Дневник машиновође

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dnevnik mašinovođe
Filmski poster
Izvorni naslovDnevnik mašinovođe
Žanrkomedija
RežijaMiloš Radović
ScenarioMiloš Radović
ProducentLazar Ristovski
Miodrag Stevanović
Ivan Maloča
Gordana Grozdanić
Petar Ristovski
Glavne ulogeLazar Ristovski
Petar Korać
MuzikaMate Matišić
ScenografAljoša Spajić
SnimateljDušan Joksimović
MontažaĐorđe Marković
Producentska
kuća
Zilion film Beograd
Godina2016.
Trajanje85 minuta
ZemljaSrbija Republika Srbija
Jeziksrpski
IMDb veza

Dnevnik mašinovođe je srpski film iz 2016. godine. Režirao ga je Miloš Radović, koji je napisao i scenario.[1] Premijerno je prikazan 2. jula 2016. godine na međunarodnom festivalu filma Sinema siti.[2] Premijera pred srpskom publikom je bila u Sava centru 14. septembra 2016.[3] Na RTS-u je prikazan u vidu trodelne mini-serije koja se prikazivala od 3. do 17. decembra 2016.

Film je srpski kandidat za 89. nagradu Oskar u kategoriji dugometražni igrani film na stranom jeziku.[4] Na Festivalu nezavisnog filma u Pragu 2017. godine proglašen je za najbolji film i dobio „Zlatnu zvezdu”.[5]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Svaki mašinovođa, tokom svoje profesionalne karijere, nenamerno ubije 20-30 ljudi. Žrtve su obično samoubice, nepažljivi, pijani, ili samo odsutni ljudi. Ovo je tragična komedija o nevinim ubicama i njihovim životima. Ilija je šezdesetogodišnji mašinovođa, na korak do penzije. On drži neslavan rekord od 28 gaženja tokom karijere. Njegov devetnaestogodišnji usvojeni sin Sima priprema se da nastavi porodičnu tradiciju. Ilija ga upoznaje sa poslom i činjenicom da su nesreće neizbežne. Sima se plaši, on ne želi da postane ubica. Najviše ga zanima koliko će vremena proći dok mu se ne desi prvo gaženje.[6][1]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Lazar Ristovski Ilija
Petar Korać Sima
Pavle Erić Mali Sima
Mirjana Karanović Jagoda
Mladen Nelević Dragan „Dizel”
Jasna Đuričić Sida
Nina Janković Danica
Danica Ristovski Upravnica
Haris Burina Ljuba „Manijak”
Tihomir Stanić Samoubica
Đurđina Radić Sneža
Nenad Ćirić Direktor škole
Nataša Marković Mama
Nikola Bulatović Tata
Bojan Dimitrijević Psiholog
Bojan Žirović Vaspitač
Jovan Ristovski Romeo
Branka Šelić Vozačica tramvaja
Jovo Maksić Luster
Goran Šušljik Doktor
Marko Baćović Inspektor
Aleksandar Gligorić Salama
Elizabeta Đorevska Svetlana
Slaviša Čurović Policajac
Danijela Vranješ Biserka
Teodora Ristovski Vaspitačica Nada
Tamara Belošević Novinarka
Jelena Trkulja Koleginica psiholog
Aleksandar Letić Fotograf

Kritike[uredi | uredi izvor]

Goran Jovanović:[7]

Odavno nije bilo u ishodištu jednog tako poštenog i profesionalno urađenog filma u našoj kinematografiji od Dnevnika mašinovođe Miloša Radovića. Osetljivi na prevare mladih lavova i istrošenih staraca, garažnih niščih duhom, revolucionarnih neznalica i festivalskih poltrona, kad je u pitanju domaći film sve primamo oprezno i sa skepsom. Dnevnik mašinovođe je film koji vraća veru u sposobnost pričanja priče, koji voli svoje junake i njihovu misiju, koji pleni i koherentnošću celine i uzbudljivim i atraktivnim deonicama, duhovitim pasažima narodskog i crnog humora, glumom koja kod starijih izlazi iz manirizama, a kod mlađih kuca na vrata otkrovenja. Dnevnik mašinovođe je potpuno neočekivani melem za rane srpskog filma i duhovni uzlet gledalaca koji mu još veruju.

Igor Saveljev:[8]

Ko dobro osmisli koncept, obavio je pola posla. Hrabrost predstavlja drugu nužnu komponentu. Miloš Radović je morao da smogne određenu dozu hrabrosti kad je smrt u svim njenim mogućim oblicima utkao u zaplet svog filma, a da ga pri tome nije pretvorio u otkačenu crno-humornu komediju. Odnosno, da uprkos činjenici da je film zapravo komedija, navede gledaoce da se iskreno sažale na pojedine likove. Ne odstupajući ni za trenutak od logike realnog života, Radović je čudesno kombinuje s velikim dozama grotesknog, pa je za gledaoca izuzetno smešno gledati kako jedan Todorović stari dok drugi postaje zreliji.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Dnevnik mašinovođe”. Filmski centar Srbije. Arhivirano iz originala 10. 03. 2022. g. Pristupljeno 4. 2. 2021. 
  2. ^ „Cinema City 2016 – „Dnevnik mašinovođe“ zatvara festival u Novom Sadu”. Filmski centar Srbije. Pristupljeno 4. 2. 2021. 
  3. ^ „Dnevnik mašinovođe 14. septembra u Sava centru”. RTV. Pristupljeno 4. 2. 2021. 
  4. ^ Kandidat za Oskara
  5. ^ „Dnevnik mašinovođe” trijumfovao na festivalu u Pragu („Politika”, 7. avgust 2017)
  6. ^ „Zilion Film”. Arhivirano iz originala 20. 12. 2016. g. Pristupljeno 17. 12. 2016. 
  7. ^ „Film Koji vraća veru“
  8. ^ „Premijera u Rusiji“

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]