21]
Uvođenje ovog grba predstavlja obnavljanje grba Kraljevine Srbije, sa kog je grba 1941. skinuta kruna, koja je simbol suvereniteta, a zatim 1947. skinuti i dvoglavi orao i časni krst, tako da je od starog srpskog grba na grbu SR Srbije ostao samo štit sa četiri ognjila.
Reakcija naroda na ponovno uvođenje starog grba je bila trojaka: većina je bila medijski neinformisana, neopredeljena i nezainteresovana, komunisti, socijalisti, socijaldemokrate i liberali bili su protiv ovog grba, a konzervativci, monarhisti i nacionalisti bili su za ovaj grb.
Povodom pitanja postavljanja krune u grb Republike Srbije, heraldičar Dragomir Acović bliski prijatelj dinastije Karađorđević [22] dao je sledeće objašnjenje grba: „Kruna u grbu Srbije nije znak monarhije već je znak suvereniteta jer nad krunom postoji samo Bog. Porfira je takođe po tradicija oznaka suvereniteta, dok hermelin nosi simboliku poteklu iz srednjovekovne tradicije u kojoj je hermelin, kao životinja koja pazi na svoju čistoću, korišćena kao simbol nekorumpirane vlasti koja samo takva zaslužuje da bude vlast. U grbu Srbije hermelinska postava plašta ima funkciju da naglasi čistotu i neokaljanost vlasti. Dvoglavi orao, deo vizantijske tradicije, simbol je simfonije duhovnog i svetovnog, neba i zemlje tj. vere i crkve sa jedne strane i države kao svetovne dimenzije sa druge.” [23]
Dinastička Heraldika[uredi | uredi izvor]
Nemanjići[uredi | uredi izvor]
Tokom srednjeg veka, srpski vladari su u većini slučajeva koristili motiv dvoglavog ili jednoglavog orla. Heraldička znamenja tog doba, uglavnom su se koristila na pečatima i manastirskim freskama. Motiv dvoglavog orla preuzet je od Vizantije.
Obrenovići[uredi | uredi izvor]
Posle obnove Srpske države 1835. godine, novim Sretenjskim ustavom određeno je da grb države sadrži motive krsta sa ocilima. Samim tim i dinastička obeležja su pratila isti put. Prvi grb Kneževskog Doma Obrenovića sadržao je motiv ocila, a pored toga i motiv krunisane zmije koja opasuje crveni štit i datumom 1389 - 1815.
Posle proglašenja Kraljevine Srbije, dinastija Obrenović uvodi i novi dinastički grb istovetan prethodnom, osim što ovog puta prisutan je i dvoglavi orao Kraljevine Srbije.
Karađorđevići[uredi | uredi izvor]
Majskim prevratom, i dolaskom Petra I Karađorđevića na presto, Dinastija Karađorđević dobija novi Dinastički grb. Grb je prvobitno sadržao motive grba Kraljevine Srbije, samim tim što je sadržao moto dinastije kao i dvoglavog orla koji je za razliku od grba Kraljevine posedovao dve krune.
Nakon stvaranja Kraljevine SHS, dinastija Karađorđević je usvojila novi dvorski grb koji je sadržao i obeležja Hrvatskog i Slovenačkog naroda, samim tim što Slovenački grb nije bio istovetan onom na grbu Kraljevine.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Pečat
Vlastimirovića
(626–969) -
Pečat Vojislavljevića
-
Pečat Stefana Nemanje
-
Apokrifni Grb
Velike župe Raške
(1083—1217) -
Grb Kraljevine Srbije 1217—1346
-
Grb Srpskog carstva 1346—1371
-
Fiktivni grb Srpskog carstva, po heraldici Svetog rimskog carstva iz 1590ih godina.
-
Grb Dejanovića 1346—1395
-
Grb Zete 1356—1421
-
Grb Brankovićeve provincije 1371—1412
-
Grb Moravske Srbije 1371—1402
-
Grb Prilepske provincije 1371—1395
-
Grb Srpske despotovine 1402—1459
-
Habzburgška Srbija 1686—1699
-
Habzburgška Kraljevina Srbija 1718—1739
-
Habzburgška Srbija 1788—1792
-
Revolucionarna Srbija 1804—1813
-
Grb Kneževine Srbije 1835—1882
-
Grb Kraljevine Srbije 1882—1918
-
Grb Kraljevine SHS 1919—1922
-
Grb Kraljevine Jugoslavije 1922—1945
-
Mali grb Republike Srbije (2004—2010) (još uvek se koristi)[24]
-
Štit na grbu Republike Srbije (2004—2010) (još uvek se koristi)[24]
-
Veliki grb Republike Srbije[25]
-
Mali grb Republike Srbije
-
Štit na grbu Republike Srbije
-
Veliki grb Srbije, osenčen
-
Mali grb Srbije, osenčen
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Grb Vojvodine
- Grb Kneževine Srbije
- Grb Kraljevine Srbije
- Grb Kraljevine Jugoslavije
- Grb Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
- Grbovi Srbije kroz istoriju
- Srpska heraldika
- Galerija grbova Srbije
- Grb Dušanovog carstva prema ilirskim grbovnicima
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Još uvek se koristi zbog neregulisanih propisa. Na osnovu člana 40. stava 1. Zakona o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije: Bliže propise o načinu upotrebe himne, grba i zastave Republike Srbije donose: 1) ministar nadležan za odbranu - o njihovoj upotrebi u Vojsci Srbije; 2) ministar nadležan za unutrašnje poslove, u sporazumu sa ministrom nadležnim za odbranu - za određene objekte na granici Republike Srbije i druge objekte u Republici Srbiji u blizini granice; 3) ministar nadležan za spoljne poslove - za diplomatska i konzularna predstavništva Republike Srbije u inostranstvu i za zvanične dokumente Ministarstva spoljnih poslova (punomoćja, korice za zaključivanje međunarodnih ugovora, ratifikacioni instrumenti i sl.); 4) ministar nadležan za saobraćaj - za vazduhoplove, brodove ili druge plovne objekte, radi označavanja njihove državne pripadnosti Republici Srbiji. Kao i na osnovu člana 17. stava 1. tački 12. i tački 13. Zakona o Vojsci Srbije: Predsednik Republike: 12) donosi osnovna pravila i druga akta koja se odnose na upotrebu Vojske Srbije; 13) donosi Pravilo službe Vojske Srbije i druga pravila kojima se uređuju unutrašnji red i odnosi u vršenju vojne službe. Stoga Uredba o utvrđivanju izvornika Velikog i Malog grba, izvornika zastave i notnog zapisa himne Republike Srbije od 15. novembra 2010. godine, koju je potpisao tadašnji prvi potpredsednik Vlade – zamenik predsednika Vlade Ivica Dačić važi samo za ministarstva i druge državne organe vlasti kojima nije dato zakonsko pravo da sami donose propise o upotrebi himne, grba i zastave Republike Srbije.[2][3][4][5][6][7][8][9][10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Zakon o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije”. Službeni glasnik Republike Srbije – br. 36/2009. Narodna skupština Republike Srbije – JP „Službeni glasnik“. 11. 5. 2009 – važeći od: 2009-05-19. Arhivirano iz originala 06. 01. 2010. g. Pristupljeno 21. 12. 2009. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Zakona o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 36/2009 i 10/2023)
- ^ Zakon o Vojsci Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 116/2007, 88/2009, 101/2010 - dr. zakon, 10/2015, 88/2015 - odluka US, 36/2018, 94/2019 i 74/2021 - odluka US)
- ^ Uredba o utvrđivanju izvornika Velikog i Malog grba, izvornika zastave i notnog zapisa himne Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 85 od 15. novembra 2010)
- ^ Izvor: Jutjub | B92 | Promene na grbu ne koštaju ništa
- ^ Izvor: B92 | Promene na grbu ne koštaju ništa (tekst)
- ^ Izvor: B92 | Trošak prevelik, vratiti stari grb
- ^ Izvor: RTS | Minimalne promene na grbu
- ^ Izvor: RTS | Promena grba veliki trošak
- ^ Izvor: Novosti | Ostaje stari grb
- ^ Srbija i dalje sa dva grba („Večernje novosti”, 26. oktobar 2013)
- ^ Ustav umesto preporuke o korišćenju simbola Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2013), 8.11.2006, Ministarstvo inostranih poslova Republike Srbije, Bilten vesti
- ^ „Bože pravde” čeka Ustav Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2009), Večernje novosti, 24. jul 2006.
- ^ a b Stevanović D, Ognjanović R: Znamenje za sve Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2009), Večernje novosti, 30. avgust 2004.
- ^ „JELAŠIĆ: Inflacija se ne može prevariti”. Danas. 2—3. 7. 2005. Arhivirano iz originala 1. 7. 2007. g. Pristupljeno 15. 3. 2021.
- ^ a b Kruna vodi republiku Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2009), Večernje novosti, 27. jun 2006.
- ^ Ustavotvorna skupština Narodne Republike Srbije (17. januar 1947) Ustav Narodne Republike Srbije[mrtva veza], (b. m. : b. i., b. g.). str. 8. od 108 str. COBISS.SR 517650071
Član 4
Državni grb Narodne Republike Srbije predstavlja polje okruženo s jedne strane žitnim klasjem, a s druge strane lisnatim hrastovim grančicama. Žitno klasje i hrastove grančice povezane su dole trakom na kojoj su ispisane godine narodnih ustanaka u Srbiji, 1804 i 1941. Između vrhova žitnog klasja i hrastovih grančica je petokraka zvezda. U polju iznad trake nalazi se sunce, a u sunčevom polju deo zupčanika. Nad sunčevim zrakama je štit na kome su pravilno raspoređena četiri ocila. - ^ Narodna skupština Narodne Republike Srbije (9. april 1963) Ustav Socijalističke Republike Srbije[mrtva veza], (Beograd : Savremena administracija) (1963). str. 14. i 15. COBISS.SR 61978887
Član 8.
Grb Socijalističke Republike Srbije predstavlja polje okruženo s jedne strane žitnim klasjem, a s druge strane lisnatim hrastovim grančicama.
Žitno klasje i hrastove grančice povezane su dole trakom na kojoj su ispisane godine ustanka srpskog naroda 1804. i godina početka narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije 1941. Između vrhova žitnog klasja i hrastovih grančica je petokraka zvezda. U polju iznad trake nalazi se lik sunca, a u sunčevom polju deo zupčanika. Nad sunčevim zrakama je štit na kome su pravilno raspoređena četiri ocila.
- ^ Skupština Socijalističke Republike Srbije (25. februar 1974) Ustav Socijalističke Republike Srbije[mrtva veza], (Beograd : Službeni list SFRJ) (1974). str. 28. COBISS.SR 88239367
Član 5.
Grb Socijalističke Republike Srbije predstavlja polje okruženo sa jedne strane žitnim klasjem a sa druge strane lisnatim hrastovim grančicama.
Žitno klasje i hrastove grančice povezani su dole trakom na kojoj su ispisane godina ustanka srpskog naroda 1804. i godina početka narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije 1941. Između vrhova žitnog klasja i hrastovih grančica je petokraka zvezda. U polju iznad trake nalazi se lik sunca, a u sunčanom polju deo zupčanika. Nad sunčanim zracima je štit na kome su pravilno raspoređena četiri ocila.
- ^ Službeni glasnik RS 68/91
- ^ Stevović, Ljubomir (2002). „Srpski grb i himna u XX veku?” (PDF). Drama (na jeziku: srpski). 1. Pristupljeno 15. 3. 2021.
- ^ Acović 2013, str. 97.
- ^ Dragomir Acović, predstavnik Heraldičkog društva Srbije, u Grb, zastava i himna u senci važnijih tema, Glas javnosti, 27. februar 2007.
- ^ a b v „Srbija i dalje sa dva grba”.
- ^ a b „Grb Republike Srbije jeste grb utvrđen Zakonom o grbu Kraljevine Srbije od 16. juna 1882. godine...(Zakon o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije)”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Grb, zastava i himna u senci važnijih tema, Glas javnosti, 27. februar 2007.
- Grb Srbije, Narodna enciklopedija (1927. g.), članak napisao Dr. Milko Kos
- Grb Srbije ponovo na novčanicama Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jul 2007), Danas, 2-3. jul 2005.
- Državna znamenja i himna Republike Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. avgust 2015), sa sajta Vlade Republike Srbije
- Državni simboli Republike Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. decembar 2005), sa sajta Narodne skupštine Republike Srbije
- Knjiga standarda malog grba i Državne zastave Republike Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. septembar 2006), sa sajta Narodne skupštine Republike Srbije
- Kralj M.: Kruna vodi republiku Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2009), Večernje novosti, 27. jun 2006.
- Marković T: „Bože pravde” čeka Ustav Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2009), Večernje novosti, 24. jul 2006.
Avgust[uredi | uredi izvor]
- Mićević I. Tender za grb i zastavu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2009), Večernje novosti, 20. avgust 2004.
- Mićević I: Milioni za znamenja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. septembar 2009), Večernje novosti, 23. avgust 2004.
- Stevanović D, Ognjanović R: Znamenje za sve Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2009), Večernje novosti, 30. avgust 2004.
- Ustav umesto preporuke o korišćenju simbola Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2013), Ministarstvo inostranih poslova Republike Srbije, Bilten vesti, 9. novembar 2006.
- Grb Srbije: Dvoglavi orao menja perje, Večernje novosti, 20. novembar 2010.
Knjige i naučni članci[uredi | uredi izvor]
- Atlagić, Marko (1997). „Krst sa ocilima kao heraldički simbol” (PDF). Baština. 8: 149—158. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 01. 2021. g. Pristupljeno 26. 06. 2017.
- Atlagić, Marko (2006). „Doprinos Vuka Stefanovića Karadžića pomoćnim istorijskim naukama” (PDF). Baština. 20/2: 363—378.
- Atlagić, Marko (2007). „Dečanski polijelej” (PDF). Baština. 22: 245—250.
- Atlagić, Marko (2007). „Pečati Karađorđevi i njegovih prvaka u Prvom srpskom ustanku” (PDF). Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini. 37: 405—412.
- Atlagić, Marko (2009). „Određivanje nacionalnih heraldičkih simbola na primjeru Srba i Hrvata” (PDF). Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini. 39: 179—188.
- Acović, Dragomir M. (2008). Heraldika i Srbi. Beograd: Zavod za udžbenike. COBISS.SR 152135692
- Ivić, Aleksa (1910). „Stari srpski pečati i grbovi, prilog srpskoj sfragistici i heraldici”. Knjige Matice srpske. 40. Arhivirano iz originala 28. 03. 2017. g. Pristupljeno 26. 06. 2017.
- Milićević, Milić (1995). Grb Srbije : razvoj kroz istoriju. Beograd: Službeni glasnik. COBISS.SR 40943116
- Novaković, Stojan (1884). Heraldički običaji kod Srba u primeni i književnosti. Kraljevsko-srpska državna štamparija.
- Odak, Marina I. (2015). Ikonografija i simbolika predstava na srpskom srednjovekovnom novcu (PDF). Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.
- Palavestra, Aleksandar (1998). „O ocilima” (PDF). Glasnik Srpskog heraldičkog društva. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 06. 2017.
- Palavestra, Aleksandar (2010). Ilirski grbovnici i drugi heraldički radovi. Beograd: Zavod za udžbenike; Dosije studio. COBISS.SR 178966796
- Popović, Marko (1993—94). „Grbovi na javnim zdanjima Beograda (I deo)” (PDF). Godišnjak Muzeja grada Beograda. XL/XLI. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 01. 2021. g. Pristupljeno 26. 06. 2017.
- Popović, Marko (1995). „Grbovi na javnim zdanjima Beograda (II deo)” (PDF). Godišnjak Muzeja grada Beograda. XLII. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 01. 2021. g. Pristupljeno 26. 06. 2017.
- Popović, Marko (1996). „Grbovi na javnim zdanjima Beograda (III deo)” (PDF). Godišnjak Muzeja grada Beograda. XLIII. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 11. 2020. g. Pristupljeno 26. 06. 2017.
- Popović, Milan; Jovanović, Miloš (1979). Državni amblemi i druge javne oznake u SFRJ. Beograd: Privredni pregled. COBISS.SR 106579724
- Solovjev, Aleksandar (2000). Istorija srpskog grba i drugi heraldički radovi. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu (Dosije). COBISS.SR 166454791
- Spasić, Dušan; Palavestra, Aleksandar; Mrđenović, Dušan (1991). Rodoslovne tablice i grbovi srpskih dinastija i vlastele. Beograd: Bata, (Pančevo : 6. oktobar). ISBN 86-7685-007-0. COBISS.SR 26718215