Pređi na sadržaj

Dimitrije Sinait

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dimitrije Sinait ili Di­mi­tri­je gre­šnik (do­ne­dav­no po­zna­ti­ji kao ol­tar­nik), bio je jedan od sinaita, koji je u Sve­tu ze­mlju sti­gao iz Du­klje – Ze­te, i u njoj je živio i stvarao gotovo čitav vek pre Svetoga Save i 80–90 godina pre nego što su napisani Miroslavljevo jevanđelje i Povelja Kulina bana.[1]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

U drevnom vizantijskom manastiru Svete Katarine, zadužbini cara Justinijana iz 6. veka, 1975. godine u kripti Svetog Đorđa otkriven je veliki broj do tada nepoznatih srednjovekovnih rukopisa, među kojima je bio i Dimitrijev rukopis, i pored njega još 24 za koje je analizom utvrđeno da su srpski.

U istorijskom razdoblju kada je Srpski narod tokom srednjeg veka bio u toku sa savremenim događajima, na istoku i zapadu Evrope, i kada su vođeni krstaški ratovi srpski vladari su uspostavljali veze sa vođama krstaša, i sa njima razmenjivali darove, bratimili se i pokušavali stvoriti političke saveze. Ove veze pokrenule su pojedine Srbe, pre svega monahe, da pođu sa krstašima put Svete zemlje, ili da nakon oslobođenja Hristovog groba i osnivanja Jerusalimskog kraljevstva nađu svoj duhovni mir u Svetoj zemlji.

Nakon uspostavljanja hrišćanskog kraljevstva na Sinaju omogućilo je hrišćanima bezbedno naseljavanje, a među naseljenicima se pominju i Sloveni, odnosno Srbi Dukljani. Među njima je bio i srpski monah Dimitrije Sinajski, jedna izuzetna figura, koja će za sobom ostaviti trag o srpskom prisustvu na prostoru današnjeg Izraela i Palestine, i u najstarijim spomenicima srpske glagoljske pismenosti.

Srpski istraživači smatraju da je Di­mi­tri­je koji je živeo u 11. veku, ve­ro­vat­no rođen i književno formiran u ne­ka­kvoj pla­nin­skoj re­gi­ji, ko­ja je bila pod uti­ca­jem lo­kal­nih kul­to­va ko­ji su ši­re­ni iz ro­man­skog Du­brov­ni­ka, u da­na­šnji ju­go­za­pad­ni spoj Cr­ne Go­re s Republikom Srp­skom, ta­mo gde se Du­klja spa­ja­la s Tra­vu­ni­jom.

U Tra­vu­ni­ji je, na­i­me, od­ra­ni­je sta­bi­li­zo­van du­bro­vač­ki cr­kve­ni uti­caj. Sa­mo je ona mo­gla na­stu­pi­ti kao me­di­ja­tor ka neosred­nom, is­toč­nom su­sed­stvu ko­je je do­sko­ra, s ju­go­i­stoč­ne stra­ne, bi­lo otvo­re­no uti­ca­ji­ma praslav­ne Drač­ke mi­tro­po­li­je. A taj pro­stor je u jed­nom ne­u­tvr­đe­nom tre­nut­ku u dru­goj po­lo­vi­ni 11. ve­ka, ka­ko po­ka­zu­je ak­tu­el­na isto­ri­o­gra­fi­ja, pot­pao pod cr­kve­nu nad­le­žnost Du­bro­vač­ke ar­hi­e­pi­sko­pi­je. Još je Sto­jan No­va­ko­vić, kra­jem 19. ve­ka, ja­sno sa­gle­da­vao pu­te­ve slo­ven­ske pi­sme­no­sti ko­ja je do­ho­di­la u srp­ske kra­je­ve s ju­ga da­na­šnje Al­ba­ni­je, a je­dan od njih vo­dio je od Dra­ča – pre­ko Ska­dra da­lje ka se­ve­ru.[1]

Po novijim saznanjima Dimitrije potiče iz okoline Zvečana.[2] A kao kaluđer podvizavao se do 1099. godine u nekom od manastira geografske oblasti Makedonija.

Delo[uredi | uredi izvor]

Živeći i stvaraojući u 11. veku, kada je 90% Srba bilo nepismeno, on je postao pi­sar vr­lo pre­po­zna­tlji­vog ru­ko­pi­sa, Kijevski misal krup­nih i po­ma­lo ne­mar­no pi­sa­nih slo­va, za ko­ga prof. Hajnc Mi­klas, ru­ko­vo­di­lac ti­ma iz Be­ča ko­ji tre­nut­no naj­vi­še ra­di na pro­u­ča­va­nju no­vo­pro­na­đe­nih si­naj­skih gla­golj­skih ru­ko­pi­sa, is­ti­če da pred­sta­vlja ključ­nu fi­gu­ru si­naj­ske gla­golj­ske pi­sme­no­sti.

Ukoliko se potvrdi istraživanje srpskog filologa iz Instituta za srpski jezik SANU i docenta na Katedri za srpski jezik Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu dr Viktora Savića...Miroslavljevo jevanđelje više neće biti najstariji spomenik srpske pismenosti. On tvrdi, na osnovu svog višegodišnjeg istraživanja, da je naš najstariji književnik Dimitrije Sinait – koji je živio i stvarao gotovo čitav vek pre Svetoga Save ili pre nego što su napisani Miroslavljevo jevanđelje i Povelja Kulina bana.[1]

Delovi ru­ko­pi­sa Kijevski misal, Dimitrija Sinaita koji se čuvaju u Kijevu

Di­mi­tri­je Si­na­it je bio pi­sar vr­lo pre­po­zna­tlji­vog ru­ko­pi­sa, krup­nih i po­ma­lo ne­mar­no pi­sa­nih slo­va, i pred­sta­vlja ključ­nu fi­gu­ru si­naj­ske gla­golj­ske pi­sme­no­sti.[3] Pa­le­o­graf­ska is­tra­ži­va­nja su po­ka­za­la da je Di­mi­tri­je Si­na­it napisao prvu stranu Kijevskih listića, pas­hal­nu ta­bli­cu i po­me­ni­k u Si­naj­skom slu­žab­niku, knji­žev­ni za­pi­s u Si­naj­skom psal­ti­ru, kao i jed­nu sek­ci­ju u Si­naj­skom mi­sa­lu.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Dimitrije Sinait je najstariji srpski književnik”. Politika Beograd, 18.10.2015. Pristupljeno 14. 7. 2018. 
  2. ^ Viktor Savić: "Srpska književna reč u svojim prvim stolećima", Beograd 2020.
  3. ^ Haburgaev G. A. Glagoličeskie pamяtniki // Staroslavяnskiй яzыk. — 2-e izdanie, pererabotannoe i dopolnennoe. — M.: Prosveщenie, 1986. — S. 32. — 288 s. — 60 000 эkz.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Schenker, Alexander . The Dawn of Slavic: An Introduction to Slavic Philology. . New Haven: Yale University Press. 1995. ISBN 978-0-300-05846-8. 
  • Nazor, Anica (2008-09-10). "Moshé Altbauer, Psalterium Sinaiticum, an 11th century glagolitic manuscript from St. Catherines's monastery, mt. Sinai" (PDF). Slovo, Old Church Slavonic Institute (in Croatian) (22): 146–148.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]