Danilo Šarenac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
danilo šarenac
Danilo Šarenac
Lični podaci
Datum rođenja(1913-01-27)27. januar 1913.
Mesto rođenjaDavidovići, kod Bileće, Austrougarska
Datum smrti2. septembar 1943.(1943-09-02) (30 god.)
Mesto smrtiBodežišta, kod Gacka, ND Hrvatska
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odkraja 1941.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
19391943.
Činnarednik
kapetan
Heroj
Narodni heroj od5. jula 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden za hrabrost Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima

Danilo Šarenac (Davidovići, kod Bileće, 27. januar 1913Bodežišta, kod Gacka, 2. septembar 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1913. godine u Davidovićima, u imućnoj seljačkoj porodici. Njegovi roditelji, Vaso i Jovana, pored zemlje imali su dosta sitne i krupne stoke. Osnovnu skolu završio je u Fatnici 1925. godine. Početkom maja 1934. godine, bio je primljen u podoficirsku školu u Zagrebu. Družio se sa revolucionarno orijentisanom omladinom, a za vreme godišnjih odmora u rodnom kraju sa Mirom Poparom komšijom i drugom iz osnovne skole. U Mariboru je često bio u grupi komunista.

Od 1939. do 1941. godine, bio je narednik u mariborskom garnizonu. Posle kapitulacije kraljevine Jugoslavije, obučen u seljačko odelo, probio se preko planina Srbije i Bosne u rodni kraj. Postao je član Komunističke partije Jugoslavije, od septembra je bio je komandir Davidovičko-fatničke partizanske čete, a od oktobra zamenik komandanta partizanskog bataljona „Vladimir Gačinović“. S ovim bataljonom istakao se u razbijanju četničkog graničnog tzv. ćoravog bataljona, zatim na gatu gde je razbio četničke snage.

Godine 1942, postao je komandant Drugog udarnog bataljona. U Bisini, njegov bataljon potpuno je razbio motorizovanu kolonu od četiri tenka i preko sto vozila italijanske divizije „Murđe“ i znatne četničke snage koje su od Mostara nadirale prema Nevesinju. Neprijatelj nije mogao da koristi komunikacije Mostar-Nevesinje, koju su zauzeli partizani pod Danilovom komandom.

Početkom juna 1942, bio je postavljen za komandira prateće čete oblasnog komiteta KPJ i operativnog štaba za Hercegovinu. Povlačenjem partizanskih snaga iz Hercegovine u zapadnu Bosnu, po partijskom naređenju ostao je da radi kao ilegalac u bilećkom srezu. Od avgusta 1942, bio je komandant partizanskog bataljona „Sloboda“, koji je od jeseni do aprila izvodio razne akcije i diverzije u neprijateljskoj pozadini. Godine 1943, bataljon „Sloboda“ ušao je u sastav Desete hercegovačke brigade.

Borci ovog bataljona učestvovali su u bici na Sutjesci. Probijajući se na čelu svog bataljona u Hercegovinu, Danilo je bio smrtno ranjen od četničke puške 1. septembra 1943. godine na Mjedenoj glavi. Četnici su razbijeni, ali je on sledećeg dana umro u Bodežištima gde je i sahranjen.

Ukazom Vrhovnog štaba NOVJ od 1. novembra 1943. bio je proizveden u čin kapetana. Predsedništvo AVNOJ-a svojom odlukom odlikovalo ga je Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod drugog reda.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 5. jula 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Pred zadružnim domom na Divinu i u parku narodnih heroja u Bileći podignute su njegove biste.

Literatura[uredi | uredi izvor]