Pređi na sadržaj

Gril (artiljerija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bizon Ausf. M

Glavne karakteristike
Dužina 4.95 m
Širina 2.15 m
Visina 2.47 m
Težina 12 T
Brzina 35 km/h na putu
  km/h izvan puta
Doseg 190 km
Glavno naoružanje teški pešadijski top

15 cm sIG33/2

Sporedno naoružanje mitraljez MG34, kalibra 7,92 mm
Maksimalan oklop 20 mm
Motor Praga AC

150 KS

Posada 5

Serija samohodnih artiljerijskih vozila pod nazivom Bizon proizvedena je u Nemačkoj tokom Drugog svetskog rata. Bizon je bio baziran na šasiji češkog tenka Pancer 38(t) i bio je naoružan nemačkim teškim pešadijskim topom 15 cm sIG 33..

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Bizon Ausf. H[uredi | uredi izvor]

Prva varijanta Bizona bila je bazirana na šasiji tenka Pancer 38(t) Ausf. H, koji je ima motor smešten u zadnjem delu tela. Kupola tenka je bila ukloljena i zamenjena četvorougaonom oklopljenom nadgradnjom skoro vertikalnih strana u čiji prednji deo je bio montiran nemački teški pešadijski top kalibra 150 mm sIG 33.

Tokom 1943. godine je ukupno proizvedeno 91 vozilo ovog tipa. Zvaničan naziv ovog vozila bio je 15 cm švere Infanterigešic 33 (Sf) Gešicvagen 38(t) Bizon Ausf H (Sd. Kfz 138/1), na nem. (15 cm schweres Infanteriegeschütz 33 (Sf) auf Geschützwagen 38(t) Bison Ausf. H (Sd.Kfz. 138/1)).

Bizon Ausf. M[uredi | uredi izvor]

Druga varijanta Bizona bila je bazirana na šasiji tenka Pancer 38(t) Ausf. M, kod koje je motor bio smešten na sredinu oklopljenog tela. Kao i kod prethodnih verzija, i kod ove je kupola ukloljena i zamesena novom oklopljenom nadgradnjom. Za razliku od Bizona Ausf. H, oklopljena nadgradnja je bila smeštena na zadnji deo vozila i bila je manja i neznatno viša. Ovo vozilo je takođe bilo naoružano teškim pešadijskim topom sIG 33 kalibra 150 mm

Novi model je razvijen zato što prethodni model Bizona nije zadovoljio tokom borbene upotrebe. Zbog teškog glavnog naoružanja, koje je bilo smešteno u prednjem delu borbenog odeljenja, ovo vozilo je bilo veoma nestabilno. Kod nove verzije je ovaj problem rešen tako što je glavno naoružanje smešteno u borbeno odeljenje koje se nalazilo na zadnjem delu vozila.

Tokom 1943. i 1944. godine ukupno je proizvedeno 282 vozila ovog tipa i 120 nenaoružanih nosača municije koji su umesto glavnog naoružanja imali ugrađen prostor za smeštaj granata. Nosači municije su mogli u svakom trenutku, čak i u poljskim uslovima, ponovo biti pretvoreni u borbena vozila zahvaljujući jednostavnoj montaži topovskog naoružanja.

Zvanična oznaka ovog vozila bila je 15 cm Infanterigešic 33/1 (Sf) auf Gešicvagen 38 (t) Bizon Ausf. M (Sd. Kfz. 138/1), na nem. (15cm schweres Infanteriegeschütz 33/1 (Sf) auf Geschützwagen 38(t) Bison Ausf. M (Sd.Kfz. 138/1)).

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Obe verzije nalazile su se u naoružanju oklopnih i oklopno-grenadirskih divizija, u sastavu njihovih artiljerijskih jedinica. U borbenim formacijama korišćeni su u baterijama od po šest vozila.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]