Dva Foskarija (opera)
Dva Foskarija (ital. I Due Foscari), opera, tragedia lirica u tri čina Đuzepea Verdija
Opere |
Oberto, grof od San Bonifacija Jedan dan vlasti |
Ostala dela |
Inno delle Nazioni Gudački kvartet u e-mollu |
Libreto[uredi | uredi izvor]
Frančesko Marija Pjave (Francesco Maria Piave) prema drami Dvojica Foskarija (The Two Foscari) Lorda Bajrona (Lord Byron).
Praizvedba[uredi | uredi izvor]
3. novembar 1844, Rim u Teatro Argentina.
Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]
Frančesko Foskari (Francesco Foscari), Mletački Dužd - bariton
Jakopo Foskari (Jakopo Foscari), njegov sin - tenor
Lukrecija Kontarini (Lucrezia Contarini), Jakopova žena - sopran
Jakopo Loredano (Jakopo Loredano), član Saveta Desetorice - bas
Barbarigo (Barbarigo), senator - sopran
Pisana (Pisana), Lukrecijina prijateljica i pratilja - sopran
Oficir Saveta Desetorice - tenor
Duždev sluga - bas
članoci Saveta Desetorice i Senata, Lukrecijine sluškinje, Venecijanke, narod, maske (hor)
Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]
Venecija (Mletačka republika), 1457. godine.
Sadržaj[uredi | uredi izvor]
I čin[uredi | uredi izvor]
- Scena I
Dvorana u Duždevoj palati u Veneciji. Savet Desetorice i članovi Senata su se okupili da reše slučaj u koji je umešan član duždeve porodice. Jakopo, duždev sin, je uhapšen i nalazi se u zatvoru pod optužbom za ubistvo.
- Scena II
Dvorana u palati Foskarija. Jakopova žena Lukrecija namerava da svedoči pred sudom u zaštitu svoga muža, koji je osuđen na porogonstvo.
- Scena III
Dvorana u Duždevoj palati. Senatori potvrđuju presudu izrečenu Jakopu.
- Scena IV
Duždeve lične odaje. Frančesko Foskari jadikjue nad nemogućnošću da zaštiti sina od osvete tužitelja. Lukrecija ga moli za pomoć. Dužd je duboko ganut njenom hrabrošću i ljubavlju.
II čin[uredi | uredi izvor]
- Scena I
Državni zatvor. Jakopo oseća blisku smrt i muče ga teški snovi. Budi se u Lukrecijinim rukama i ona mu prenosi presudu Desetorice. Njegov otac mora da lično izrekne presudu, pod budnim okom Loredana, koji je jedan od Desetorice i Jakopov neprijatelj.
- Scena II
Dvorana u Duždevoj palati. Presuda je potvrđena na Savetu. Jakopo se obraća ocu za pomoć, ali on je nemoćan. Lukrecija dovodi njihovo dvoje dece, u nadi da će smekšati srca Saveta, ali uzalud. Većina Senatora staje uz Loredana.
III čin[uredi | uredi izvor]
- Scena I
Trg Svetog Marka. Vesela regata je u toku, kada se pojavljuje državna galija da odvede Jakopa. On se oprašta od žene i dece.
- Scena II
Duždeve lične odaje. Stari Frančesko pati zbog gubitka jedinog sina. Neočekivano, stiže pismo od čoveka koji priznaje ubistvo pripisano Jakopu. Ali, prekasno je: Lukrecija donosi duždu vest da je Jakopo mrtav. Članovi Saveta, predvođeni Loredanom, traže od dužda ostavku, pod izgovorom da je suviše star da obavlja tu funkciju. Lukrecija staje na stranu dužda i dostojanstveno ga odvodi. Čuje se veliko zvono sa Svetog Marka, koje objavljuje postavljenje novog dužda. Frančesko umire slomljenog srca, a Loredano likuje nad njime.
Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]
- Dal più remoto esiglio (Jakopova kavatina iz I čina)
- Tu al cui sguardo onnipotente (Lukrecijina kavatina iz I čina)
- O vecchio cor, che batti (duždeva romansa iz I čina)
- Non maledirmi (Jakopova molitva iz II čina)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Libreto