Dan nezavisnosti (Indija)
Dan nezavisnosti u Indiji je nacionalni praznik i slavi se 15. avgusta svake godine, obeležavajući uspomenu na dan sticanja nezavisnosti od Ujedinjenog Kraljevstva 15. avgusta 1947. godine, kada je Parlament Ujedinjenog Kraljevstva doneo Indijski zakon o nezavisnosti 1947, čime je preneo zakonodavni suverenitet indijskoj ustavotvornoj skupštini. Indija je i dalje zadržala kralja Džordža četvrtog kao šefa države do svog prelaska na pun republički ustav. Indija je postigla nezavisnost nakon Pokreta nezavisnosti, koji je zabeležen po ogromnom nenasilnom otporu i građanskoj neposlušnosti vođen Indijskim nacionalnim kongresom. Nezavisnost se poklopila sa podelom Indije. u kojoj je Britanska Indija podeljena duž verskih linija u dominione Indije i Pakistana; podelu su pratili nasilni neredi i masovne žrtve, kao i raseljavanje skoro 15 miliona ljudi zbog verskog nasilja. Dana 15. avgusta 1947. godine, prvi premijer Indije Džavaharlal Nehru podigao je indijsku zastavu iznad Lahori kapije Crvene tvrđave u Delhiju. Svakog narednog Dana nezavisnosti, aktuelni premijer Indije podiže zastavu.[1]
Praznik se proslavlja širom Indije, sa svečanom ceremonijom, paradama i kulturnim događajima. Ovo je nacionalni praznik.[2][3]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Evropski trgovci su napravili kampove na Indijskom potkontinentu do 17. veka. Uz pomoć ogromne vojne snage, Britanska Indija podredila je lokalna kraljevstva i uspostavila sebe kao dominantnu silu u 18. veku. Nakon Prvog rata za nezavisnost 1857. godine Zakon o vladi Indije naveo je Britansku krunu da preuzme potpunu kontrolu nad Indijom. Decenijama nakon toga, građansko društvo se postepeno počelo pojavljivati širom Indije, a najznačajnije u partiji Indijskog nacionalnog kongresa, osnovanoj 1885.[4][5] godine. Period posle Prvog svetskog rata obeležen je britanskim reformama kao što su Montagu-Čelmsford reforme, ali je takođe svedočio usvajanju represivnog Rovlat zakona i pozivima za samostalnu vladavinu od strane indijskih aktivista. Nezadovoljstvo u ovom periodu rezultovalo je nenasilnim pokretima nesaradnje i građanske neposlušnosti širom nacije, vođeno Mahatmom Karamčad Gandijem.[5]
Tokom tridesetih godina prošlog veka, Britanci su postepeno ozakonili reformu; Kongres je pobedio na izborima.[5] Sledeća decenija bila je opterećena političkim previranjima: učešćem Indijaca u Drugom svetskom ratu, konačni pritisak Kongresa na nesaradnju i porast muslimanskog nacionalizma vođeno Sveindijskom muslimanskom ligom. Rastuće političke napetosti krunisala je nezavisnost 1947. godine. Slavlje je obeleženo krvavom podelom potkontinenta na Indiju i Pakistan.[5]
Dan nezavisnosti pre nezavisnosti[uredi | uredi izvor]
Na sednici Indijskog nacionalnog kongresa u Lagoru 1929. godine, proglašena je deklaracija Purna Svaraj ili "Deklaracija o nezavisnosti Indije",[6] a 15. avgust proglašen je Danom nezavisnosti.[6] Kongres je pozvao ljude da se založe za građansku neposlušnost i da "prate uputstva koja im Kongres povremeno izdaje" dok Indija ne postigne potpunu nezavisnost.[7] Proslava takvog Dana nezavisnosti namenjena je da podstakne nacionalistički požar među građanima Indije i da primora britansku vladu da razmisli o odobravanju nezavisnosti.[8] Kongres je smatrao 26. januar kao Dan nezavisnosti od 1930. do 1946. godine.[9][10] Proslava je obeležavana sastancima na kojima su prisutni davali "zavet o nezavisnosti".[8] Džavaharlal Nehru je u svojoj biografiju opisao te sastanke kao mirne, svečane i "bez ikakvih govora ili podsticanja".[11]
Nakon prave nezavisnosti 1947. godine, ustav Indije stupio je na snagu 26. januara 1950. godine; od tada se 26. januar slavi kao Dan republike.
Proslava[uredi | uredi izvor]
Dan nezavisnosti, jedan od tri nacionalna praznika u Indiji (ostala dva su Dan republike 26. januara i rođendan Mahatme Gandija 2. oktobra), slavi se u svim indijskim državama i teritorijama. 15. avgusta premijer podiže indijsku zastavu na bedeme istorijskog područja Crvene tvrđave u Delhiju. Puca se 21 put u znak svečanosti. U svom govoru, premijer ističe dostignuća u prethodnoj godini, pokreće važna pitanja i poziva na dalji razvoj. Odaje počast vođama Indijskog pokreta za nezavisnost. Peva se indijska nacionalna himna "Ti si vladar umova svih ljudi". Nakon govora sledi marš. Parade i svečana povorka prikazuju scene iz borbe za nezavisnost i indijsku raznoliku kulturnu tradiciju. Slični događaji se odvijaju i u prestonicama država, gde glavni ministri razvijaju nacionalnu zastavu, praćeni paradama i svečanim povorkama.[12]
Svečane ceremonije podizanja zastave i kulturni programi se odvijaju širom zemlje u vladinim i nevladinim institucijama.[13] Škole i fakulteti obavljaju ceremoniju podizanja zastave i kulturne događaje. Velike vladine zgrade često su ukrašene nizom svetala. U Delhiju i nekim drugim gradovima puštaju se zmajevi.[14] Nacionalne zastave različitih veličina obilato se koriste kako bi simbolizirale vernost prema zemlji.[15] Građani trobojkama ukrašavaju svoju odeću, automobile i slično.[15] Tokom vremena, proslava se promenila od nacionalizma do proslave širom zemlje.[16][17]
Indijska dijaspora proslavlja Dan nezavisnosti širom sveta paradama i svečanim povorkama, posebno u regijama sa većom koncentracijom indijskih imigranata.[18] Na nekim mestima, poput Njujorka i drugih gradova u SAD, 15. avgust postaje "Indijski dan" među dijasporom i lokalnim stanovništvom. Praznik "Indijski dan" se slavi 15. avgusta ili predstojećeg vikenda.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gopal, S. (2004). Nehru, Jawaharlal (1889–1964), prime minister of India. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press.
- ^ „Terror strike feared in Delhi ahead of Independence Day”. India Today (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ IBTimes. „69th Independence Day: Security Tightened at Red Fort as Terror Threat Looms Large on PM Modi”. International Business Times, India Edition. Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ Sarkar, Sumit (1983). Modern India, 1885-1947. Delhi: Macmillan. ISBN 978-0-333-90425-1. OCLC 10384385.
- ^ a b v g Metcalf, Barbara Daly (2006). A concise history of modern India. Metcalf, Thomas R., 1934- (2. izd.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521863629. OCLC 71808956.
- ^ a b Wolpert, Stanley A. (1999). India (Updated with a new preface izd.). Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-22172-7. OCLC 42678037.
- ^ India's date with destiny : Ranbir Singh Chowdhary : felicitation volume. Gandhi, Kishor. New Delhi: Allied Publishers. 2006. ISBN 978-81-7764-932-1. OCLC 271612705.
- ^ a b Ramachandra, Guha (2007). India after Gandhi : the history of the world's largest democracy. Rogers D. Spotswood Collection. (1. izd.). New York: Ecco. ISBN 9780060198817. OCLC 76961156.
- ^ Ranbir, Vohra (2001). The making of India : a historical survey (2. izd.). Armonk, N.Y.: M.E. Sharpe. ISBN 978-0-585-38328-6. OCLC 49415098.
- ^ „Why January 26: the history of the day”. The Telegraph. Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ 1889-1964., Nehru, Jawaharlal (1989). Jawaharlal Nehru, an autobiography : with musings on recent events in India. London: Bodley Head. ISBN 978-0-370-31313-9. OCLC 22206687.
- ^ „India Celebrates Its 66th Independence Day | news.outlookindia.com”. 20. 8. 2012. Arhivirano iz originala 20. 08. 2012. g. Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ Concise encyclopaedia of India. Gupta, Kulwant Rai, 1933-, Gupta, Amita. New Delhi: Atlantic Publishers & Distributors. 2006. ISBN 978-81-269-0640-6. OCLC 297208709.
- ^ „Indians still battling it out on Independence Day”. The National (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ a b „When India wears its badge of patriotism with pride”. dna (na jeziku: engleski). 2007. Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ „Independence Day: For GenNext, it’s cool to flaunt patriotism”. dna (na jeziku: engleski). 15. 8. 2011. Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ „It's cool to be patriotic: GenNow - Times of India”. The Times of India. Pristupljeno 14. 8. 2018.
- ^ „Indian-Americans celebrate Independence Day”. The Hindu (na jeziku: engleski). PTI. 16. 8. 2010. ISSN 0971-751X. Pristupljeno 14. 8. 2018.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gopal, S. (2004). Nehru, Jawaharlal (1889–1964), prime minister of India. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press.