Donja Dubnica (Vučitrn)
Donja Dubnica | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Kosovskomitrovački |
Opština | Vučitrn |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1.378[1] |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 46′ 49″ S; 21° 02′ 48″ I / 42.7803° S; 21.0467° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 594 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 42000 |
Pozivni broj | +383 (0)28 |
Registarska oznaka | 02 |
Donja Dubnica (alb. Dumnicë e Poshtme) naselje je u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva na Kosovu 2011. godine, selo je imalo 1.378 stanovnika., većinu stanovništva čine Albanci.[2]. Selo je nakon 1999. godine poznato i kao Krasnić i Poštem (alb. Krasniq i Poshtëm)
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo je na valovitom zemljištu, razbijenog tipa, oranice smoničave i sa rastresitom zemljom, na kojima uspevaju sve žitarice. Povezano je sa sistemom za navodnavanje. Selo je smešteno u podnožju Grdeča, na udaljenosti od 9 km istočno od Vučitrna.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Selo se prvi put pominje u turskom popisu oblasti Brankovića 1455. u selu je upisano 9 srpskih kuća sa jednim sveštenikom. U selu je tada postojala crkva, verovatno negde oko današnjeg Crkevnog dola. Groblje je bilo u susednom selu Gornjoj Dubnici. Ne zna se kad su Srbi napustili ovo selo, jer pri doseljenju oko 1760. godine iz Skadarske Malesije Albanci nisu zatekli naselje sa stanovništvom.[3] Do dolaska kolonista 1928. ovde su živeli samo Albanci. Tada je došlo 6 kuća naseljenika na dodeljenu zemlju od države.[4] Svoje groblje nisu imali nego su se ukopavali u Veliko Reci.
Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]
Albanci[5]
- Čukić (16 k.), Imerović (17 k.), Suljić (11 k.) i Taović (9 k.), svi od fisa Krasnića. Postali od četvorice braće doseljene iz Malesije oko 1760.
Kolonisti
- Radovići (2 k.) iz Crne Gore.
- Radovanović (1 k.) iz Toplice.
Romi Aškalije
- Maksutovići (4 k.). Doseljeni sredinom 19. veka iz Kolića u Labu. Po prvom svetskom ratu opština im je dala malo seoske utrine.[5]
Žrtve drugog svetskog rata 1941-47[uredi | uredi izvor]
- Delić Vojin, pravnik, zatvor, K. Mitrovica 1943.
- Marković Anta, izveden iz kuće 1941, bez traga
- Radović Jovan, zatvor, K. Mitrovica 1944.
- Radović Petar, zatvor, K. Mitrovica 1944.
- Cvejić Ranko, 1942, Pusta Reka, od Bugara[6]
Odseljeni 1941-93[uredi | uredi izvor]
- Ilić Nikola 1941, sa 5 čl., Srbija, Vojvodina.
- Marković Jelena 1941, sa 5 čl., Viljance, Lešak
- Perošević Boško 1941, sa 5 čl., Srbija, nepozn.
- Milinčić Radomir 1941, sa 8 čl., Kraljevo
- Radović Vlajka 1941, sa 5 čl., Kraljevo
- Senić Milan 1941, sa 6 čl., c.Srbija, nepozn.
- Terzić Spasoje 1941, sa 2 čl., c.Srbija, nepozn.
- Terzić Staniša 1941, sa 3 čl., c.Srbija, nepozn.
- Cvejić Ranko 1941, sa 5 čl., Novo Selo Mađunsko.
Svega 8 domaćinstava sa 34 člana. Od ovih stanovnika niko se posle drugog svetskog rata nije vratio na svoja imanja. Kuće su sve porušene još 1941. Ostalo je se Albancima.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Godina | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2011 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo | 625 | 725 | 865 | 1.112 | 1.202 | 1.324 | 1.379 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Etnički sastav stanovništva na Kosovu i Metohiji iz 2011. godine (jezik: engleski)
- ^ „Popis stanovništva 1948-2011”. 2014. Pristupljeno 13. april 2018.
- ^ Zadužbine Kosova, spomenici i znamenja srpskog naroda, Prizren (Eparhija raško-prizrenska), Beograd (Bogoslovski fakultet) 1978, knj. X. str. 436.
- ^ Urošević 1965, str. 202. sfn greška: više ciljeva (3×): CITEREFUrošević1965 (help)
- ^ a b Urošević, Atanasije (1965). Kosovo. Beograd: Naučno delo. COBISS.SR 155363340
- ^ Zatvor u Kosovskoj Mitrovici od 1941-54. i kazivanje saradnika
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Urošević, Atanasije (1965). Kosovo, naselja i poreklo stanovništva. Beograd: SANU. str. 202.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- (jezik: engleski) Dumnicë e Poshtme/Donja Dubnica na fallingrain.com
- (jezik: engleski) Maplandia