Grujo Novaković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
grujo novaković
Grujo Novaković
Lični podaci
Datum rođenja(1913-04-23)23. april 1913.
Mesto rođenjaSokolac, Austrougarska
Datum smrti6. oktobar 1975.(1975-10-06) (62 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijapravnik
Delovanje
Član KPJ od1936.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Grujo Novaković (Sokolac, 23. april 1913Beograd, 6. oktobar 1975), pravnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 23. aprila 1913. godine u Sokocu, u činovničkoj porodici. Do 1941. godine nalazio se na školovanju. Gimnaziju je pohađao u Foči, Bosanskoj Gradiški, Sarajevu i Banjaluci, a pravne nauke studirao je na Beogradskom univerzitetu, gde je i diplomirao. Još u višim razredima gimnazije uključio se u omladinski pokret i učestvovao u đačkim štrajkovima i sukobima s frankovcima u banjalučkoj gimnaziji, a, neposredno posle mature, i u demonstracijama protiv Jevtićevog režima. Godine 1933. postao je član SKOJ-a. Od tada je aktivno radio na organizovanju šumarskih radnika na Romaniji i oko Han Pijeska. U vreme studija u Beogradu još se više aktivirao u radu sa studentskom omladinom. Kao član Zemljoradničkog kluba, ušao je u Ujedinjenu studentsku omladinu. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1936. godine i učestvovao u mnogim akcijama i demonstracijama KPJ na Beogradskom univerzitetu. Zato je dva puta bio hapšen i držan u policijskom zatvoru.

Narodnooslobodilački rat[uredi | uredi izvor]

Posle kapitulacije Jugoslavije, aprila 1941. godine, posle povratka u Sokolac iz rasute jugoslovenske vojske, gde ga je zatekao rat, preuzeo je rukovođenje partijskom organizacijom na Romaniji i Glasincu, i bio jedan od organizatora oružanog ustanka na Romaniji. Od početka oružane borbe učestvovao je u svim borbama na Romaniji. Kao iskusan politički radnik i istaknut borac u Romanijskom partizanskom odredu, odmah posle oslobođenja Sokoca bio je postavljen za komandanta Komande mesta, a ubrzo je izabran i za prvog predsednika NOO-a u Sokocu. Posle formiranja Okružnog komiteta KPJ za Romaniju, postao je njegov član.

U januaru 1942. godine bio je postavljen za političkog komesara Romanijskog partizanskog odreda. U leto 1942. godine bio je izabran za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Romaniju, i na toj funkciji ostao do početka 1944. godine, kada je imenovan za politkomesara 20. romanijske udarne brigade. Bio je većnik ZAVNOBiH-a i zamenik većnika AVNOJ-a. Krajem 1944. godine, bio je izabran u Izvršni odbor Oblasnog NOO-a za istočnu Bosnu i radio na organizovanju narodne vlasti u tom delu Bosne i Hercegovine. Pri završetku rata, bio je izabran za predsednika Okružnog narodnog odbora za Sarajevo.

Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon rata, obavljao je niz odgovornih funkcija:

  • član Okružnog komiteta KPJ za Sarajevo
  • predsednik Okružnog narodnog odbora Sarajeva
  • pomoćnik generalnog sekretara Vlade FNRJ
  • predsednik Komisije državne kontrole BiH
  • sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Sarajevo
  • sekretar Izvršnog veća Bosne i Hercegovine
  • sekretar Gradskog komiteta SK BiH za Sarajevo
  • generalni sekretar u Državnom sekretarijatu za inostrane poslove
  • član Izvršnog komiteta SK BiH
  • poslanik u više saziva Savezne i Republičke skupštine
  • član Izvršnog veća BiH, od 1964. do 1969. godine
  • predsednik Kontrolne komisije Saveza komunista Jugoslavije
  • predsednik Statutarne komisije SKJ od Devetog kongresa SKJ
  • člana Saveta federacije

Za svoj aktivan društveno-politički rad, dobio je, za životno delo, nagradu ZAVNOBiH-a 1974. godine.

Umro je 6. oktobra 1975. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.
  • Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.