Pređi na sadržaj

Domaći uslužni duh

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U nekim krajevima Balkana postojalo je verovanje u neobično stvorenje koje se nazivalo uslužni ili kućni duh.

Negde se ovaj duh zvao i malić, macić, domaći, škrat, a ponegde špiritus. I drugi narodi znaju za uslužnog duha. U Nemačkoj ga nazivaju kobold, u Engleskoj gud felou, Švedskoj spirit, a u Rusiji domovoj.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Uslužni duh je sasvim malog rasta. Negde kažu da je veličine palca, a negde da može da naraste do visine malog deteta. Po opisima navodnih očevidaca, on ima ljudski lik. Može da ima dugu kovrdžavu bradu ili da ima lice deteta. Obučen je u čakšire, a na glavi obavezno nosi crvenu kapicu.

Mesto obitavanja[uredi | uredi izvor]

Najčešće obitava u odžaku, pod stolom ili ispod kakvog suda i kuhinji.

Način da se dođe do uslužnog duha[uredi | uredi izvor]

Nema svaka kuća uslužnog patuljka, do njega uopšte nije lako doći. Dva su načina da se dobije uslužni duh. Jedan je da se kupi u apoteci. Naime nekada su se razne magije kupovale u apotekama, pa je tako ponegde mogao da se kupi i uslužni duh, i to uredno spakovan u flaši. Kada bi pazario flašicu, vlasnik nije smeo da se osvrće za sobom, jer bi se tada duh zauvek izgubio. Broj apoteka koje su u svom asortmanu imale uslužnog duha bio je veoma mali, pa je postojao i drugi način da se do ovog đavolka dođe. Trebalo se samo domoći jajeta koje je sneo devetogodišnji petao ili kokoška koja je počela da kukuriče. Takvo jaje čovek je morao da nosi pod levim pazuhom četrdeset dana, da sedi iza peći, ne šiša se i ne brije. Na kraju bi se iz ovog jajeta izlegao crvenokapi duh.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Ovaj kućni patuljak bio je u stanju da ispuni svaku želju svom gospodaru, čini mu razne usluge i stvori sve što bi ovaj zamislio. Duh je bio mobilan: dozvoljavao je da ga vlasnik nosi sa sobom u džepu kad nekud krene. Za usluge koje je činio, kućni đavolak je od svog vlasnik tražio da ga hrani, ostavljajući mu redovno hranu ispod stola, da ga pazi i ugađa mu. U suprotnom, čovek bi se našao na velikoj muci. Ukoliko bi vlasnik bio nehajan prema kućnom duhu, on bi se odmetnuo od njega. Tada bi se od prijatelja i dobročinitelja preobrazio u opasnog i opakog neprijatelja koji je gledao da svog bivšeg vlasnika na svaki način upropasti.

Uništavanje[uredi | uredi izvor]

Problem je bio u tome što se uslužnog duha uopšte nije lako otarasiti, jer je ovaj kućni đavolak skoro neuništiv. Jedini način da se uništi bio je da se potopi u vrelo ulje, što nije bilo nimalo lako. Zato se preporučivao veliki oprez u, inače unosnim, poslovima sa ovim stvorenjem.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Školarac za treći razred br. 120

Vidi još[uredi | uredi izvor]