Pređi na sadržaj

Danilo Bojović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
danilo bojović
Danilo Bojović
Lični podaci
Datum rođenja(1910-08-15)15. avgust 1910.
Mesto rođenjaKuta, kod Nikšića, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti3. mart 1943.(1943-03-03) (32 god.)
Mesto smrtiokolina Nikšića, Nezavisna Država Crna Gora
Profesijastudent prava
Delovanje
Član KPJ od1937.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od11. jula 1945.

Danilo Bojović (Kuta, kod Nikšića, 15. avgust 1910 — okolina Nikšića, 3. mart 1943) bio je student prava, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1910. godine u selu Kuti, kod Nikšića. Osnovnu školu završio je u Župi, a gimnaziju i veliku maturu u Nikšiću. Posle završene gimnazije upisao je Pravni fakultet u Beogradu. Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postao je 1934, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1937. godine. Tokom studija je bio član uprave Studentskog pravničkog društva i Pravne zaštite, društava koja su kontrolisali komunisti. U jesen 1938. bio je izabran za člana Akcionog odbora stručnih studentskih udruženja. Zbog učešća u demonstracijama i u razbijanjima ljotićevskih zborova, bio je nekoliko puta hapšen i zatvaran.[1]

Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Bio je jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka u Nikšiću. Bio je prvi komandant Župskog ustaničkog bataljona.

Bio je izabran za člana Okružnog komiteta KPJ za nikšićki okrug na partijskoj konferenciji, održanoj 15. oktobra 1941. u Dubravi kod Gornjeg Polja.

Učestvovao je u borbama tokom Treće neprijateljske ofanzive. Nakon povlačenja glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Hercegovinu u junu 1942, Danilo je ostao na ilegalnom radu na domaćem terenu.

Krajem februara 1942, specijalno obučena jedinica, sastavljena od žandara i četnika, upućena je u poteru za Bojovićem. Opkolili su ga zajedno sa grupom partizana u jednoj kolibi na planini Konjsko. Poginuo je prilikom pružanja otpora.[2]

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) 11. jula 1945. među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.[3][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 94.
  2. ^ Narodni heroji 1 1982.
  3. ^ Zbornik heroja 1957, str. 73.
  4. ^ „Službeni list FNRJ 95/45” (PDF). www.slvesnik.com.mk. 7. 12. 1945. 

Literatura[uredi | uredi izvor]