Pređi na sadržaj

Dragan Čović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragan Čović
Lični podaci
Datum rođenja(1956-08-20)20. avgust 1956.(67 god.)
Mesto rođenjaMostar,  FNRJ
NarodnostHrvat
UniverzitetUniverzitet u Mostaru
Politička karijera
Politička
stranka
Hrvatska demokratska zajednica BiH
17. novembra 2014. — 20. novembar 2018.
Izbori12. oktobar 2014.
PrethodnikŽeljko Komšić
NaslednikŽeljko Komšić
10. oktobra 2002. — 29. marta 2005.
PrethodnikJozo Križanović
NaslednikIvo Miro Jović
20. novembar 2018.
PrethodnikBakir Izetbegović

Dragan Čović (Mostar, 20. avgust 1956) hrvatski je političar iz Bosne i Hercegovine, predsednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i poslanik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Od 2002. do 2005. bio je hrvatski član Predsedništva Bosne i Hercegovine, a 2014. ponovo je izabran.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je osnovnu i srednju tehničku školu, mašinskog usmerenja, u Mostaru. Po završetku srednje škole upisuje se na Fakultet mašinstva u Mostaru, koji završava 1979. godine, sticanjem diplome mašinskog inženjera. Nakon završetka studija, 1980. godine, zapošljava se u preduzeću SOKO Mostar i postaje direktor. U periodu od 1992. do 1998. godine obavlja funkciju generalnog direktora preduzeća. Istovremeno pohađa postdiplomske studije, magistrira 1989. godine, a 1996. godine na Univerzitetu u Mostaru stiče naslov doktora tehničkih nauka. Od 1989. do 1991. godine pohađao je i specijalistički studij za menadžment na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tokom 1994. godine angažovan je u zvanju višeg asistenta na predmetu Ekonomika i organizacija proizvodnje na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Mostaru, a 1996. godine izabran je za docenta na predmetu Razvoj proizvodnih sistema na istom Fakultetu. Vanredni profesor postao je 2000. godine, a 2004. godine izabran je u zvanje redovnog profesora na Univerzitetu u Mostaru. Od 2002. godine na Ekonomskom fakultetu u Mostaru takođe predaje na redovnom i postdiplomskom studiju. Od 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru predaje predmet Upravljanje ljudskim resursima.

Politički angažman[uredi | uredi izvor]

Od 1998. godine do 2001. godine zamenik je predsednika Vlade i ministar finansija u Vladi Federacije BiH. Na neposrednim izborima 2002. izabran je za hrvatskog člana Predsedništva BiH. U međuvremenu Čović je optužen za zloupotrebu položaja, a ta ista optužnica je potvrđena 2005. Iste godine smenio ga je visoki predstavnik Pedi Ešdaun jer je njegova optužnica stvarala loš uticaj na predstavljanje BiH. U Predsedništvu ga je zamenio Ivo Miro Jović, ali se njegov politički život otada nastavlja u svojstvu predsednika HDZ BiH-a.

Čović je u novembru 2006. nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora jer je kompaniju Ivanković-Lijanović oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa. U junu 2008. Apelaciono veće Suda BiH odbacilo je optužbu zbog nenadležnosti Suda BiH. Čović ponovo završava pred sudom 2009. zbog optužbe da je donosio odluke o utrošku sredstava za kupovinu stanova određenim osobama. U aprilu 2010. oslobođen je optužbi. Treća optužnica za zloupotrebu položaja protiv Čovića potvrđena je 10. maja 2010. Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanske županije ga tereti da je sa ostalim članovima Upravnog odbora Javnog preduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) doneo odluku da se dug, od blizu 4.700.000 KM, koji je imalo ovo preduzeće prema tada već nepostojećem Ministarstvu odbrane - HVO, prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja, te firme su postale većinski vlasnici akcija Eroneta — najprofitabilnijeg telekomunikacionog dela HPT-a. U vreme kad se to događalo Čović je bio ministar finansija FBiH, zamenik premijera FBiH i predsednik Upravnog odbora HPT-a. Na kraju je Vrhovni sud FBiH doneo odluku da je prenos duga nezakonit te je Eronet vraćen u vlasništvo HPT-a.

Čović je potpisnik Kreševske deklaracije od 21. septembra 2007. godine, Banjalučkog dogovora s početka 2009, te sporazuma s Božom Ljubićem iz 2010. godine.

Na opštim izborima 2014. godine izabran je za hrvatskog člana Predsedništva Bosne i Hercegovine; dobio je 52,41% glasova.[1][2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dr. Dragan Čović član Predsjedništva; HNS i HDZ BiH osvojili većinu u četiri županije”. Mladez-hdzbih. Arhivirano iz originala 19. 09. 2020. g. Pristupljeno 2. 12. 2014. 
  2. ^ „Zvanični rezultati izbora: Slave Izetbegović, Čović i Ivanić, te SDA i SNSD (Imena poslanika)”. bhrt. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 2. 12. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]