Dom Jevrema Grujića u Beogradu
Dom Jevrema Grujića | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Stari grad |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1896. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture od velikog značaja |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
www |
Dom Jevrema Grujića se nalazi u starom jezgru Beograda, u Svetogorskoj ulici broj 17,[1] - prva kuća proglašena za spomenik kulture od osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda[2], 1961. godine. Nalazi se neposredno uz pozorište „Atelje 212“. U ovoj reprezentativnoj porodičnoj kuća i danas žive potomci Jevrema Grujića[3], istaknute ličnosti srpske diplomatije 19. veka. Život i delo članova porodice Grujić i njenih potomaka vezuju se za važne političke i društvene događaje u Srbiji.
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Jednospratnu kuću u Svetogorskoj 17 podigao je Jevrem Grujić za svoju ćerku Mirku, počasnu dvorsku damu kraljice Marije Karađorđević i predsednicu „Kola srpskih sestara“. Stil kuće, danas, posebno je istaknut kontrastom njenog neposrednog okruženja koje čine modernistički i savremeni objekti. S tog aspekta kuća je urbani raritet, a kada se zakorači unutra, ambijent dočarava prošlost jedne važne srpske porodice i način života visokog staleža. Sagrađena je 1896. godine prema projektu Milana Kapetanovića, srpskog arhitekte školovanog u Minhenu, kasnije ministra građevina.
Izgled doma[uredi | uredi izvor]
Vila ima tri obrađene fasade u istoricističkom duhu na kojima su skladno uklopljeni elementi renesanse i baroka. U svoje vreme predstavljala je tipičnu građansku kuću sagrađenu prema programu reprezentacije. Dok se neki ornamentalni motivi mogu videti i na drugim beogradskim fasadama, slikana dekoracija koja podražava tehniku zgrafita čini je jedinstvenom u arhitekturi Beograda. Izvođač slikane dekoracije na glavnoj fasadi bio je Domeniko D’Andrea, italijanski majstor dekorativnog slikarstva. Na ovom objektu ogleda se jedinstvo arhitekture, dekorativnog slikarstva i fasadne plastike.
U unutrašnjoj koncepciji osnove prizemlja i sprata su identične. Salon, trpezarija i kujna bili su u prizemlju, a na spratu sobe za spavanje, radni kabinet, biblioteka i terasa koja je gledala na nekadašnju baštu. Ulaz u zgradu je reprezentativan, s holom i stepeništem od belog mermera, ogradom od kovanog gvožđa i reljefnom kompozicijom na zidu. Bogat i raznovrstan pokretni fond, iz 18. 19. i 20. veka, čine mnogobrojni umetnički i upotrebni predmeti i arhivska građa. Zbirka oružja iz Prvog i Drugog srpskog ustanka dobila je zlatnu povelju i medalju na izložbi balkanskih država u Londonu 1907. godine. Fond je vlasništvo generacija porodice Grujić – od Grofa Teodora Herbeza, ministra finansija kneza Miloša, Jevrema Grujića, Slavka Grujića, generala Koste Protića, Stevana Ćurčića i brojnih drugih naslednika, istaknutih ličnosti političkog i kulturnog života Srbije. Enterijer ukrašavaju dela najznačajnijih slikara nacionalne umetnosti: Steve Todorovića, Uroša Predića, Paje Jovanovića, Đorđa Krstića, Uroša Kneževića, Arsenija Petrovića, Miloša Tenkovića, Vlaha Bukovca[4] kao i originalni komadi nameštaja iz različitih epoha. Pored materijalne baštine Dom poseduje i nematerijalne vrednosti.
Jedna od znamenitosti koje se ovde čuvaju je venčanica Jelene Grujić iz 1856. godine.[5]
Dom kao svedok vremena[uredi | uredi izvor]
U kući je održan sastanak na kom je sklopljen tajni ugovor između Srbije i Bugarske za oslobođenje Južnih Slovena od turskog ropstva 1912. godine, na kom je kasnije zasnovan Balkanski savez. Po završetku Prvog svetskog rata u kući se nalazilo Belgijsko poslanstvo gde su se održavali prvi gradski balovi i diplomatski prijemi, a zatim Francusko socijalno društvo za pomoć deci „Kap mleka“. Pred Drugi svetski rat u njemu su održavani sastanci ženskih društava za borbu protiv fašizma, a od oktobra 1944. godine u danima borbe za oslobođenje Beograda nalazila se partizanska bolnica. Dom su posećivale i u njoj boravile značajne ličnosti srpske politike i diplomatije, nauke i umetnosti, poput Jovana Cvijića, Sime Matavulja, Jovana Skerlića, Čede Mijatovića, Bogdana Popovića, Milana Rakića, Đorđa Krstića, Stevana Todorovića, Uroša Predića, Ivana Tabakovića, dr Vukića Mićovića kao i članovi evropskih plemićkih porodica i druge ugledne ličnosti. Ovde je živeo i Milovan Milovanović, ministar inostranih poslova i predsednik vlade Srbije (1911 – 1912). Dom Jevrema Grujića danas je memorijalno mesto, svedok važnih političkih i kulturnih događanja, gde se zahvaljujući potomcima, u kontinuitetu, čuva kulturno nasleđe, neguju tradicija, nacionalni identitet i avangardna misao srpskog društva.
Novija istorija doma[uredi | uredi izvor]
U novijoj istoriji poznat je i po jednom savremenom događaju. Naime, u njegovom podrumu 24. aprila 1967. godine otvorena je prva beogradska diskoteka „Kod Laze Šećera“, nazvana po vlasniku i Jevremovom potomku, prevodiocu Lazaru Šećeroviću .[6][7] Najnoviji muzički trendovi i modni stilovi mogli su se čuti i videti u ovoj diskoteci koju su posećivale najpoznatije ličnosti iz sveta muzike, filma i mode. Bila je mesto okupljanja intelektualne elite koja je značajno uticala na našu nedavnu istoriju, označivši sociološki bum, novo vreme i slobode koje su nosile šezdesete godine 20. veka.[8]
Dom Jevrema Grujića, podignut od strane značajnog srpskog državnika, od svog nastanka do danas vezan je za svet politike i kulture zbog čega predstavlja svedočanstvo jednog vremena za koje postoji mali broj sačuvanih dokumenata. Autentičnost ovog reprezentativnog zdanja dragoceno je nasleđe naše kulturne baštine koje doprinosi otkrivanju i definisanju izgleda i karaktera starog Beograda. Očuvanje porodične istorije i srpskog nasleđa uvrstilo je Dom Jevrema Grujića u Asocijaciju evropskih istorijskih kuća 2009. godine.
Zbog svojih istaknutih kulturno-istorijskih i arhitektonsko-urbanističkih vrednosti Dom Jevrema Grujića utvrđen je za kulturno dobro 1961. godine, a potom 1979. godine za kulturno dobro od velikog značaja za Republiku Srbiju.
Današnji potomci loze Grujića, Lazar Šećerović i Aleksandar Conić od 2015. godine u delu kuće pokrenuli su prvi privatni muzej u Srbiji, Dom Jevrema Grujića - Zbirka Šećerović - Conić. Kao jedna od institucija kulture u našoj zemlji, muzej je organizovao brojne izložbe, predavanja, pozorišne predstave, koncerti i drugi kulturne programe.[traži se izvor]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Spoljašnjost doma
-
Unutrašnjost
-
Unutrašnjost
-
Dom Jevrema Grujića unutrašnjost
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ I. Vesković, Dom Jevrema Grujića, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd 2012., Jedinstveni spomenik naše kulture, Politika, Beograd, 25.4.1974., Tragovi prošlosti na licima beogradskih kuća. U domu je muzej. Politika ekspres, Beograd, 28.6.1980., Kolekcionari. Zbirka oružja iz I srpskog ustanka. Politika ekspres, 27.11.1963., Z. Manević, Leksikon srpskih arhitekata XIX i XX veka, Beograd 1999., B. Nestorović, Razvoj arhitekture Beograda od Kneza Miloša do Prvog svetskog rata (1815—1914), GMGB I, 1954.
- ^ Beogradsko nasleđe, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, pristupljeno 10.10. 2013.http://beogradskonasledje.rs/
- ^ J. Milićević, Jevrem Grujić, istorijat Svetoandrejskog liberalizma, Beograd 1964., Životopis Jevrema Grujića, pr. Z. Petrović, Aranđelovac 2009.
- ^ M.B. Protić, Savremenici, likovne kritike i eseji, II, Beograd 1964.
- ^ Beogradske priče: Nevesta kao boginja („Večernje novosti“, 1. januar 2016)
- ^ Blic online, pristupljeno 10.10. 2013. http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/17592/Prva-diskoteka-otvorena-u-kuci-srpskog-ministra ; NIN, kad je Beograd bio svet, pristupljeno 10.10.2013 http://www.nin.co.rs/2001-09/06/19635.html ; Jelena Kaličanin, pristupljeno 10.10.2013. Dom Jervema Grujića http://www.jelenakalicanin.com/kucastil_lazasecer.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014)
- ^ Pola veka beogradskih diskoteka („Politika”, 4. novembar 2017)
- ^ Baljak, J. J. (12. 2. 2023). „DISKOTEKA „KOD LAZE ŠEĆERA“ BILA PRVA NA BALKANU: U muzeju u Vršcu izložene stare slike i originalni predmeti”. Večernje novosti. Pristupljeno 12. 2. 2023.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Katalog nepokretnih kulturnih dobara Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda „Dom Jevrema Grujića“, G. Gordić, Lazar Šećerović, Beograd 2007.
- Dosije spomenika kulture, „Dom Jevrema Grujića“, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda.
- Divna Đurić-Zamolo, Graditelji Beograda 1815 – 1914, Beograd 2009.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Dom Jevrema Grujića (zvanična prezentacija)
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture-Beograd/Baza nepokretnih kulturnih dobara
- Lista spomenika
- Život naše elite u 19. veku („Blic“, 13. februar 2014)
- Dom Grujića postaje muzej („Blic“, 7. novembar 2014)
- Dom Jevrema Grujića - Muzej diplomatije i avangarde („Večernje novosti“, 16. mart 2015)
- Jevremov dom u službi otadžbine („Večernje novosti“, 17. mart 2015)
- Izložba / performans Milena ZeVu posvećen radu Milene Pavlović Barili, Mart 2019, Beograd