Гримизна канџа
Grimizna kandža | |
---|---|
Izvorni naslov | The Scarlet Claw |
Režija | Roj Vilijam Nil |
Scenario | Pol Gandželin |
Producent | Roj Vilijam Nil |
Glavne uloge | Bejzil Ratbon Najdžel Brus Pol Kavana |
Muzika | Pol Sotel |
Direktor fotografije | Džordž Robinson |
Montaža | Pol Landres |
Producentska kuća | Universal Pictures |
Studio | Universal Studios |
Godina | 1944. |
Trajanje | 74 minuta |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski |
Prethodni | |
Sledeći | |
IMDb veza |
Grimizna kandža (engl. The Scarlet Claw) je američki detektivski film[1] iz 1944. godine, i osmi film u serijalu od četrnaest filmova o Šerloku Holmsu u kome glavne uloge igraju Bejzil Ratbon i Najdžel Brus, a režirao ga je Roj Vilijam Nil. Radnja prati Holmsa i doktora Votsona koji primaju pismo od lejdi Penrouz koja ih moli za pomoć jer se plaši za svoj život. Međutim, već je prekasno, jer će ona biti ubijena do trenutka dok dobije odgovor. Lokalni seljani šire glasine o čudovištima i zlim duhovima koji ubijaju ljude, ali Holms ne veruje u to i namerava da pronađe i ubicu.
Dejvid Stjuart Dejvis izjavio je na DVD audio-komentaru filma da ga kritičari i obožavaoci serijala smatraju najboljim od dvanaest filmova o Šerloku Holmsu koje je napravio Juniversal.[2]
Radnja[uredi | uredi izvor]
Šerlok Holms i doktor Votson su u Kanadi gde prisustvuju konferenciji o okultnom, kada lord Penrouz dobija poruku da je njegova supruga lejdi Penrouz ubijena u malom selu La Mort Ruž. Holms i Votson planiraju da se vrate u Englesku kada Holms od lejdi Penrouz primi telegram izdat pre njene smrti, u kome ona traži pomoć jer se plaši za svoj život. Holms odlučuje da istraži njenu smrt.
Holms i Votson stižu u selo i otkrivaju da su svi stanovnici uvereni da je ubistvo delo legendarnog čudovišta La Mort Ruža, koje luta močvarama oko sela. Doktor Votson kasnije vidi „čudovište”, koga opisuje kao „uglavnom grozno priviđenje ... poput urlajuće peći koja pljuje vatru na sve strane”.
Holms je, međutim, skeptičan i prepoznaje lejdi Penrouz kao Lilijan Gentri, bivšu glumicu, koja je bila umešana u poznati slučaj ubistva pre nekoliko godina kada je glumac Alister Ramson zbog ljubomore prema njoj ubio drugog glumca. Verovalo se da je Ramson ubijen u bekstvu iz zatvora pre dve godine, ali sada Holms veruje da Ramson − majstor prerušavanja − živi u selu, i da je za sebe kreirao novi identitet, ili možda nekoliko njih.
Holms zatim skreće pažnju na sudiju Brisona, drugog stanovnika ovog sela koji je povezan sa slučajem, pošto je izrekao kaznu Ramsonu. Uprkos Holmsovim upozorenjima, Brison je ubijen. Holms prati Ramsonov trag do njegovog skrovišta i otkriva da postoji treća osoba koju Ramson želi da ubije. Dok Ramson drži Holmsa na nišanu, Votson dolazi, a Ramson beži, pre nego što Holms uspe da sazna ko je Ramsonova konačna meta.
Holms saznaje da je treća žrtva Žurnet, lokalni gostioničar, bivši zatvorski čuvar. Međutim, Žurnet se sakrio. Ramson tada ubija Mari, Žurnetovu ćerku, jer nije otkrila skrovište svog oca. Holms pronalazi Žurneta i ubeđuje ga da mu pomogne da napravi zamku za ubicu.
Holms i Votson najavljuju da se vraćaju u Englesku, a Žurnet izlazi iz skrovišta i daje do znanja da će ići u crkvu preko močvare da se pomoli za Mari. Ramson napadne Žurneta u močvari, ali otrkriva da je to zapravo prerušeni Holms. Njih dvojica se bore, ali Ramson uspeva da pobegne, nakon čega ga Žurnet ubija.
Uloge[uredi | uredi izvor]
Glumac | Uloga |
---|---|
Bejzil Ratbon | Šerlok Holms |
Najdžel Brus | doktor Džon Votson |
Džerald Hamer | Alister Ramson |
Pol Kavana | lord Vilijam Penrouz |
Artur Hol | Emil Žurnet |
Kej Harding | Mari Žurnet |
Majls Mander | sudija Brison |
Dejvid Klajd | narednik Tompson |
Ijan Vulf | Drejk |
Viktorija Horn | Nora |
Gertruda Astor | lejdi Lilijan Gentri Penrouz |
Produkcija[uredi | uredi izvor]
Film nije potpisan kao adaptacija nijedne priče ser Artura Konana Dojla, ali ima značajnu sličnost sa njegovim romanom Baskervilski pas iz 1902. godine. Alan Barns, u svojoj knjizi Šerlok Holms na ekranu, opisao je da Grimizna kandža „duguje mnogo” ovom romanu, navodeći njihove sličnosti: „udaljeno močvarno područje; ofarbani fosforescentni, ali nadnaravni misaoni teror, odbegli osuđenik na slobodi, hladni ubica koji je skriven među poznanicima; podzaplet koji uključuje odbačenu odeću; plus, naravno, Holmsov metod razotkrivanja ubice, tako što se pretvara da se vraća kući, ali zapravo ostaje da uhvati negativca.”
Na početku filma, Votson priča o Baskervilskom psu.
Na samom kraju filma Holms citira Vinstona Čerčila, nakon čega Votson pita: „Čerčil to kaže?”. Holms odgovara „Da, Čerčil.” Muzika se pojačava, a Ratbonov glas opada, ali on nastavlja da govori još nekoliko reči koje se ne čuju, ali pokret usana ukazuje na to da kaže: „Bog ga blagoslovio”.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „The Scarlet Claw (1944)”. AllMovie. Pristupljeno 20. 12. 2021.
- ^ Audio Commentary, David Stuart Davies, MPI Home Video DVD
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Grimizna kandža na sajtu IMDb (jezik: engleski)