Pređi na sadržaj

Dinstanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dinstanje
Dinstanje jagnetine
Vrsta jelaPaprikaš
Glavni sastojciPovrće (šargarepa, celer, paškanat, krompir, luk, pasulj, pečurke itd), meso (kao što je govedina) i tečnost kao što je voda, vino, pivo ili bujon od kostiju
  Mediji: Dinstanje
Cocido montañés ili gorštačka čorba, uobičajeno kantabrijsko jelo

Dinstanje (pirjanje) je proces termičke obrade namirnica u pari, u zatvorenoj posudi na tihoj vatri uz dodatak ulja, tako da se delimično kuva ali i delimično prži.[1]

Zdrava ishrana kao večita dilema i težnja nije bazirana samo na pravilnom odabiru namirnica, već je potrebno obratiti pažnju na način pripreme hrane.[2]

Dinstanje je pogodno za najmanje mekane komade mesa koji postaju meki i sočni metodom spore vlažne toplote. To ga čini popularnim u kuvanju po niskoj ceni. Rezovi sa određenom količinom mramornog i želatinoznog vezivnog tkiva daju vlažne, sočne čorbe, dok nemasno meso lako može postati suvo.

Variva se zgušnjavaju redukcijom ili brašnom, ili premazivanjem komada mesa brašnom pre pečenja, ili upotrebom zaprške ili beurre manié, testa koje se sastoji od jednakih delova masti i brašna. Mogu se koristiti i sredstva za zgušnjavanje kao što su kukuruzni skrob, krompirov skrob ili arourut.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ohav, čorba od ribe i povrća naroda Ajnu iz severnog Japana

Variva se prave od davnina. Najstariji poznati dokaz o paprikašu pronađen je u Japanu, koji datira iz jomonskog perioda.[3][4] Pored toga, Herodot kaže da su Skiti (8. do 4. vek pre nove ere) „stavljali meso u stomak životinje, pomešali vodu sa njim i tako ga kuvali na vatri od kostiju. Kosti veoma dobro gore, a burag lako sadrži svo meso kada se skine. Na taj način se vol, ili bilo koja druga žrtvovana zver, genijalno skuva samu sebe.”

Recepti za jagnjeće i riblje čorbe nalaze se u rimskoj kuvarskoj knjizi Apicius, za koju se veruje da potiče iz 4. veka. Le Viandier, jedna od najstarijih kuvarskih knjiga na francuskom, koju je početkom 14. veka napisao francuski kuvar poznat kao tarel, sadrži ragu ili čorbe raznih vrsta.[5]

Prva pisana referenca na 'irski paprikaš' je u Bajronovom delu „Đavolja vožnja” (1814): „Đavo je... večerao... buntovnika ili tako nešto u irskom paprikašu.”[6]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Bela čorba na bazi mesa poznata i kao blanketi ili frikase se prave od jagnjetine ili teletine koja je blanširana ili lagano pržena bez zapečenosti i kuvana u čorbi. Smeđi paprikaši se prave od komadića crvenog mesa koji se prvo prže ili zapeku, pre nego što se dodaje zapečeni mirepva, a ponekad i zapečeno brašno, začini i vino.

Proces dinstanja[uredi | uredi izvor]

Namirnicu koja je premet obrade (obično meso) na malo masnoće staviti u zagrejanu posudu te stalnim dodavanjem vode ili neke druge tečnosti (vino, bujon) vršimo njenu termičku obradu. Sama namirnica dinstanjem otpušta višak vlage, tako da je krajnji rezultat jelo koje je pripremljeno na zdravstveno prihvatljiv način i vrlo ukusno. Proces pripreme je kratak a hranjive materije i vitamini su sačuvani.

Primeri čorbi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kuvarski rečnik”. kuvajsam.com. Kuvaj sam. Pristupljeno 10. 2. 2016. 
  2. ^ „Večita dilema: pržiti ili dinstati?”. mandarina.rs. Arhivirano iz originala 16. 02. 2016. g. Pristupljeno 10. 2. 2016. 
  3. ^ BBC - A History of the World - About: Transcripts - Episode 10 - Jomon pot
  4. ^ World's Oldest Pottery Used to Cook Fish in Japan | JOMON FOOD | Facts and Details
  5. ^ „Taillevent, Viandier (Manuscrit du Vatican)”. www.staff.uni-giessen.de. Arhivirano iz originala 07. 08. 2020. g. Pristupljeno 2017-01-27. 
  6. ^ Byron, George Gordon Byron Baron (1891-01-01). The Poetical Works of Lord Byron: With Memoir and the Original Explanatory Notes, &c (na jeziku: engleski). F. Warne and Company. 
  7. ^ Sheraton, M. (2015). 1,000 Foods To Eat Before You Die: A Food Lover's Life List. Workman Publishing Company. str. pt142. ISBN 978-0-7611-8306-8. Pristupljeno 2. 8. 2016. 
  8. ^ Behr, E. (2011). The Art of Eating Cookbook: Essential Recipes from the First 25 Years. University of California Press. str. 202. ISBN 978-0-520-94970-6. Pristupljeno 2. 8. 2016. 
  9. ^ Dryansky, G.; Dryansky, J. (2012). Coquilles, Calva, and Crème: Exploring France's Culinary Heritage: A Love Affair with French FoodNeophodna slobodna registracija. Pegasus Books. str. pt162. ISBN 978-1-4532-4926-0. Pristupljeno 2. 8. 2016. 
  10. ^ Fodor's Normandy, Brittany & the Best of the North: with Paris. Fodor's Travel Publications. 2011. str. pt246. ISBN 978-0-307-92858-0. Pristupljeno 2. 8. 2016. 
  11. ^ Auguste Escoffier, "Pièce de bœuf à la bourguignonne", A Guide to Modern Cookery, 1907 p. 379
  12. ^ Jim Chevallier (2018). A History of the Food of Paris: From Roast Mammoth to Steak Frites. str. 191. ISBN 1442272821. 
  13. ^ Marcel Butler, La bonne cuisine pour tous, Paris, 1885, p. 241-2
  14. ^ „The best dishes of traditional Polish cuisine”. TheFad.pl - Polska i Świat. Opinie i komentarze (na jeziku: poljski). 2017-12-15. Pristupljeno 2021-05-13. 
  15. ^ Rafael Hernández, "Birria," in Celebrating Latino Folklore: An Encyclopedia of Cultural Traditions, Vol. 1 (2012, ed. María Herrera-Sobek).
  16. ^ Tamez and Barreras, Abraham and Roxana (2021-02-26). „Birria: its successful ancestral secret recipe”. interesante. Arhivirano iz originala 2021-08-02. g. Pristupljeno 2021-07-20. 
  17. ^ Charles C. Doyle, Mulling over Mull: A North Georgia Foodways Localism, Midwestern Folklore 29 (2003): 5-11
  18. ^ Southern Chicken Stew basic recipe
  19. ^ Leo M.L. Nollet; Toldra, Fidel (1. 4. 2011). Handbook of Analysis of Edible Animal By-Products. CRC Press. str. 9—. ISBN 978-1-4398-0361-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]