Grujo Novaković
grujo novaković | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||
Datum rođenja | 23. april 1913. | |||||||
Mesto rođenja | Sokolac, Austrougarska | |||||||
Datum smrti | 6. oktobar 1975.62 god.) ( | |||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | |||||||
Profesija | pravnik | |||||||
Delovanje | ||||||||
Član KPJ od | 1936. | |||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije | |||||||
Heroj | ||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | |||||||
Odlikovanja |
|
Grujo Novaković (Sokolac, 23. april 1913 — Beograd, 6. oktobar 1975), pravnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 23. aprila 1913. godine u Sokocu, u činovničkoj porodici. Do 1941. godine nalazio se na školovanju. Gimnaziju je pohađao u Foči, Bosanskoj Gradiški, Sarajevu i Banjaluci, a pravne nauke studirao je na Beogradskom univerzitetu, gde je i diplomirao. Još u višim razredima gimnazije uključio se u omladinski pokret i učestvovao u đačkim štrajkovima i sukobima s frankovcima u banjalučkoj gimnaziji, a, neposredno posle mature, i u demonstracijama protiv Jevtićevog režima. Godine 1933. postao je član SKOJ-a. Od tada je aktivno radio na organizovanju šumarskih radnika na Romaniji i oko Han Pijeska. U vreme studija u Beogradu još se više aktivirao u radu sa studentskom omladinom. Kao član Zemljoradničkog kluba, ušao je u Ujedinjenu studentsku omladinu. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1936. godine i učestvovao u mnogim akcijama i demonstracijama KPJ na Beogradskom univerzitetu. Zato je dva puta bio hapšen i držan u policijskom zatvoru.
Narodnooslobodilački rat[uredi | uredi izvor]
Posle kapitulacije Jugoslavije, aprila 1941. godine, posle povratka u Sokolac iz rasute jugoslovenske vojske, gde ga je zatekao rat, preuzeo je rukovođenje partijskom organizacijom na Romaniji i Glasincu, i bio jedan od organizatora oružanog ustanka na Romaniji. Od početka oružane borbe učestvovao je u svim borbama na Romaniji. Kao iskusan politički radnik i istaknut borac u Romanijskom partizanskom odredu, odmah posle oslobođenja Sokoca bio je postavljen za komandanta Komande mesta, a ubrzo je izabran i za prvog predsednika NOO-a u Sokocu. Posle formiranja Okružnog komiteta KPJ za Romaniju, postao je njegov član.
U januaru 1942. godine bio je postavljen za političkog komesara Romanijskog partizanskog odreda. U leto 1942. godine bio je izabran za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Romaniju, i na toj funkciji ostao do početka 1944. godine, kada je imenovan za politkomesara 20. romanijske udarne brigade. Bio je većnik ZAVNOBiH-a i zamenik većnika AVNOJ-a. Krajem 1944. godine, bio je izabran u Izvršni odbor Oblasnog NOO-a za istočnu Bosnu i radio na organizovanju narodne vlasti u tom delu Bosne i Hercegovine. Pri završetku rata, bio je izabran za predsednika Okružnog narodnog odbora za Sarajevo.
Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]
Nakon rata, obavljao je niz odgovornih funkcija:
- član Okružnog komiteta KPJ za Sarajevo
- predsednik Okružnog narodnog odbora Sarajeva
- pomoćnik generalnog sekretara Vlade FNRJ
- predsednik Komisije državne kontrole BiH
- sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Sarajevo
- sekretar Izvršnog veća Bosne i Hercegovine
- sekretar Gradskog komiteta SK BiH za Sarajevo
- generalni sekretar u Državnom sekretarijatu za inostrane poslove
- član Izvršnog komiteta SK BiH
- poslanik u više saziva Savezne i Republičke skupštine
- član Izvršnog veća BiH, od 1964. do 1969. godine
- predsednik Kontrolne komisije Saveza komunista Jugoslavije
- predsednik Statutarne komisije SKJ od Devetog kongresa SKJ
- člana Saveta federacije
Za svoj aktivan društveno-politički rad, dobio je, za životno delo, nagradu ZAVNOBiH-a 1974. godine.
Umro je 6. oktobra 1975. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
- Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.
- Rođeni 1913.
- Umrli 1975.
- Sokočani
- Jugoslovenski pravnici
- Komunisti Bosne i Hercegovine
- Jugoslovenski partizani
- Politički komesari NOVJ
- Poslanici Skupštine SR BiH
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Društveno-politički radnici SR BiH
- Članovi Saveta federacije SFRJ
- Članovi CK KPJ/SKJ
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - N i Nj
- Sahranjeni u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu
- Poslanici Narodne skupštine FNRJ (prvi saziv)