Guduščani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oblast koju su naselili Guduščani početkom 9. veka - Lika

Guduščani (Guduskani, Gačani, Kučani; lat. Guduscani) su srpsko pleme koje se uz Bodriće (Obodriti, Abodriti; lat. Predenecenti) i Timočane (lat. Timociani) prvi puta spominje na tlu današnje istočne Srbije 818. g. pod vlašću Bugara, za vreme vladanja kana Kruma.
Beleži ih franački dvorski letopisac Ajnhard u svojima „Analima“, navodeći njihov dolazak u grad Heristal 818. godine, kada su pred cara Luja Pobožnog izašli: "...nationum legati Abodritorum videlicet ac Bornae ducis Guduscanorum et Timocianorum qui nuper a Bulgarorum societate desciverant et ad nostros fines se contulerant..."[1], potraživši vojnu zaštitu i savez od Franaka pred Bugarima.

Neki istoričari smatraju da su Guduščani bili deo „sedam slovenskih plemena“, poznatijih pod imenom Severani (Severjani, Severci; grč. Σέβερεις), koje pominje vizantijski hroničar Teofan.[2] Severani su bili rasprostranjeni na zapadu do reke Timoka, pa se zbog toga smatra da su njih činila plemena Timočana, Braničevaca i Guduščana (oko grada Guduskuma; lat. Guduscum).

Iz pomenutih Ajnhardovih „Anala“ vidi se da je pleme Guduščana prebeglo pred Bugarima u područje Liburnije i Dalmacije (Lika, Gacka, Severna Dalmacija). Postavši franačkim vazalom, guduščanski vladar Borna prima titulu „kneza Dalmacije“, a potom i kneza „Dalmacije i Liburnije“ ("...dux Dalmatiae atque Liburniae..."). Knez Borna smatra se, u najvećem delu istorijske literature, začetnikom prve hrvatske dinastije na tlu Balkana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Annesl Regni Francorum, Pristupljeno 31. 3. 2013.
  2. ^ Grupa autora, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Vizantološki institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga 3, Tom I, Beograd. (1955). pp. 225.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]