Pređi na sadržaj

Donji Matejevac

Koordinate: 43° 21′ 27″ S; 21° 57′ 01″ I / 43.3575° S; 21.950333° I / 43.3575; 21.950333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Donji Matejevac
Donji Matejevac u pozadini Gornji Matejevac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPantelej
Stanovništvo
 — 2011.Pad 831
Geografske karakteristike
Koordinate43° 21′ 27″ S; 21° 57′ 01″ I / 43.3575° S; 21.950333° I / 43.3575; 21.950333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina345 m
Donji Matejevac na karti Srbije
Donji Matejevac
Donji Matejevac
Donji Matejevac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Donji Matejevac je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u Niškoj kotlini na oko 7 km severoistočno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 861 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 881 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Preistorijski i antički nalazi u ataru Donjeg Matejevca ukazuju na davnu naseljenost seoskog prostora. Sakralni objekti - crkve i crkvišta - u atarima Donjeg i Gornjeg Matejevca i posebno toponim Metoh brdo sa crkvom Svete Trojice upućuju na srednjovekovnu naseljenost ovih dvaju sela i to u obliku podložničkih sela na crkvenom vlastelinstvu. Na staru srednjovekovnu naseljenost oba sela posredno ukazuje i turski popis iz 1498. godine u kojem se pominju oba sela. Donji Matejevac, po ovom popisu, veće je selo sa 97 domaćinstava, 30 neoženjenih, 13 udovičkih domaćinstava, 4 rajinske vodenice koje rade pola godine i sa dažbinskim obavezama od 12.763 akče. Pominju se i manastiri Sveti Jovan, koji je „pust“ i manastir Svetog Nikole sa tri kaluđera. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 115 kuća, 11 udovička domaćinstva, 25 samačka domaćinstva.[1]

Po oslobođenju od Turaka Donji Matejevac je selo sa 60-ak domaćinstava i oko 520 stanovnika, a godine 1930. imalo je 144 domaćinstava i 935 stanovnika. Oslobođenje ga zatiče kao naturalno ratarsko, vinogradarsko i stočarsko selo sa razvijenim vodeničarstvom. Iako napredno selo, čiji su pojedini bolje stojeći domaćini počeli da otkupljuju zemlju još za „čitlučka vremena“, mnogi stanovnici su se rado bavili i pčelarstvom. Neka domaćinstva su se orijentisala i na kamenorezaštvo.

Raskrsnica

Blizina Niša i mogućnosti zapošljavanja u gradskoj privredi podstakli su posle Drugog svetskog rata, naročito posle [[1960].] godine, emigraciju jednog dela radno sposobnog stanovništva, što je dovelo do opadanja broja stanovnika. Paralelno s tim tekao je proces profesionalne i radne prestrukturalizacije sela u pravcu radničkih i mešovitih zanimanja, kao i preobražaj sela u tip prigradskog naselja, ali su se u izgledu naselja ruralne karakteristike i dalje zadržale. Sa asfaltiranjem puta prema Gornjem Matejevcu i Knez Selu 1966—1967. godine i sa uvođenjem dobrih saobraćajnih veza, proces iseljavanja je usporen a ojačala dnevna migracija. Istovremeno ispoljile su se nove tendencije zaseljavanja radničkih pridošlica iz udaljenijih krajeva, kao i pojava gradnje poljskih kuća (vikendica).

Prema popisnim podacima u Donjem Matejevcu je 1971. godine bilo 96 poljoprivrednih, 74 mešovitih i 64 nepoljoprivredna domaćinstva. Na toj osnovi proces iseljavanja je oko osamdesetih godina 20. veka skoro zaustavljen i nastupio je ponovo lagani porast stanovništva.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do Donjeg Matejevca se može doći prigradskim linijama 15 PAS Niš - Donji Matejevac - Gornji Matejevac - Knez Selo i linijom 15L Trg Kralja Aleksandra - Donji Matejevac - Gornji Matejevac.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Donji Matejevac živi 711 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,7 godina (44,1 kod muškaraca i 47,4 kod žena). U naselju ima 276 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,01.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.137
1953. 1.107
1961. 1.096
1971. 874
1981. 878
1991. 881 875
2002. 861 872
2011. 831
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
833 96,74%
Crnogorci
  
2 0,23%
Makedonci
  
1 0,11%
Bugari
  
1 0,11%
nepoznato
  
23 2,67%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja
Put i trafostanica

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 93-94.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]