Donji Matejevac
Donji Matejevac | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Nišavski |
Grad | Niš |
Gradska opština | Pantelej |
Stanovništvo | |
— 2011. | 831 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 21′ 27″ S; 21° 57′ 01″ I / 43.3575° S; 21.950333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 345 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 018 |
Registarska oznaka | NI |
Donji Matejevac je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u Niškoj kotlini na oko 7 km severoistočno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 861 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 881 stanovnika).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Preistorijski i antički nalazi u ataru Donjeg Matejevca ukazuju na davnu naseljenost seoskog prostora. Sakralni objekti - crkve i crkvišta - u atarima Donjeg i Gornjeg Matejevca i posebno toponim Metoh brdo sa crkvom Svete Trojice upućuju na srednjovekovnu naseljenost ovih dvaju sela i to u obliku podložničkih sela na crkvenom vlastelinstvu. Na staru srednjovekovnu naseljenost oba sela posredno ukazuje i turski popis iz 1498. godine u kojem se pominju oba sela. Donji Matejevac, po ovom popisu, veće je selo sa 97 domaćinstava, 30 neoženjenih, 13 udovičkih domaćinstava, 4 rajinske vodenice koje rade pola godine i sa dažbinskim obavezama od 12.763 akče. Pominju se i manastiri Sveti Jovan, koji je „pust“ i manastir Svetog Nikole sa tri kaluđera. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 115 kuća, 11 udovička domaćinstva, 25 samačka domaćinstva.[1]
Po oslobođenju od Turaka Donji Matejevac je selo sa 60-ak domaćinstava i oko 520 stanovnika, a godine 1930. imalo je 144 domaćinstava i 935 stanovnika. Oslobođenje ga zatiče kao naturalno ratarsko, vinogradarsko i stočarsko selo sa razvijenim vodeničarstvom. Iako napredno selo, čiji su pojedini bolje stojeći domaćini počeli da otkupljuju zemlju još za „čitlučka vremena“, mnogi stanovnici su se rado bavili i pčelarstvom. Neka domaćinstva su se orijentisala i na kamenorezaštvo.
Blizina Niša i mogućnosti zapošljavanja u gradskoj privredi podstakli su posle Drugog svetskog rata, naročito posle [[1960].] godine, emigraciju jednog dela radno sposobnog stanovništva, što je dovelo do opadanja broja stanovnika. Paralelno s tim tekao je proces profesionalne i radne prestrukturalizacije sela u pravcu radničkih i mešovitih zanimanja, kao i preobražaj sela u tip prigradskog naselja, ali su se u izgledu naselja ruralne karakteristike i dalje zadržale. Sa asfaltiranjem puta prema Gornjem Matejevcu i Knez Selu 1966—1967. godine i sa uvođenjem dobrih saobraćajnih veza, proces iseljavanja je usporen a ojačala dnevna migracija. Istovremeno ispoljile su se nove tendencije zaseljavanja radničkih pridošlica iz udaljenijih krajeva, kao i pojava gradnje poljskih kuća (vikendica).
Prema popisnim podacima u Donjem Matejevcu je 1971. godine bilo 96 poljoprivrednih, 74 mešovitih i 64 nepoljoprivredna domaćinstva. Na toj osnovi proces iseljavanja je oko osamdesetih godina 20. veka skoro zaustavljen i nastupio je ponovo lagani porast stanovništva.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Do Donjeg Matejevca se može doći prigradskim linijama 15 PAS Niš - Donji Matejevac - Gornji Matejevac - Knez Selo i linijom 15L Trg Kralja Aleksandra - Donji Matejevac - Gornji Matejevac.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Donji Matejevac živi 711 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,7 godina (44,1 kod muškaraca i 47,4 kod žena). U naselju ima 276 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,01.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
|
|
m | ž |
|||
? | 6 | 2 | ||
80+ | 14 | 14 | ||
75—79 | 13 | 17 | ||
70—74 | 23 | 31 | ||
65—69 | 24 | 24 | ||
60—64 | 29 | 33 | ||
55—59 | 23 | 26 | ||
50—54 | 51 | 25 | ||
45—49 | 39 | 41 | ||
40—44 | 25 | 24 | ||
35—39 | 23 | 31 | ||
30—34 | 23 | 18 | ||
25—29 | 31 | 22 | ||
20—24 | 27 | 32 | ||
15—19 | 29 | 18 | ||
10—14 | 25 | 23 | ||
5—9 | 22 | 20 | ||
0—4 | 14 | 19 | ||
Prosek : | 42,1 | 43,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 380 | 107 | 238 | 25 | 6 | 4 |
Ženski | 358 | 52 | 236 | 57 | 12 | 1 |
UKUPNO | 738 | 159 | 474 | 82 | 18 | 5 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 180 | 18 | 0 | 0 | 68 |
Ženski | 109 | 13 | 0 | 0 | 44 |
UKUPNO | 289 | 31 | 0 | 0 | 112 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 3 | 5 | 17 | 6 | 19 |
Ženski | 1 | 1 | 16 | 3 | 4 |
UKUPNO | 4 | 6 | 33 | 9 | 23 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 1 | 2 | 3 | 2 | 5 |
Ženski | 1 | 2 | 3 | 7 | 5 |
UKUPNO | 2 | 4 | 6 | 9 | 10 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 4 | 0 | 0 | 27 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 8 | |
UKUPNO | 5 | 0 | 0 | 35 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“”. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 93-94.