Dom porodice Pavlović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dom porodice Pavlović
Dom porodice Pavlović
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad (Beograd)
Država Srbija
Vreme nastanka1882.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Dom porodice Pavlović se nalazi u Beogradu, u ulici Gospodar Jevremovoj 39 i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Kuća je podignuta 1882. godine kao prizemna porodična kuća Koste St. Pavlovića, tadašnjeg načelnika Ministarstva unutrašnjih poslova i bivšeg upravnika niške varoši po oslobođenju od Turaka. Pre izgradnje, Kosta Pavlović zajedno sa profesorom Ljubom Kovačević i generalom Jovanom Miškovićem (potonji predsednici Srpske kraljevske akademije) kupuje placeve u nizu, na dunavskoj padini. Do danas je sačuvane ,,svedodžbe“ tadašnjeg gradonačelnika Ž. M. Blaznavca o kupovini placeva.[2]

Urbanistički razvoj Dunavske padine[uredi | uredi izvor]

Krajem 19. veka Beograd napušta model orijentalne varoši sa krivudavim ulicama i sokacima koji su pratili konfiguraciju terena, i uređuje se prema principima evropskog regulacionog urbanizma, primenjen prvo na prostor Varoši u šancu, a zatim u ostalim gradskim zonama. Podižu se reprezentativna državna i dvorska zdanja, parkovi, verski i stambeni objekti u duhu srednjoevropske i zapadnoevropske arhitekture. Transformacija Dunavske padine zasnivala se na ortogonalnoj mreži približno jednakih veličina gradskih blokova. Nova ulična regulacija vršena je i duž Jevremove ulice kojom se trasiraju parcele pravilnog oblika, podižu se porodične prizemne zgrade nad podrumom i suterenom, čvrsto zidane u pečenoj opeci sa kapijom na bočnoj strani koja vodi u prostrano dvorište sa cvetnom baštom. Takva imanja pripadala su višem građanskom staležu čije su kuće gradili srpski arhitekti školovani u Beču, Pešti, Parizu i Minhenu, i koji su u tek oslobođenu Srbiju doneli duh moderne Evrope. Menjao se privatni prostor, enterijer je ispunjen evropskim nameštajem i akseosarima, što se posebno moglo videti u kućama uglednih Beograđana.[3][4]

Uređenje Jevremove ulice u Beogradu[uredi | uredi izvor]

Među prvim građanskim kućama u Jevremovoj ulici koncipiranih u proevropskom arhitektonskom maniru, bila je kuća Koste i Anke Pavlović, podignuta 1882. godine. U to vreme bila je to jedna od najvećih parcela na Dunavskoj padini koju je Kosta, prvi upravnik niške varoši i načelnik ministarstva unutrašnjih poslova, kupio mirazom svoje supruge Anke rođene Aćimović. Pored njih, plac je kupio Ljuba Kovačević, profesor Velike škole i političar, i general i akademik Jovan Mijušković. Bila su to tri najveća placa u Jevremovoj ulici pošto je urađeno presecanje i uređenje kvartova beogradskih prema prvom urbanističkom planu Emilijana Josimovića. Kosta je na mestu upravnika Grada Niša, 1878. godine, doneo Ukaz o organizaciji grada, i po dolasku u Beograd posebnu pažnju posvetio je uređenju ne samo sopstvenog doma već i ulice u kojoj živi, te je tako radio na sređivanju terena, rabadžije su na svojim kolima donosile zemlju sa Terazija kako bi poravnao nagib parcele sa ulicom, kaldrmisao je trotoar ispred kuće što se smatra prvim privatnim ulaganjima u infrastrukturu grada. Do Prvog svetskog rata bila je to mirna stambena ulica sa drvoredima bez skoro i jedne trgovačke radnje, sa prizemnicama koje odlikuje duh evropske arhitekture i stila života.[5][6]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Građena je postupkom karakterističnim za kraj 19. veka, opekom u krečnom malteru sa masivnim zidovima premošćenim plitkim pruskim svodovima. Spolja je bila oblikovana u klasicističkom maniru. Imala je pet soba i veliko predsoblje. U suterenskom delu bila je kuhinja i još jedno odeljenje. Kuća je u Prvom svetskom ratu oštećena, a potom obnovljena je 1927. godine kada je dozidan sprat sa mansardom prema projektu arhitekte Aleksandra Sekulića, skladno uklopljen u postojeći arhitektonski koncept objekta. Fasade su obnovljene jednoobrazno, u duhu akademizma sa dekorativnim elementima u vidu pilastera, konzola, venaca, i prozorskih okvira. Vertikalnost fasade postignuta je kamenim kvaderima duž ivica zgrade, središnjim rizalitom i prozorima koji su izvedeni u vidu vrata sa dekorativnom gvozdenom ogradom poput francuskog balkona. Glavni kolski ulaz, koji je iz vremena izgradnje, sastoji se iz dva slobodna stupca i gvozdene kapije. Ulaz u kuću je iz dvorišta na bočnoj fasadi. Sa dvorišne strane izvedena su određena proširenja prema projektu arh. Dragomira Tadića.[7] Bašta porodice Pavlović proglašena je 2004. godine za jednu od najlepše uređenih bašti na Opštini Stari grad koja predstavlja pravu cvetnu oazu u centru Beograda.

Mesto gradskog života[uredi | uredi izvor]

U reprezentativnim salonima Doma porodice Pavlović organizovani su susreti članova Kraljevskog doma i diplomatskog kora, umetnika i naučnika među kojima su: Stojan Novaković, Jovan Cvijić, Jevrem Grujić, Sima Lozanić, Nikola Pašić, Milenko Vesnić, Mihajlo Petrović Alas, Beta Vukanović, Toma Rosandić, Ivan Meštrović, Jovan Dučić, Milan Rakić i drugi. Nakon Drugog svetskog rata nastupio je težak period za predratnu buržoaziju i intelektualnu elitu. Porodica je ipak uspela da sačuva kuću od pretvaranja u društvenu imovinu. Pored toga, u potkrovlju kuće održavane su redovne sednice najstarijeg likovnog udruženja „Lada“ na kojima prisustvuju Petar Lubarda, Mihajlo Tomić, Cuca Sokić, Zuko Džumhur, Vlada Veličković i drugi. Posle Drugog svetskog rata, na prvom spratu, organizovani su skupovi konzervatora kulturnog nasleđa Srbije i članova međunarodnog komiteta za narodno graditeljstvo ICOMOS i UNESCO.

Značajne ličnosti[uredi | uredi izvor]

Poznati članovi porodice Pavlović koji su svojim radom i društevnim zalaganjima obeležili kulturni i politički život Srbije bili su Kosta St. Pavlović, gradonačelnik Niša, njegova žena Anka, osnivač i prvi predsednik Ženskog društva u Nišu; njihov sin Stevan Pavlović, pravnik i diplomata, pomoćnik ministra spoljnih poslova, nosilac zvezde Legije časti, predsednik Društva prijatelja Francuske; unuk Kosta Pavlović, diplomata i šef kabineta predsednika vlade Dušana Simovića i Slobodana Jovanovića, književnik i istoričar; praunuk Stevan K. Pavlović, profesor emeritus balkanske istorije na univerzitetu u Sautemptonu i saradnik Kraljevskog istoričarskog društva;[8] unuka Leposava – Bela Pavlović, akademski slikar, profesor francuskog jezika, lektor i saradnik SANU i doživotni predsednik „Lade[9]; unuk Dobroslav - Bojko Pavlović, prof. dr arh. konzervator, jedan od osnivača Društva konzervatora u zemlji, nosilac ordena Sv. Save I reda.

Porodica Pavlović je deo svog umetničkog blaga darivala institucijama kulture i obrazovanja, Narodnom muzeju u Beogradu, Galeriji Beljanski i Matici Srpskoj u Novom Sadu, i veći deo biblioteke Šumadijskoj eparhiji u Kragujevcu. Današnji potomci su konzervatorskim pristupom očistili trobojni četrvorolist i godinu 1882. koji su uklesani u podni mozaik ulaznog hola u prizemlju 2003. godine.

Početkom dvehiljaditih, u podrumu Doma, otvoren je Kulturni centar sa stalnom izložbenom postavkom koja predstavlja bogatu zbirku umetničkih i etnoloških predmeta i dokumenata šest generacija porodice Pavlović koju su činili, i dalje čine: diplomate, ministri, pravnici, prevodioci i umetnici. Zbirka obuhvata bogatu arhivu, stare fotografije sa posvetama, diplome, ordenje i ukaze, priznanja, delove stare gradske odeće, živopisne nošnje, arhaično pokućstvo i druge predmeti iz svakodnevnog života 19. i prve polovine 20. veka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  2. ^ M.Roter-Blagojević, Stambena arhitektura Beograda u 19. i početkom 20. veka, Beograd 2006.
  3. ^ M.B.Protić, Savremenici, likovne kritike i eseji, II, Beograd 1964.
  4. ^ B. Maksimović, Urbanizam u Srbiji, Beograd, 1962.
  5. ^ Razvoj arhitekture Beograda od Kneza Miloša do Prvog svetskog rata (1815-1914), GMGB I, 1954.
  6. ^ Priredila Lj.Ćorović, Ulice i trgovi Beograda, Beograd 2004.; I.Vesković, Dom porodice Pavlović, ZZSKGB, Beograd 2015.
  7. ^ Dosije spomenika kulture Dom porodice Pavlović, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  8. ^ „Professor Stevan K. Pavlowitch”. University of London. Arhivirano iz originala 13. 03. 2013. g. Pristupljeno 08. 04. 2013. 
  9. ^ http://www.ulus.rs/srpski/aktuelnosti/aktivnosti/110-godina-postojanja-drustva-srpskih-umetnika-lada Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. jun 2016) pristupljeno 14.3.2016; Lada, društvo srpskih umetnika http://gallery-shots.blogspot.rs/2013/04/lada-drustvo-srpskih-umetnika-lada.html pristupljeno 14.03.2016.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]