Dom porodice Mihajlović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Česni dom porodice Mihajlović
Dom porodice Mihajlović
Opšte informacije
MestoObrenovac
OpštinaObrenovac
Država Srbija
Vrsta spomenikaSpomenik kulture
Vreme nastanka19. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja.
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Česni dom porodice Mihajlović nalazi se u Obrenovcu, u ulici Miloša Obrenovića br. 182.[1] Prvi put se naselje Obrenovac pod imenom Palež pominje u istorijskim izvorima 1718. godine, u austrijskom državnom popisu Valjevskog distrikta, kao naselje sa 11 domova.[2] Arheološki nalazi pokazuju da je naselje mnogo starije i da vuče korene još iz perioda rimske vladavine. Prirodni uslovi, bogata okolina, povoljan položaj naraskršću puteva i prelaza preko reka uticali su na brzi razvoj naselja i njegove čaršije tokom XIX veka. Palež je postao značajan privredni i trgovačko-zanatski centar i važno izvozničko mesto preko kojeg se odvijala trgovina ovog dela Srbije sa Austrijom. Zbog svog privrednog, upravnog i prosvetno-kulturnog značaja, 1859. godine, u čast povratka Miloša Obrenovića u Srbiju, mesto je dobilo status varoši i novo ime Obrenovac. Kroz urbano-arhitektonsku strukturu obrenovačke čaršije moguće je pratiti ne samo ekonomski prosperitet već i socijalnu i kulturnu evoluciju srpskog društva, koje se u kratkom vremenskom periodu transformiše od patrijarhalno-ruralnog u građansko društvo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Česni dom porodice Mihajlović jedna je od najznačajnijih i nesumnjivo najlepših varoških kuća u Obrenovcu. Zna se da postoji već od početka devetnaestog veka, ali nema tačnih podataka o samoj godini gradnje. Međutim, postoje podaci, koje nam je ostavio posrednim putem, preko zapisa srpski književnik Joakim Vujić, na svom putovanju kroz Srbiju 1826. godine. U svom prolazu kroz Obrenovac Vujić beleži sledeće: „Po prišetviju mojemu ovamo na prenoščije dođem kod g. Dimitrija Mihajlovića, kupca zdešnago, koji me učtivo i radosno primi u svoj česni dom, potom donese mi dobru večeru i kafu“, zaključuje se da je dom već 1826. godine bio izgrađen.[3]

Dom porodice Mihajlović je, svojevremeno, bila monumentalna kuća sa poslovno-stambenom namenom. Jaka trgovačka tradicija u ondašnjem Paležu je uspela da očuva srpski trgovački sloj u vreme privredne stagnacije Beogradskog pašaluka krajem XVIII i početkom XIX veka. Podatak da se zapravo zaista radi o srpskoj kući, a ne kući kupljenoj ili nasleđenoj od Turaka, svedoči i podatak koji se pominje u knjizi Joakima Vujića, da naselje Palež 1826. godine ima „60 samih srpskih kuća i nijednu tursku“.[3]

Izgled kuće[uredi | uredi izvor]

Osnova kuće je izduženog pravougaonika, sa dvoslivnim krovom. Kuća se sastoji se od prizemlja, sprata i podruma, koji se nalazi ispod dela objekta. Zidana je drvenim bondrukom, sa ispunom od opeke. Krov se sastoji od konstrukcije koja je od drvenih rogova, greda i pokrivača od biber crepa. Krov je dvoslivan. Prostorna organizacija se razvija po linearnoj shemi sa produženom podelom u prostorijama u nizu. Od centralnog prolaza u istočnom delu kuće se nalaze tri međusobno povezane prostorije, u kojima su se nalazile radnje. Od centralnog prolaza, sa zapadne strane, nalazi se jedna veća prostorija, čiji ulaz gleda na ulicu. Ova prostorija je povezana s manjom ostavom, koju je trgovačka porodica i te kako koristila u svom poslovanju. U zadnjem delu dvorišta, sa istočne strane, gledano od centralnog prolaza, smeštene su dve veće prostorije, koje su međusobno povezane, a zapadno se nalaze manje predsoblje i jedna soba. Sve prostorije u dvorišnom delu prizemlja bile su namenjene stanovanju.[3]

Na spratu se nalaze tri velike sobe sa frontalne strane, koje su međusobno povezane, a u dvorišnom delu veliki trem, od kojeg se sa obe strane ulazi u po dve prostorije, koje su bile namenjene stanovanju.

Glavna ulična fasada je ravna i izvedena u malteru. Njen istočni deo je u prizemlju imao arhitravni trem, koji je danas zatvoren. Na fasadi se nalazi karakterističan horizontalni venac sa plitko izvučenim profilima. Venac je omalterisan čitavom svojom širinom. Dvorišna fasada se sastoji od niza arkada kako u prizemlju, tako i na spratu. Glavni venac je u plitkoj plastici.

Prozori se nalaze u nizu. Vrata su sa filungama i prekrivajućim bravama. Izuzetak su vrata na spratu, koja su rađena u filungama „inkrustirano“. Podovi su, zavisno od svoje namene, rađeni u opeci ili od dasaka. Odžaci i odžaklije su zazidani.

Poseban kvalitet ove kuće čini to što u pogledu opšte arhitektonske koncepcije predstavlja simbiozu orijentalnih turskih i evropskih shvatanja u stambenoj arhitekturi.[4] Linearna šema unutrašnje organizacije prostora, karakteristična za evropsku kuću, nije smetala da se istovremeno postigne maksimalno korišćenje prostora udobnosti turskih varoških kuća. Uprkos novoj šemi, u Česnom domu je ostala prisutna i jedna od najvećih vrednosti turske orijentalne arhitekture – jedinstvo spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta, postignuto velikim otvorenim tremovima na spratu i u prizemlju.

Rekonstrukcije i današnje stanje[uredi | uredi izvor]

Početkom sedamdesetih godina prošlog veka rađeni su radovi na rekonstrukciji objekta, posle čega je u ovom domu smeštena Biblioteka Vlada Aksentijević, koja se i danas tamo nalazi.[3] Tokom prošlog veka, u Obrenovcu je za ovu zgradu odomaćen naziv Milošev konak, jer je po nepotvrđenom predanju, u ovog zgradi Miloš Obrenović povremeno konačio (spavao).

Spomenik kulture[uredi | uredi izvor]

Mnogostruke, neosporne vrednosti Česnoga doma porodice Mihailović u Obrenovcu, kao funkcionalnog, konstruktivnog i estetskog dostignuća našeg narodnog neimarstva, čine ovaj objekat jednim od najvrednijih spomenika na području grada Beograda.

Zbog svega prethodnog, Česni dom je proglašen za spomenik kulture[5] 1970, a za kulturno dobro od velikog značaja utvrđen je 1979. godine.

Nakon rekonstrukcije početkom sedamdesetih godina prošlog veka, u kuću je smeštena biblioteka koja se i danas tamo nalazi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Glavna ulica u Obrenovcu Pristupljeno 18.4.2014. godine
  2. ^ D. Popović, Srbija i Beograd od Požarevačkog do Beogradskog mira 1718–1739, Beograd, 1951, str. 22, 71–79.
  3. ^ a b v g J. Vujić, Putešestvije po Srbiji, Beograd, 1901, str. 62. Ovaj podatak je, takođe, opredelio stručnu službu Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda da zvaničan naziv spomenika kulture bude Česni dom porodice Mihajlović. N. Živković, Narodno graditeljstvo – spomenik kulture danas, Beograd, 2008, str. 98–100.
  4. ^ Rešenje Zavoda br. 268/3 od 25.02.1970. Kulturno dobro od velikog značaja, Odluka o utvrđivanju, “sl. glasnik SRS” br. 14/79.
  5. ^ Beogradsko nasleđe pristupljeno 16.5.2016.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]