Dinastija Juan

Istorija Kine
ANTIKA
Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e.
Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e.
Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e.
Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e.
Zapadni Džou
Istočni Džou
Proleće i Jesen
Zaraćene države
CARSTVO
Dinastija Ćin 221–206 p. n. e.
Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e.
Zapadni Han
Dinastija Sin
Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
Vej, Šu i Vu
Dinastija Đin 265–420
Zapadni Đin
Istočni Đin	Šesnaest kraljevstava
Južne i Sjeverne dinastije 420–589
Dinastija Suej 581–618
Dinastija Tang 618–907
(Druga Džou dinastija 690–705)
Pet dinastija i deset kraljevstava 907–960	Dinastija Ljao 907–1125
Dinastija Sung 960–1279
Severni Sung		Zapadni Sja
Južni Sung	Đin
Dinastija Juan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Ćing 1644–1911
SAVREMENO DOBA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika Kina 1949–sadašnjost	Republika Kina (Tajvan) 1949–sadašnjost
Srodni članci Kineska istoriografija Hronologija kineske istorije Dinastija u kineskoj istoriji Jezička istorija Istorija umetnosti Privredna istorija Istorija obrazovanja Istorija nauke i tehnologije Pravna istorija Medijska istorija Vojna istorija Pomorska istorija

Dinastija Juan ili Mongolska dinastija je naziv za period u kojem je Kinom po prvi put u istoriji vladala dinastija stranih osvajača. Iako je mongolski vladar Džingis-kan osvojio sjevernu Kinu početkom 13. vijeka, tek je njegov unuk Kublaj-kan uspio da dovrši osvajanje Kine, odnosno južnog dijela koji je bio pod dinastijom Sung. Godine 1271. se proglasio kineskim carem i formalno ustanovio dinastiju. Razdoblje dinastije Juan je bilo relativno kratko, ali se pod upravom mongolskih careva Kina ponovno ujedinila, ekonomski oporavila i došla u dodir s cijelim nizom drugih naroda i kultura. U tom je periodu Kinu posjetio Marko Polo. Kako su se carevi dinastije Juan sve više sinizirali, tako je nestajao njihov uticaj među drugim mongolskim kanovima. U međuvremenu su ih kineski podanici i dalje smatrali stranim uzurpatorima te su godine 1368. istjerani iz Kine od strane Taizija, osnivača dinastije Ming. Ostaci dinastije Juan su vladali Mongolijom, da bi u 17. vijeku formalno vlast predali mandžurskoj dinastiji Ćing.

Iako je Džingis-kan (ustanak bivšeg podanika Đin carstva) ustoličen sa kineskom titulom cara 1206. godine, a Mongolsko carstvo je decenijama vladalo teritorijama, uključujući i današnju severnu Kinu, tek 1271. godine Kublaj Kan je zvanično proglasio dinastiju u tradicionalnom kineskom stilu, a osvajanje je završeno tek 1279. godine kada je dinastija Južni Song poražena u bici kod Jamena. Do tada je njegovo carstvo bilo izolovano od ostalih mongolskih kanata i kontrolisalo je veći deo savremene Kine i okolnih područja, uključujući i modernu Mongoliju. Bila je to prva nehanska dinastija koja je vladala čitavom Kinom i trajala je do 1368. godine kada je dinastija Ming porazila Juanske snage. Nakon toga, ukoreni vladari Džingisida povukli su se na Mongolsku visoravan i nastavili da vladaju kao dinastija Severnih Juana.

Neki od Juanskih careva su savladali su kineski jezik, dok su drugi koristili samo svoj maternji mongolski jezik i mongolsko kvadratno pismo.

Nakon podele Mongolskog carstva, dinastija Juan bila je kanat kojim su vladali naslednici Mongke kana. U zvaničnim kineskim istorijama dinastija Juan nosila je nebeski mandat. Dinastiju je osnovao Kublaj Kan, ali je svog dedu Džingis-kana stavio u carske zapise kao zvaničnog osnivača dinastije i dodelio mu hramovno ime Tajcu. U ediktu pod naslovom Proglašenje dinastičkog imena, Kublaj je objavio ime nove dinastije kao Veliki Juan i tvrdio je poreklo od bivših kineskih dinastija od Tri suverena i pet careva do dinastije Tang.

Pored kineskog cara, Kublaj kan takođe je polagao pravo na titulu Velikog kana, vrhovnog nad ostalim kanskim naslednicima: Čagatajima, Zlatnom Hordom i Ilkanatom. Kao takav, Juan se ponekad nazivao i Carstvom Velikog Kana. Međutim, dok su zapadni hanovi povremeno priznavali zahtev za prevlast juanskih careva, njihova potčinjenost bila je nominalna i svaki je nastavio svoj vlastiti razvoj.

Literatura

• Atwood, Christopher Pratt (2004). Encyclopedia of Mongolia and the Mongol Empire. Facts On File. ISBN 978-0-8160-4671-3. 
• Cheung, Martha (2016). An Anthology of Chinese Discourse on Translation (Volume 2): From the Late Twelfth Century to 1800. str. 2. ISBN 9781134829316. 
• Tan, Koon San (2014). Dynastic China: An Elementary History. str. 312. ISBN 9789839541885. 
• Allsen, Thomas (1994). „The rise of the Mongolian empire and Mongolian rule in north China”. Ur.: Twitchett, Dennis; Franke, Herbert. The Cambridge History of China, Volume 6: Alien Regimes and Border States, 907–1368. Cambridge: Cambridge University Press. str. 321—413. ISBN 978-0-521-24331-5. 
• 陳學霖, Hok-Lam Chan (1991). „"Ta Chin" (Great Golden): The Origin and Changing Interpretations of the Jurchen State Name”. T'oung Pao. Second Series. 77 (4/5): 253—299. JSTOR 4528536. S2CID 162236445. doi:10.1163/156853291X00046. 
• Dauben, Joseph (2007). „Chinese Mathematics”. Ur.: Victor Katz. The Mathematics of Egypt, Mesopotamia, China, India, and Islam: A Sourcebook. Princeton University Press. ISBN 978-0-691-11485-9. 
• Ebrey, Patricia Buckley (2010) [1996]. The Cambridge Illustrated History of China (2nd izd.). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-12433-1. 
• Guzman, Gregory G. (1988). „Were the Barbarians a Negative or Positive Factor in Ancient and Medieval History?”. The Historian. 50 (4): 558—571. doi:10.1111/j.1540-6563.1988.tb00759.x. 
• Ho, Peng Yoke (1985). Li, Qi and Shu: An Introduction to Science and Civilization in China. Hong Kong University Press. ISBN 978-0-486-41445-4. 
• Hsiao, Ch'i-Ch'ing (1994). „Mid-Yuan Politics”. Ur.: Twitchett, Dennis; Franke, Herbert. The Cambridge History of China, Volume 6: Alien Regimes and Border States, 907–1368. Cambridge: Cambridge University Press. str. 490—560. ISBN 978-0-521-24331-5. 
• Joseph, George Gheverghese (2011). The Crest of the Peacock: Non-European Roots of Mathematics. Princeton University Press. ISBN 978-0-691-13526-7. 
• Lane, George (2006). Daily Life in the Mongol Empire. Greenwood Publishing. ISBN 978-0-313-33226-5. 
• Morgan, David (1982). „Who Ran the Mongol Empire?”. The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland. 114 (1): 124—136. doi:10.1017/S0035869X00159179. 
• Morgan, David (2007). The Mongols. Wiley-Blackwell. ISBN 978-1-4051-3539-9. 
• Rossabi, Morris (1988). Khubilai Khan: His Life and Times. Los Angeles: University of California Press. ISBN 978-0-520-06740-0. 
• Rossabi, Morris (1994). „The reign of Khubilai Khan”. Ur.: Twitchett, Dennis; Franke, Herbert. The Cambridge History of China, Volume 6: Alien Regimes and Border States, 907–1368. Cambridge: Cambridge University Press. str. 414—489. ISBN 978-0-521-24331-5. 
• Rossabi, Morris (2012). The Mongols: A Very Short Introduction. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-984089-2. 
• Mote, Frederick W. (1999). Imperial China: 900–1800. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01212-7. 
• Mote (1994). „Chinese society under Mongol rule, 1215-1368”. Ur.: Twitchett, Dennis; Franke, Herbert. The Cambridge History of China, Volume 6: Alien Regimes and Border States, 907–1368. Cambridge: Cambridge University Press. str. 616—664. ISBN 978-0-521-24331-5. 
• Smith, Jr., John Masson (1998). „Review: Nomads on Ponies vs. Slaves on Horses”. Journal of the American Oriental Society. 118 (1): 54—62. JSTOR 606298. doi:10.2307/606298. 
• Wu, K. T. (1950). „Chinese Printing under Four Alien Dynasties: (916-1368 A. D.)”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 13 (3/4): 447—523. ISSN 0073-0548. JSTOR 2718064. doi:10.2307/2718064. 
• Zhao, Gang (januar 2006). „Reinventing China: Imperial Qing Ideology and the Rise of Modern Chinese National Identity in the Early Twentieth Century”. Modern China. 32 (1): 3—30. JSTOR 20062627. S2CID 144587815. doi:10.1177/0097700405282349. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Birge, Bettine (1995). „Levirate marriage and the revival of widow chastity in Yüan China”. Asia Major. 3rd series. 8 (2): 107—146. JSTOR 41645519. 
• Brook, Timothy. The Troubled Empire: China in the Yuan and Ming Dynasties (History of Imperial China) (Harvard UP, 2010). excerpt
• Chan, Hok-lam; de Bary, W.T., ur. (1982). Yuan Thought: Chinese Thought and Religion Under the Mongols. New York, NY: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-05324-2. 
• Cotterell, Arthur (2007). The Imperial Capitals of China - An Inside View of the Celestial Empire. London, England: Pimlico. ISBN 9781845950095. 
• Dardess, John (1994). „Shun-ti and the end of Yuan rule in China”. Ur.: Denis C. Twitchett; Herbert Franke (sinologist); John King Fairbank. The Cambridge History of China: Volume 6, Alien Regimes and Border States, 710–1368. Cambridge University Press. str. 561—586. ISBN 978-0-521-24331-5. 
• Ebrey, Patricia Buckley (2009-11-24). Chinese Civilization: A Sourcebook (2nd izd.). Simon and Schuster. ISBN 978-1-4391-8839-2. 
• Endicott-West, Elizabeth (1986). „Imperial governance in Yüan times”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 46 (2): 523—549. JSTOR 2719142. doi:10.2307/2719142. 
• Endicott-West, Elizabeth (1994). „The Yuan government and society”. Ur.: Denis C. Twitchett; Herbert Franke (sinologist); John King Fairbank. The Cambridge History of China: Volume 6, Alien Regimes and Border States, 710–1368. Cambridge University Press. str. 587—615. ISBN 978-0-521-24331-5. 
• Langlois, John D. (1981). China Under Mongol Rule. Princeton: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-10110-1. 
• Langlois, John D. (1977). „Report on the research conference: The Impact of Mongol Domination on Chinese Civilization”. Sung Studies Newsletter. 13 (13): 82—90. JSTOR 23497251. 
• Paludan, Ann (1998). Chronicle of the China Emperors. London, England: Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-05090-3. 
• Saunders, John Joseph (2001) [1971]. The History of the Mongol Conquests. University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0-812-21766-7. 
• Owen, Stephen, "The Yuan and Ming Dynasties," in Stephen Owen, ed. An Anthology of Chinese Literature: Beginnings to 1911. New York: W. W. Norton, 1997. pp. 723 743. ( Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2016)).
• “Directory of Scholars Working in Sung, Liao, Chin and Yüan”. 1987. “Directory of Scholars Working in Sung, Liao, Chin and Yüan”. Bulletin of Sung and Yüan Studies, no. 19. Society for Song, Yuan, and Conquest Dynasty Studies: 224–54. . JSTOR 23497542.  .
• Robinson, David (2019). In the Shadow of the Mongol Empire: Ming China and Eurasia. str. 50. ISBN 9781108482448. 
• Robinson, David (2009). Empire's Twilight: Northeast Asia Under the Mongols. str. 293. ISBN 9780674036086. 
• Brook, Timothy; Walt van Praag, Michael van; Boltjes, Miek (2018). Sacred Mandates: Asian International Relations since Chinggis Khan. str. 45. ISBN 9780226562933. 

Spoljašnje veze

• Collectif (2002-01-01). „Revue bibliographique de sinologie, n° 19/2001 – Collectif”. Books.google.com. Pristupljeno 2016-05-27. 
• „"萬戶路"、"千戶州" ——蒙古千戶百戶制度與華北路府州郡體制 – 新疆哲學社會科學”. Big5.xjass.com. 2013-02-27. Arhivirano iz originala 2016-03-04. g. Pristupljeno 2016-05-27. 
• „白话元史-刘伯林传(附刘黑马传)”. Wenxue100.com. Pristupljeno 2016-05-27. 
• „"万户路"、"千户州"——蒙古千户百户制度与华北路府州郡体制 – 中国人民大学清史研究所”. Iqh.net.cn. 2013-04-30. Arhivirano iz originala 03. 07. 2017. g. Pristupljeno 2016-05-27. 
• May, Timothy Michael (2009-01-14). „The Mechanics of Conquest and Governance: The Rise and Expansion of the ...”. Books.google.com. Pristupljeno 2016-05-27.