Donja Bitinja
Donja Bitinja | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Kosovski |
Opština | Štrpce |
Stanovništvo | |
— 2011. | 58 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 15′ 11″ S; 21° 02′ 35″ I / 42.2531° S; 21.0431° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 849 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 73000 |
Pozivni broj | +383 (0)290 |
Registarska oznaka | 05 |
Donja Bitinja (alb. Bitia e Poshtëme) je naselje u opštini Štrpce na Kosovu i Metohiji. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Donja Bitinja površine 652 ha. Prvi pisani pomen o Bitinji je u otomanskom popisu iz 1455. godine. Selo je tada imalo 47 srpskih domaćinstava i dva pravoslavna popa. U selu postoje dve crkve:
- Crkva Svetog Teodora Tirona je podignuta odmah posle obnmove Pećke patrijaršije, 1557. godine i danas se nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja[1], u sklopu spomeničke celine Crkve Sirinićke župe.
- Crkva Svetog Dimitrija je podignuta početkom druge polovine 16. veka.
Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]
Srpski rodovi:
- Lazaroći (3 kuća, Mitrovdan), starosedeoci.
- Krstići (2 kuća, Mitrovdan), starosedeoci.
- Janićovići (2 kuća, Mitrovdan), starosedeoci.
- Ivanovići ili Vlajinići (15 kuća, sv. Nikola). Kažu da potiču od nekog Vlaha, i to iz Rumunije, koji je kao siromah zalutao ovamo, pa se u ovom selu oženio i zaselio. Možda je to izvedeno po prezimenu njihovom, uvršteni su u rod nepoznate starine.
- Boškovići (2 kuća, sv. Nikola), preseljeni iz Viče. Dalja starina nepoznata.
- Stojkovići (2 kuća, Mitrovdan); preseljeni od roda Kostića u Vrbeštici. Dalja starina nepoznata. Pri preseljenju su promenili slavu, jer su u Vrbeštici slavili sv. Nikolu.
- Simonovci (1 kuća, sv. Toma). Doseljeni iz Gusinja u Crnoj Gori oko sredine 18. veka u Gornju Bitinju, a odatle oko 1820. godine preseljen ovde jedan od njihovih predaka kao domazet. Imaju rođake u Gornju Bitinju.
Albanski rod:
- Matoš (11 kuća). Doseljeni iz Severne Albanije, iz fisa Sopa, najpre u skopski kraj, pa odatle u Elez Han kod Kačanika, odakle su početkom 19. veka prešli u ovu župu u selo Koštanjevo, gde su neki od njihovih predaka ostali tu, a drugi se oko 1830. godine, preselili ovde.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Godina | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2011 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo | 416 | 476 | 525 | 642 | 669 | 741 | 383 |
Etnički sastav popis 2011.[uredi | uredi izvor]
Nacionalnost | broj | % |
Albanci | 252 | 65,80 |
Srbi[3] | 131 | 34,20 |
Prema popisu iz 2011. godine Albanci su u ovom mestu činili 65,80% stanovništva, Srbi 34,20%. Srbi su delimično bojkotovali popis pa tačan broj nije poznat.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Crkva Sv. Teodora Tirona — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU.
- ^ Podaci: „Naselja“ (dr. A. Urošević: Šarplaninska Župa Sirinić)
- ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]